US-IL-palestina-Obrana-Diplomacija-Oružani sukobi-Ratovi WP 28. IV. BIT BLISKOISTOČNE KRIZE SJEDINJENE DRŽAVETHE WASHINGTON POST28. IV. 2002.Bit problema bliskoistočne krize"Saudijski princ Abdulah predsjedniku Bushu je izgleda na
njihovom sastanku u Crawfordu, u Teksasu, prenio slijedeću osnovnu poruku: da neuspjeh Amerike da obuzda izraelskog premijera Ariela Sharona prijeti regiju i američke interese u njoj 'baciti u ponor', kao što je to prinčev glasnogovornik kazao. Iako je Bush u više navrata pozvao Izrael da okonča vojnu invaziju Zapadne obale- a to je opet učinio u četvrtak i petak- njegova poruka Izraelu je, izgleda, zvučala ambivalentno, što je Sharon bezočno koristio. Problem nije samo u tome da izraelske snage nastavljaju opkoljavati palestinske gradove više od tri tjedna nakon što ih je Bush prvi put pozvao da se povuku; Sharonova šira strategija i dalje je u suprotnosti s onim za što je SAD kazao da je nužno da bi kriza bila okončana. Bushova vlada nastoji ostvariti primirje, no Sharon se ne želi obvezati na to da će okončati izraelske napade na palestinska područja. Vlada podržava što skorije i što šire pregovore između Izraela i Palestinskih vlasti; Sharon je i dalje odlučan uništiti Palestinske vlasti i eliminirati Arafatovo čelništvo. Vlada tvrdi
SJEDINJENE DRŽAVE
THE WASHINGTON POST
28. IV. 2002.
Bit problema bliskoistočne krize
"Saudijski princ Abdulah predsjedniku Bushu je izgleda na njihovom
sastanku u Crawfordu, u Teksasu, prenio slijedeću osnovnu poruku:
da neuspjeh Amerike da obuzda izraelskog premijera Ariela Sharona
prijeti regiju i američke interese u njoj 'baciti u ponor', kao što
je to prinčev glasnogovornik kazao. Iako je Bush u više navrata
pozvao Izrael da okonča vojnu invaziju Zapadne obale- a to je opet
učinio u četvrtak i petak- njegova poruka Izraelu je, izgleda,
zvučala ambivalentno, što je Sharon bezočno koristio.
Problem nije samo u tome da izraelske snage nastavljaju opkoljavati
palestinske gradove više od tri tjedna nakon što ih je Bush prvi put
pozvao da se povuku; Sharonova šira strategija i dalje je u
suprotnosti s onim za što je SAD kazao da je nužno da bi kriza bila
okončana. Bushova vlada nastoji ostvariti primirje, no Sharon se ne
želi obvezati na to da će okončati izraelske napade na palestinska
područja. Vlada podržava što skorije i što šire pregovore između
Izraela i Palestinskih vlasti; Sharon je i dalje odlučan uništiti
Palestinske vlasti i eliminirati Arafatovo čelništvo. Vlada tvrdi
kako Izrael mora obećati da će zaustaviti naseljavanje Zapadne
obale i Gaze; Sharon je nedavno obznanio kako ne želi raspravljati o
tom pitanju do slijedećih izraelskih izbora, koji bi trebali biti
održani 2003. godine. Promijeniti stav ovog tvrdoglavog izraelskog
čelnika bit će teško čak i za odlučnog američkog predsjednika. No
Bush se do sada isticao zbog činjenice što nije želio niti
pokušati.
Pa ipak, u širem je smislu bit onoga što govori princ Abdulah
potpuno kriva. Arapski čelnik, kao i veći dio arapskog svijeta,
volio bi da se može pretvarati kako je Ariel Sharon jedini
bliskoistočni problem a da je jedina prepreka rješenju SAD.
Saudijski čelnik tako smatra da terorizam i islamski ekstremizam
nemaju nikakve veze sa sukobom; zapravo, palestinski bombaši
samoubojice, kako tvrdi njegov veleposlanik u Londonu, heroji su
koji zavrjeđuju najveće počasti. Jednako kao što je Sharon prkosio
Bushovim pozivima na izraelsko vojno povlačenje, princ Abdulah,
egipatski predsjednik Hosni Mubarak i drugi 'umjereni' arapski
čelnici u potpunosti su ignorirali njegov poziv da javno osude
bombaše samoubojice. Saudijski princ prošlog je tjedna ponudio
detaljniju verziju ovog mirovnog plana, koji upućuje na arapsku
'normalizaciju' s Izraelom u zamjenu za povlačenje u okvire granica
koje su postojale prije 1967. Iako su njegova nastojanja da
promovira obnovu izraelsko- palestinskog mirovnog procesa
pozitivan korak, ona su ograničena: plan uključuje maksimalističke
i velikim dijelom nerealne arapske stavove, a saudijski
glasnogovornik je pojasnio kako će se princ oduprijeti
konferenciji na kojoj bi arapske vlade mogle pregovarati o
prijedlozima s Izraelom.
Arapske vlade odbijaju se sastati s Izraelom ili se javno izjasniti
protiv terorizma, ili otvoreno izvršiti pritisak na Jasera Arafata
da djeluje konstruktivno, ili čak pokušati obuzdati retoriku
mržnje medija nad kojima imaju kontrolu i veleposlanika njihovih
zemalja, jer bi trebali platiti određenu cijenu kod kuće i njihovi
slabi režimi bi bili ugroženi. To bi moglo značiti i početak
rasprave o pitanju kojeg su očajnički izbjegavali od 11. rujna:
kako njihova politika promovira, financira i brani islamski
ekstremizam i političku i gospodarsku oskudicu koje su korijeni
terorizma. Ariel Sharon za njih je blagoslov; njegovo neoprezno
pretjerivanje olakšalo je njihova nastojanja da svu krivicu za sve
veću krizu u regiji svale na Izrael a svu odgovornost za akciju na
SAD.
Agresivnije bavljenje SAD-a Izraelom bit će nužno da bi se riješio
izraelsko- palestinski sukob. Ipak, rješenja neće biti a akcija
SAD-a će biti beskorisna ako arapske vlade ne budu bile voljne
prihvatiti vlastitu odgovornost. U tom smislu, aspekt summita
Busha i Abdulaha koji najviše zabrinjava nisu bila glasna
upozorenja princa o potrebi za intervencijom SAD-a; najviše je
zabrinjavalo nepostojanje bilo kakvog znaka da namjerava poduzeti
nekakvu vlastitu akciju", stoji u uvodniku lista.