FRANCUSKA-LE FIGARO OD 18.4.02. BUSH I OSOVINA ZLA

FRANCUSKA LE FIGARO 18.IV.2002. Bush prisiljen na ponovnu mobilizaciju protiv 'osovine zla' "Razočaran nedovoljnim uspjehom svoje diplomacije na Bliskom istoku, predsjednik George W. Bush jučer je ponovno oživio dvije teme radi mobilizacije u SAD-u: obrana od 'osovine zla' i zadaća koju si je zadao sam predsjednik da se sučeli sa svakim režimom koji prijeti svijetu kemijskim, biološkim ili nuklearnim terorom. Pred kadetima Virginia Military Institutea nije izgovorena ni riječ Irak ni ime Sadama Huseina, ali su bili u svim glavama, kada je predsjednik izjavio: 'Nećemo trpjeti da nam najpogubniji režimi u svijetu prijete najpogubnijim oružjem'. Amerika će sama, ako treba, 'poduzeti potrebne korake'. George W. Bush je zahvalio državnom tajniku na 'revnom izvršavanju zadaće' i 'napretku prema miru' koji je ostvario na Bliskom istoku. To zakašnjelo priznanje i nesposobnost predsjednika da navede jedan jedini uspjeh u posredovanju između Izraelaca i Palestinaca nisu ipak mogli sakriti predsjednikovo razočaranje. Bush je jučer u Virginiji prekinuo desetodnevnu šutnju pošto je uzaludno pozivao na 'povlačenje bez odgode' postrojba Ariela Sharona. Ako je vjerovati njegovu okružju, ta je šutnja trebala ostaviti slobodan prostor Colinu Powellu. Kritičari Bijele kuće misle drukčije: sučeljen s neuspjehom prve ozbiljne inicijative na Bliskom istoku, George W. Bush pokazuje suzdržanost i teret neuspjeha prebacuje na svog državnog tajnika. Za američkog predsjednika rezultat je neopoziv. Prije dva tjedna pozvao je Ariela Sharona i Jasera Arafata da 'iskoriste prigodu' za posredovanje pod njegovim izravnim pokroviteljstvom. Danas bi George W. Bush mogao zaglibiti, što je htio izbjeći prvih petnaest mjeseci svoga mandata. Na iznenađenje Bijele kuće, predsjednikov poziv nisu čuli ni jedni ni drugi. 'U nešto više od tjedan dana, dogodilo se puno toga i moramo točno utvrditi gdje smo', ovog je vikenda dobroćudno priznala Condoleezza Rice, savjetnica za nacionalnu sigurnost. Rezultat Powellove misije, uzvratio je jučer 'New York Times', je 'nejasno obećanje o prekidu neprijateljstava, moguće povlačenje Izraelaca u još neutvrđenom roku i moguća međunarodna konferencija'. Ukratko, sitnice. Nakon tog neuspjeha, pred Georgeom W. Bushom je pitanje kako ponovno krenuti naprijed i steći izgubljenu slavu. Briga je to veća što se republikanci za šest mjeseci trebaju sučeliti s parlamentarnim izborima na polovici mandata. S oslabljenim predsjednikom, ti bi izbori mogli preokrenuti odnos snaga u Washingtonu u korist demokrata i Kongresa. Pomak će, ako se dogodi, ovisiti o izboru Bushove momčadi između Colina Powella i njegovih 'golubova' i 'jastrebova' dopredsjednika Dicka Chaneyja. Prvi pozivaju predsjednika da gradi 'na temeljima' koje je položio državni tajnik, makar bili nesigurni. U traženju mira na Bliskom istoku, George W. Bush 'mora biti suvremeni Anuar el Sadat, jer nitko drugi ne može to biti umjesto njega', pisao je jučer ugledni uvodničar Thomas Friedman. Jučer je predsjednik htio umiriti svoje pristaše američkog posredovanja na Bliskom istoku. 'I dalje ću poticati da se ide prema miru, obećao je. Svakog ćemo ustrajno podsjećati na njegovu odgovornost. Palestinsku samoupravu koja djelima treba pokazati da osuđuje terorizam, Izrael koji mora nastaviti vojno povlačenje i sve arapske države koje moraju biti dorasle odgovornosti'. (...) Po mišljenju 'tvrdolinijaša' iz Bushove momčadi, opreka s blistavim uspjehom Pentagona u munjevitom ratu u Afganistanu nije mogla biti veća. 'Ova je uprava još nedavno utjecala na događaje, a danas je, čini se, njihov talac', žalio je jučer 'Wall Street Journal', poslovni dnevnik i glasilo 'unilateralista'. Za desnicu u Republikanskoj stranci, 'moralna' se poruka gubi kada Bush želi pomiriti totalni rat terorizmu i govoranciju s Jaserom Arafatom. Ako ponovno želi biti jasan i steći ugled, predsjedniku 'treba nova politika, a možda i novi državni tajnik', piše u 'Newsweeku' konzervativni uvodničar George F. Will. George W. Bush ima još jedan način da se zaboravi prazni hod i da se umire neki, a ne iznenade drugi: što prije odmjeriti diplomatsko- vojne snage sa Sadamom Huseinom", piše Jean-Jacques Mevel.