ZAGREB, 27. travnja (Hina) - Međunarodni kolokvij "Kršćanski filozofi između srpa i čekića - Hrvatski kršćanski filozofi u vremenu od 1945. do 1990.", održava se danas na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove na zagrebačkom
Jordanovcu.
ZAGREB, 27. travnja (Hina) - Međunarodni kolokvij "Kršćanski
filozofi između srpa i čekića - Hrvatski kršćanski filozofi u
vremenu od 1945. do 1990.", održava se danas na Filozofskom
fakultetu Družbe Isusove na zagrebačkom Jordanovcu. #L#
U razdoblju od 1945. do 1990. bilo je hrvatskih filozofa koji su na
temeljima kršćanske tradicije argumentirano i tolerantno
istraživali, pisali i dijalogizirali, te su se današnji predavači
složili kako te ljude ne bi trebalo zaboraviti.
Uvodno predavanje o kršćanskoj filozofiji održao je profesor s
Papinskoga sveučilišta Gregoriana u Rimu, Carl Huber. Na kolokviju
sudjeluje i 15-tak, većinom mlađih filozofa kršćanske
provenijencije iz Hrvatske.
Filozofija je specifična disciplina čija mjera nije ni prostor ni
vrijeme i koja od svojih studenata ne traži da uče misli nego ih uči
misliti. Njezina je zadaća postavljanje pitanja, a pitati zapravo
znači izlaziti iz sebe te je u tom smislu filozofija uvijek dijalog,
ističe se, uz ostalo, u priopćenju s međunarodnog kolokvija, što ga
je priredio Odjel za kršćansku filozofiju Filozofskog fakulteta
Družbe Isusove.
Također se naglašava da volja za dijalogom izranja iz samokritične
svijesti čovjeka te da je istina uvijek veća nego li ljudsko znanje
o njoj. No volja je uvijek u opasnosti da se izrodi u skepticizam i
relativizam jer ako ništa nije istinito onda se "o svemu može
govoriti" i ako ništa nije istinito onda i dijalog gubi svoju temu.
Sposobnost dijaloga i ljubav prema "uvijek većoj istini" nisu
urođeni nego ih se mora steći, no, kada ih se stekne, one se mogu i
izgubiti. Stjecanje i očuvanje sposobnosti dijaloga zahtijeva
trajni napor, odnosno potrebna je kultura dijaloga. Filozofija
tome želi pripomoći, ističe se u priopćenju s kolokvija.
S tim u vezi dodaje se da se filozofi, dok traže istinu, suočavaju s
mnoštvom pitanja: što je uopće istina? Kako ju mogu dostići,
pokazati? Kako je treba shvatiti i obrazložiti u mnogoznačnim
područjima ljudskoga života - od znanosti do morala, politike i
religije?
Budući da filozofi istinu uvijek traže iz konkretno ljudskog,
povijesno kulturnog, društvenog i svjetonazorskog konteksta, ona
se sadržajno uvijek pojavljuje pod uvjetima i ograničenim
aspektima. No, postane li istina relativizirana ili
funkcionalizirana tj. podređena drugim pragmatskim ili političkim
ciljevima i interesima, onda se iskrivljuje njezina bit.
Na kraju priopćenju s međunarodnog kolokvija "Kršćanski filozofi
između srpa i čekića - Hrvatski kršćanski filozofi u vremenu od
1945. do 1990." naglašava se da ako je sloboda sposobnost za dobro
onda je sloboda također sposobnost za istinu. A istina slobode i
sloboda istine je "pustiti biti". U tom su smislu istina i sloboda
isto.
Ako je pak istina sloboda onda ona uključuje i odgovornost. Stoga,
oni koji se bave i poučavaju filozofiju moraju "biti protiv svih
relativizama i subjektivizama i paziti da se istina ne izrodi u
prazno mišljenje ili u dijalog gluhih".
(Hina) sdju/sp sp