IT-RU-krize-Politika IT-18.IV.STAMPA-GORBAČOV ITALIJALA STAMPA18. IV. 2002.Treba ponovno krenuti od Rusije"Nema smisla nijekati: politička temperatura planeta raste. Čitajući komentare velikog međunarodnog tiska i općenito,
najutjecajnijih medija, prevladavaju mračni tonovi. Afganistanski rat uopće ne izgleda gotov, a proces unutarnje normalizacije Afganistana ide uz velike teškoće.Istovremeno stanje u Pakistanu ostaje nesigurno i, posljedično, ostaju otvorena sva otvorena pitanja, nezavršene, krize između Pakistana i Indije. Umnožavaju se glasovi da se Sjedinjen Države spremaju na napad na Irak Saddama Husseina. Iz washingtonske administracije ne čuju se glasovi koji poriču takve planove.(...)Ako s realizmom pogledamo oko sebe vidimo da se najopasnije tendencije mogu ograničiti i zaustaviti i da se može otvoriti put i obrnutim, pozitivnim procesima. Nitko u tom poslu neće uspjeti sam. Mada zakašnjela, danas na Bliskom istoku traju zajednička traganja za rješenjem za stabilizaciju, nastavak mirovnog procesa.Još je uvijek teško ocijeniti njihove rezultate no očito treba ustrajavati na tom pravcu. Osim toga je krajnje obećavajući razvoj
ITALIJA
LA STAMPA
18. IV. 2002.
Treba ponovno krenuti od Rusije
"Nema smisla nijekati: politička temperatura planeta raste.
Čitajući komentare velikog međunarodnog tiska i općenito,
najutjecajnijih medija, prevladavaju mračni tonovi.
Afganistanski rat uopće ne izgleda gotov, a proces unutarnje
normalizacije Afganistana ide uz velike teškoće.
Istovremeno stanje u Pakistanu ostaje nesigurno i, posljedično,
ostaju otvorena sva otvorena pitanja, nezavršene, krize između
Pakistana i Indije. Umnožavaju se glasovi da se Sjedinjen Države
spremaju na napad na Irak Saddama Husseina. Iz washingtonske
administracije ne čuju se glasovi koji poriču takve planove.(...)
Ako s realizmom pogledamo oko sebe vidimo da se najopasnije
tendencije mogu ograničiti i zaustaviti i da se može otvoriti put i
obrnutim, pozitivnim procesima. Nitko u tom poslu neće uspjeti sam.
Mada zakašnjela, danas na Bliskom istoku traju zajednička traganja
za rješenjem za stabilizaciju, nastavak mirovnog procesa.
Još je uvijek teško ocijeniti njihove rezultate no očito treba
ustrajavati na tom pravcu. Osim toga je krajnje obećavajući razvoj
dijaloga između Europe i Rusije. Na rusko-njemačkom forumu u
Weimaru, kancelar Schroeder i predsjednik Putin našli su
zajednički jezik u vezi ključne ideje da problem europske
sigurnosti mora na trajan, strukturalan način uključiti Rusiju.
Identična stajališta potvrdili su Tony Blair i Silvio Berlusconi.
Izgleda da se i George Bush pridružio tom gledištu. Od tuda se može
ponovno krenuti. Stajalište koje je Vladimir Putin zauzeo nakon 11.
rujna bilo je krajnje jasno, i bilo je ispravno uzeti ga ozbiljno.
Puno uključivanje Rusije u procese uključivanja NATO-a je
pozitivna činjenica, mada još uvijek moramo čekati ishod skupa na
vrhu u Rimu kako bi sve zbrojili.
Proces približavanja Rusije NATO-u ohrabrit će pretvorbu
Atlantskog saveza, tijela koje je sve manje vojno a sve više
političko. NATO kao isključivo vojna struktura ne bi mogao
obuhvatiti problem izgradnje europske i međuatlantske sigurnosne
arhitekture.
Mnogo je problema koji se ne mogu staviti i riješiti unutar vojne
logike. Uzmimo primjerice važan Putinov prijedlog glede izgradnje
programa zajedničke energetske sigurnosti. Naravno, postoje
različiti interese koje treba uzeti u obzir, katkada i
suprostavljeni. No stvarnost je već toliko izmijenjena da
protivnosti interesa Sjedinjenih Država i Europske Unije nisu
manje, naprotiv, od onih između Sjedinjenih Država i Rusije.
Pa ipak to ne priječi nastojanje i usuglašeno rješavanje problema.
Slika koju imamo pred sobom traži, dakle, novu političku i
kulturalnu viziju. (...)
Moramo brzo graditi nadnacionalne agencije, kojima treba povjeriti
jedna dio suvereniteta država, kako bi mogle predviđati,
nadzirati, upravljati kritičnim pitanjima planeta. Smatram da to
pitanje treba dominirati dnevnim redom Foruma u Johannesburgu,
koji će se održati u kolovozu-rujnu ove godine. Treba djelovati.
Kako bi prešli neki put treba hodati", piše Mihail Gorbačov.