ZAGREB/WASHINGTON, 22. travnja (Hina) - NASA-in svemirski teleskop Hubble na tragu je zanimljive nove vrste objekata u Sunčevu sustavu - tamnih i nestalnih tijela koja putuju u parovima u hladnom i tajnovitom rubnom sloju Sunčeva
sustava zvanom Kuiperov pojas.
ZAGREB/WASHINGTON, 22. travnja (Hina) - NASA-in svemirski teleskop
Hubble na tragu je zanimljive nove vrste objekata u Sunčevu sustavu
- tamnih i nestalnih tijela koja putuju u parovima u hladnom i
tajnovitom rubnom sloju Sunčeva sustava zvanom Kuiperov pojas.
#L#
Skupina astronoma predvođena Christianom Veilletom iz korporacije
Canada-France-Hawaii Teleskop (CFHT) obavila je dosad
najdetaljnija promatranja objekata iz Kuiperova pojasa (KBO) 1998
WW31, koji je otkriven prije četiri godine i za koji se prošle
godine ustanovilo da je binaran.
U Kuiperovu pojasu su Pluton i njegov mjesec Charon te bezbrojna
ledena tijela. To "smetlište" materijala preostalog od stvaranja
Sunčeva sustava proteže se od orbite Neptuna pa do udaljenosti koja
je 100 puta veća od udaljenosti Zemlje od Sunca i izvor je bar
polovice kometa koji putuju kroz naš Sunčev sustav. Astronomi su
tek nedavno otkrili da mali postotak KBO-a zapravo dva objekta u
orbiti jedan oko drugog, zvani binarni objekti.
"Više od 1 posto i približno 500 poznatih KBO-a su binarni objekti,"
kazao je Veillet.
Teleskop Hubble izmjerio je ukupnu masu para smještenog na uzajamnu
570-dnevnu orbitu (tehnika koju je Isaac Newton upotrijebio prije
400 godina da bi procijenio masu našeg Mjeseca). Par 1998 WW31 je
oko 5.000 puta manje masivan od Plutona i Charona.
Poput para klizača koji plešu valcer, binarni KBO-i okreću se oko
zajedničkog središta gravitacije. Orbita KBO-a 1998 WW31
najekscentričnija je orbita ikad izmjerena za bilo koji binarni
objekt ili planetarni satelit. Njegova orbitalna udaljenost varira
za faktor 10 - od 4.000 do 40.000 kilometara.
Teško je ustanoviti na koji način KBO-i završe kao parovi. Možda su
nastali kao takvi - rođeni blizanci - ili su nastali sudarom u kojem
se jedno tijelo raspalo na dva.
Sve otkad je prvi KBO otkriven 1992. godine, astronomi su
pokušavali odgonetnuti koliko je binarnih KBO-a, ali se
pretpostavlja da bi takve opservacije bile pretežak zadatak za
većinu teleskopa.
Međutim, podaci koji se mogu sakupiti proučavanjem binarnih KBO-a
su značajni: mjerenje binarnih orbita pruža procjene masa KBO-a, a
međusobne pomrčine binarnih objekata omogućuju astronomima da
utvrde individualne veličine i gustoće. Ako se pretpostavi da je
određen broj KBO-a binaran - kao što je otkriveno u pojasu asteroida
- astronomi će početi tragati za gravitacijski isprepletenim
parovima KBO-a.
Prije točno godinu dana, 16. travnja, Veillet i njegovi suradnici
objavili su prvo otkriće binarnog KBO-a: 1998 WW31. Nakon toga,
astronomi su prijavili otkriće još šest binarnih KBO-a, od kojih su
četiri napravljena svemirskim teleskopom Hubble.
Kuiperov pojas jedna je od posljednjih velikih nepoznanica u
razumijevanju izvora i evolucije našeg Sunčeva sustava i
planetarnih sustava oko ostalih zvijezda. Diskovi prašine koji se
mogu vidjeti oko ostalih zvijezda mogli su nastati sudaranjem među
KBO-ima, što nije neobičan događaj među zvijezdama. Ti sudari
pružaju fundamentalne informacije o rođenju planetarnih sistema.
(Hina) jšk dgk