FRANCUSKA-LE FIGARO OD 30.4.02. BUSHOVA DIPLOMACIJA 'MALIH KORAKA'

FRANCUSKA LE FIGARO 30.IV.2002. Bush i diplomacija 'malih koraka' "Bijela kuća mijenja taktiku na Bliskom istoku: pošto je pred očima kamera okrnjio svoj ugled neutemeljenim zahtjevima, američki se predsjednik posvetio tihoj diplomaciji 'malih koraka' čiji će se uspjeh objelodaniti tek kada bude siguran. Skori prekid izraelske opsade Jasera Arafata svjedoči da se predsjednik 'više brine za djela' nego za bučnu diplomaciju, kaže njegov službeni predstavnik Ari Fleischer. Sada je sve pitanje takta i okolnosti. Sljedeća je zadaća: rješenje krize oko Crkve rođenja Kristova u Betlehemu. George W. Bush mogao se pozvati na 'ozbiljan napredak' u svezi s tim pitanjem. Čini se da je posjet saudijskog prijestolonasljednika Abdulaha bio katalizator tog postupnog pristupa, premda Bijela kuća to niječe. Razgovarajući s Georgeom W. Bushom, rijadski je prvak izrazio žaljenje zbog jaza koji nepopustljivost Ariela Sharona stvara između Sjedinjenih Država i muslimanskog svijeta. No uspio je uvjeriti američkog predsjednika da bi arapske zemlje mogle smirujuće djelovati na Palestince. Prekid opsade Arafatova glavnog stožera, o kojemu se tajno pregovaralo tijekom vikenda, svjedoči o novoj podjeli uloga, u kojoj svatko čini pritisak na svoje prijatelje. George W. Bush je podignuo slušalicu kako bi potaknuo izraelskog premijera da nazove. Kraljević Abdulah iskoristio je svoj telefon kako bi razuvjerio vođu palestinske samouprave. Plan za njegovo oslobađanje u glavnim je crtama naznačio državni tajnik Colin Powell u prigodi svog neuspješnog putovanja po Bliskom istoku. Da bi uspio, trebao je saudijski ukor i osobna zauzetost američkog predsjednika. Nakon tog prvog uspjeha, George W. Bush moći će biti zadovoljan što su Arapi napokon 'dorasli svojim obvezama', kao što je poželio 4.IV. kada je iznio svoju predodžbu o miru između Izraela i buduće palestinske države. Dobivši slobodu kretanja, Jaser Arafat još treba steći ugled u SAD-u 'odlučno djelujući' protiv krivaca za protuizraelski terorizam. Zadaća je to žurnija što bi drugi val napadaja mogao sve upropastiti, čega su se jučer plašili u Hebronu. Pošto je prva zapreka svladana, 'mirna diplomacija' može se ponovno latiti posla. Za sada nema govora o sazivanju međunarodne konferencije koja se spominjala početkom mjeseca, a još manje o tome da se neprijatelji s Bliskog istoka zatvore u Camp Davidu sve dok se ne nagode. Novi pristup je postupan, oskudan. Unatoč suzdržljivosti, George W. Bush će se upustiti u pojedinosti. Izraelsko povlačenje će, ako se potvrdi, omogućiti da se vrati direktor CIA-e George Tenet, čija je zadaća smanjiti napetosti na terenu, polazeći od primirja za koje će jamčiti obje strane. Na simboličan način, nagodba u Ramali otvara također put 'stranim' snagama za posredovanje koje je Izrael do sada odbacivao: nekoliko Amerikanaca i Britanaca koji će mijenjati palestinske čuvare zatvora možda najavljuju 'međunarodne promatrače' ili 'vojnike mira' koje arapske prijestolnice žele razmjestiti u Transjordaniji i u Gazi. Američki će predjednik morati također pokazati da zaslužuje obnovu povjerenja umjerenih arapskih režima. Osim osobne svakodnevne zauzetosti, ponovno je pokrenuta američka raspra o dopustivoj razini pritiska na Ariela Sharona. Politički, George W. Bush mogao bi biti izložen napadaju, s lijeve strane od židovskih birača koji u velikom broju glasuju za demokrate, a s desne od republikanske baze koja u Izraelu vidi oružje u borbi protiv islamskog terorizma. I tu je američki predsjednik izgubio pravo na pogrješku", piše Jean- Jacques Mevel.