VOA 23. IV. IZRAELSKO-PALESTINSKI SUKOB

GLAS AMERIKE - VOA 23. IV. 2002. Globalni aspekt izraelsko-palestinskog sukoba. Pripremio Ed Warner. Što sukob na Srednjem istoku bude duže trajao, to će se jače odraziti i u drugim dijelovima svijeta - tvrde američki vanjskopolitički analitičari. Sinagoga El Džerba u Tunisu žarišna je točka za Židove u sjevernoj Africi. 11. travnja raznijela ju je eksplozija, u kojoj su poginula tri njemačka turista. Iako se o ovom incidentu još uvijek vodi istraga, kolumnistica Anne Geyer kaže da je ta eksplozija bila 'zloslutni znak erupcije muslimanskog gnjeva zbog izraelsko- palestinskog sukoba'. Gospođa Geyer napisala je da je Tunis 'umjerena i tolerantna arapska zemlja, u kojoj se poštuju druge vjere'. Kako ona kaže ovaj je događaj - vjerojatno bombaški napad - bio 'poziv administraciji predsjednika Busha da dovede nasilje na Srednjem istoku pod kontrolu'. Washington, kako se čini, ovaj sukob gleda izvan konteksta ? kaže John Voll iz Centra za muslimansko-kršćansko razumijevanje na washingtonskom Sveučilištu Georgetown. Prema njegovim riječima, ne uzima se u obzir jačanje bijesa među muslimanima. = Oni koji formuliraju američku vanjsku politiku uglavnom ignoriraju ove izraze nezadovoljstva, kada se ono ne izražava kroz velike prosvjede i nasilje. Mislim da se ovaj puta radi o provali nestrpljenja kod velikog dijela muslimana u svijetu. Profesor Voll drži da su protuamerički prosvjedi u obično mirnom Bahreinu posebno zabrinjavajući. Kako kaže, ovi prosvjedi pokazuju da se čak i mišljenje umjerenih Arapa okreće protiv Sjedinjenih Država što ponekad ima nepredviđene posljedice. = Možemo očekivati da će se pojačati maltretiranje Amerikanaca bilo gdje u muslimanskom svijetu. U Bahreinu vidite da prijetnje američkim vojnim objektima nisu tako važne kao stvarne prepreke koje se ovime postavljaju pred značajniji napredak u demokratizaiciji koju je bahreinski vladar nedavno pokrenuo. Ne treba pretjerivati ? upozorava Gary Schmitt, izvršni direktor washingtonske organizacije Projekt za novo stoljeće. Prema njegovim riječima, iz američkih veleposlanstava u arapskim zemljama u Washington stižu zabrinute poruke, no oni koji su najbliži prosvjedima nisu nužno najbolji politički savjetnici. = Mislim da smo precijenili problem s arapskim svijetom. Mislim da se Arapi kada stanje dođe na prijelomnu točku neće baciti na svoje sablje zbog Palestinaca. Ipak vjerojatno će, kratkoročno gledano, biti dosta gnjeva i nezadovoljstva američkim stavom prema Srednjem istoku - smatra Gary Schmitt. U svojem govoru u Vojnom institutu Virginije, predsjednik Bush je ponovno izrazio odlučnost da se sučeli s osovinom zla, u koju je uključio Iran, Irak i Sjevernu Koreju. Predsjednik je svojedobno ove zemlje optužio da imaju nezajažljive ambicije i da održavaju veze s terorističkim organizacijama. No arapsko ogorčenje moglo bi omesti američke planove za vojni napad na Irak ? upozorava Martin Indyk, bivši američki veleposlanik u Izraelu. = Ako na ovo pitanje pogledate iz perspektive druge faze rata protiv terora, nedavni summit Arapske lige bio je veliki korak unazad za predsjednika Busha. Zagrljaj koji su izmijenili saudijski princ- prijestolonasljednik Abdulah i irački dopredsjednik bio je vrlo loš znak koji je ukazao na probleme s kojima se administracija sučeljava u provođenju druge faze za koju nam je, za razliku od rata u Afganistanu, potrebna arapska potpora. Neki od onih koji formuliraju vanjsku politiku smatraju da Sjedinjene Države i drugu etapu mogu provesti bez potpore arapskih zemalja. General William Odom smatra da se erupcije nasilja na Srednjem istoku mogu spriječiti razvijanjem koherentne strategije. To će pak, prema njegovim riječima, ovisiti o tome što predsjednik želi. General Odom prisjeća se svojih iskustava iz Bijele kuće u doba predsjednika Jimmyja Cartera koji je izabrao za odlučnu politiku prema Srednjem istoku: = Predsjednik Carter preuzeo je mnoge rizike zalažući se za sporazum iz Camp Davida. Naišao je na osude mnogih skupina u Sjedinjenim Državama kako od židovskih, tako i nežidovskih zajednica koje su bile vrlo proizraelski orijentirane. Ipak, ustrajao je i postigao željeni sporazum. Dakle, vjerujem da bi i predsjednik Bush to mogao, ukoliko bi to želio, no za to bi vjerojatno platio određenu političku cijenu u Sjedinjenim Državama. General Odom ističe, međutim, da bi neprovođenje koherentne politike prema Srednjem istoku moglo koštati znatno više. (VOA)