HR-kid-SUD-ISTRAGE-banke-Bankarstvo-Sudovi SLUČAJ RIJEČKE BANKE: SVJEDOČIO BIVŠI ČLAN UPRAVE RIJEČKE BANKE RIJEKA 22. travnja (Hina) - U istrazi protiv Eduarda Nodila i Snježane Podobnik, osumnjičenih za malverzacije u Riječkoj banci,
svjedočio je danas na riječkom Županijskom sudu Borislav Perožić, bivši član Uprave Riječke banke.
RIJEKA 22. travnja (Hina) - U istrazi protiv Eduarda Nodila i
Snježane Podobnik, osumnjičenih za malverzacije u Riječkoj banci,
svjedočio je danas na riječkom Županijskom sudu Borislav Perožić,
bivši član Uprave Riječke banke. #L#
Perožić je u Banci radio od 1981., a od 1997. do ožujka ove godine
bio je član uprave zadužen za sektor sredstava.
Po njegovim riječima, prvi je gubitak Banke zabilježen u listopadu
1998. Vijest o gubitku oko dva milijuna njemačkih maraka Perožić je
prenio Upravi, a utvrđeno je da se radi o gubitku nastalom zbog
tečajnih razlika. Uprava ga je kasnije, kazao je, izvijestila da su
gubici, u roku od mjesec i pol, nadomješteni.
Perožić je rekao da je 1999. dobit banke, nastala na osnovi pologa
koje je činio Nodilo, iznosila 1,2 milijuna dolara.
Pojasnio je i da tijekom 1998. ograničenja na devizne pologe, tzv.
arbitraže, nije bilo, a da je odluka o ograničenjima (limitima)
donesena u lipnju 1999. Sada Banka ima limite po kojima dileri mogu
trgovati s 50 milijuna dolara po danu za ukupne, a 10 milijuna
dolara za pojedinačne arbitraže, kazao je.
Nodilo, istakao je Perožić, nije bio ovlašten za uzimanje kredita,
već samo za polaganje novca, a takvi polozi smjeli su, po odluci
Nadzornog odbora Banke, iznositi najviše 25 posto od jamstvenog
kapitala banke.
Prepričavajući kronologiju otkrivanja nezakonitosti u radu Nodila
Perožić je rekao da je nakon 2. travnja 1999., kada je stiglo prvo
anonimno pismo, revizija ustanovila da u Banci nema nepravilnosti.
Zaključeno je, kazao je Perožić, da se anonimno pismo odnosilo na
spomenuti gubitak od 2 milijuna DM, iako je u pismu naveden gubitak
od 12 milijuna dolara. Nakon toga nikakve dodatne mjere nisu
poduzete, a a Perožić nije imao nikakvih saznanja o nezakonitostima
do siječnja 2002.
28. siječnja ove godine Uprava je obaviještena o drugome anonimnom
pismu nakon čega je Haidi Fazekas, tada članica Uprave, naložila
istragu interne kontrole, no ni tada nisu pronađene
nepravilnosti.
Tijekom siječnja, nastavio je Perožić, reviziju je napravila i
revizorska kuća KPMG čiji su nalazi također bili uredni. Revizori
te tvrtke kontaktirali su i s inozemnim bankama no potraživanja
prema Riječkoj banci tada nije bilo, kazao je.
U veljači je londonska SCB banka izvijestila je o neuobičajeno
velikim tzv. arbitražama Riječke banke, od po 50 milijuna dolara.
Perožić je tada razgovarao s Nodilom, a ovaj je porekao bilo kakve
ilegalne radnje.
Tada su u počele pristizati reklamacije o nenaplaćenim
potraživanjima od Riječke banke, svjedočio je Perožić. Prva se
odnosila na dugovanja iz 2001., a druga iz 2002, a jedna od njih
ukazivala je na prekoračenje limita.
SCB banka je 1. ožujka dostavila Riječkoj banci ispis sa 137
transakcija nakon čega je ustanovljeno da je od tog broja samo pet u
banci ispravno zabilježeno. Perožić je tada naložio pregled
dokumentacije, 3. ožujka trebalo je o tome biti načinjeno izvješće
što, pak, radi izostanka Nodila i Podobnik nije učinjeno. Četvrtog
travnja Nodilo ga je, kazao je Perožić, nazvao uznemiren i uplakan
te priznao da je izvješće SCB-a točno ali da štete za Banku nema.
Nakon toga Perožić je Nodilu zabranio daljnji rad.
Neprijavljene transakcije Nodilo je vjerojatno obavljao
telefonom, bez prijavljivanja transakcija u "back office" banke,
kazao je Perožić i istakao da nisu proknjižene upravo transakcije
veće od 10 milijuna dolara (jer je 10 milijuna bio limit za
pojedinačne arbitraže). Dodao je i da je, po njegovim saznanjima,
Nodila na priznanje nagovorila Snježana Podobnik. U međuvremenu,
Ivan Štokić, tada predsjednik Uprave, naložio je pretres Nodilova
ureda gdje su zatečene samo prazne ladice, ispričao je Perožić.
Od 6. ožujka reklamacije za nenaplaćena potraživanja učestale su.
Te, tzv. "otvorene arbitraže" odnosile su se na nekoliko inozemnih
banka. Nodilo je tada priznao da po banku štetne pologe čini četiri
godine i da je napravio gubitak od oko 80 milijuna dolara, rekavši
da nije imao suučesnika. Perožić ga je pitao kako je mijenjao
podatke na računalima "back offica" na što je Nodilo odgovorio da je
lozinke bilo lako otkriti.
Nakon 6. ožujka reklamacije inozemnih banka počele su masovno
pristizati, prisjetio se Perožić.
Sadržaj iskaza Borislava Perožića novinarima je prenio Veljko
Miškulin, predsjednik Županijskog suda.
Istraga se nastavlja sljedećeg ponedjeljka kada će istražna
sutkinja Sajonara Čulina saslušati nove, za sada još neimenovane,
svjedoke.
(Hina) hšup jn