NJ 25.IV.-FAZ-U ČEŠKOJ I LIJEVI DESNI SKUPA PROTIV NIJEMACA

NJEMAČKA FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG 25. IV. 2002. Nacionalna fronta "Onaj tko danas u razgovoru s češkim političarima progon Nijemaca iz Čehoslovačke 1945. i 1946. godine nazove nepravdom, u većini slučajeva nailazi na odbijanje. Često kažu da je to zaključeno poglavlje povijesti i da se po tomu ne smije tresti. Tako je već jedanput, prije osam godina počeo uvodnik ovoga lista. U odnosu Nijemaca i Čeha otad se mnogo toga promijenilo, mnogo se toga poboljšalo. Uskoro će se približiti i u Europskoj uniji i imati više zajedničkoga nego ikada ranije. No jesu li već uistinu tako bliski kako se čini? Dijele li već najvažnije vrijednosti i predodžbe? U uvodu navedena tvrdnja još je uvijek točna. Nijemce i Čehe razdvaja ponor kad svoj pogled usmjere u prošlost koja još uvijek ima veću moć nad sadašnjošću i budućnošću nego što to političari žele priznati. Još uvijek većina Čeha jednako kao i cijela politička elita drže da je obespravljenje i progon milijuna Sudetskih Nijemaca i Mađara poslije Drugog svjetskog rata bilo potrebno, zakonito i opravdano. Stoga je u deklaraciji iz 1997. uzalud tražiti rečenicu koja progon naziva nepravdom. Poslije godinu i pol dugih pregovora Prag je pristao na formulaciju da je progonima 'nedužnim ljudima nanijeto mnogo patnje i nepravde'. Fina, ali za češku stranu bitna razlika na koju je ukazao čak i predsjednik Havel. Budući da je prevladavajuće mišljenje na Vltavi bilo i jest da je bilo ispravno istjerati Nijemce iz zemlje, i budući da su se češke stranke nadmetale da u narodu učvrste to uvjerenje, i predsjednik vlade Zeman mogao je na petu obljetnicu deklaracije unutarnjopolitički nekažnjeno širiti teze o Sudetskim Nijemcima koje su daleko od napornih kompromisa deklaracije i koje u zapadnoj Europi slove kao neprihvatljive. Zeman se morao odreći samo posjeta saveznog kancelara Schroedera. No u Pragu su se, nakon što su ponajprije u Njemačkoj i Austriji ali i u Mađarskoj odjeknule kritike 'zemanijade', lijevi i desni tako tijesno zbili u obrani nacionalnih interesa, da se moglo povjerovati u uskrsnuće 'Nacionalne fronte' iz doba komunista. Potonji su, kako bi se inozemstvu moglo pokazati potpunu jednodušnost, čak pušteni iz političke izolacije koja je trajala više od desetljeća. Od tada češka svestranačka koalicija, ojačana dragovoljačkom četom pravnika i povjesničara, brani republiku od navodnog napada na češku državnost, čak 'na europski poslijeratni poredak'. Čuvari čeških nacionalnih interesa iza zahtjeva da se Prag kao budući punopravni član 'zajednice vrijednosti' EU politički distancira od progona, ne žele naći ništa manje od takvih revizionističkih motiva. Zapad se može podsmjehivati strašilu koje izgrađuju češki političari kao apsurdu, no na Vltavi ga, to pokazuje i sada usvojena rezolucija parlamenta, uzimaju zdravo za gotovo. Pri tomu je govorkanje o navodnoj prijetnji kojom se može širiti češki iskonski strah od ponovnog otvaranja 'njemačkog pitanja', puka besmislica. Ne radi se o mijenjanju povijesti, pomicanju granica, razvlašćivanju češkog stanovništva u bivšoj Sudetskoj ili o vraćanju na staro drugih činjenica stvorenih prije šest desetljeća, poslije rata kojega je započeo Hitler. Spor oko Beneševih dekreta ne vrti se oko materijalnoga, nego oko pitanja morala i prava: mogu li postojati okolnosti pod kojima optužba kolektivne krivnje i u nastavku obespravljenje i progon cijelih narodnosnih skupina ne mogu biti nepravda? Najkasnije od prizora Miloševićevih ratova zbog progona koji su nekima tek tada otvorili oči za značenje tog pojma, postoji jednodušan europski odgovor: progon 'se nikada ne može opravdati. Progon je (...) uvijek nepravda' (Gerhard Schroeder). Puno više od odobravanja tom temeljnom europskom uvjerenju ne može se u šestom desetljeću poslije svršetka rata razumno zahtijevati ni od Čeha. Taj se kulturni narod koji inače želi biti mjeren najvišim mjerilima, ipak ne može poštedjeti tih zahtjeva. Ne bi bilo nemoguće ispuniti ih: praški parlament mogao bi ukinuti Beneševe dekrete 'ex nunc', dakle od sada, bez posljedica za do sada stvorene činjenice. Umjesto toga, češko je narodno zastupništvo izjavilo da su dekreti 'potrošeni' i da više ne mogu biti temelj novih 'pravnih odnosa' - dakle da se Nijemci i Mađari više ne moraju bojati da će biti razvlašteni i prognani čim stupe na češko tlo. U Bruxellesu i drugdje to se možda može ocijeniti kao uspjeh. Zapravo rezolucija parlamenta u Pragu zagovara nesposobnost i nacionalističkim mišljenjem hranjeno neraspoloženje da se oslobodi simbola najmračnijeg poglavlja češke povijesti. Češka politika je u srijedu upropastila priliku da iza sebe ostavi shvaćanja i načine mišljenja neposrednog poslijeratnog doba. Očito se i s njima može postati članom EU-a. Duhu koji bi morao prožimati ujedinjenu Europu, s takvom se prtljagom ipak ne može približiti", zaključuje Berthold Kohler u uvodniku lista.