IT-krize, stranke-Politika IT-17.IV.LA STAMPA- TALIJANSKO DOMOLJUBLJE ITALIJALA STAMPA17. IV. 2002.Skupimo se u mnoštvo"Jučer su se sindikalni skupovi zaključili talijanskom himnom, koju su iz punog grla pjevali mnogi prosvjednici.
Mnogi, ne svi, naravno. No, nakon Mamelijeve himne odjeknule su note Internacionale, koja u tim skupovima izaziva sasvim druge osjećaje. No ipak je prvi korak prema ideji domovine napravljen, upravo na dan kada se Italija razvidno cijepala na dvoje, između zaposlenika (koji su bili u štrajku) i uplata poreza (za koje se stajalo u redu). Zamjeramo nogometašima, no prvi koji ne pjevaju himnu smo mi. (...)Činjenica je da je nama domoljublje smiješno. Kada Springsteen počinje koncert vičući: 'We are in the United States of America' kod ljudi se bude osjećaji i mašu zastavicama. Kada bi kod nas Vasco Rossi publiku pozdravio s: 'Mi smo u Italiji', smatrali bi ga ludim.Kažu da je to reakcija na neprobavljivost domovine koju nam je dao fašizam. No ta je alergija mnogo starija i potiče iz stoljeća nepostojanja osjećaja države, odnosno države čije nepostojanje
ITALIJA
LA STAMPA
17. IV. 2002.
Skupimo se u mnoštvo
"Jučer su se sindikalni skupovi zaključili talijanskom himnom,
koju su iz punog grla pjevali mnogi prosvjednici. Mnogi, ne svi,
naravno. No, nakon Mamelijeve himne odjeknule su note
Internacionale, koja u tim skupovima izaziva sasvim druge
osjećaje. No ipak je prvi korak prema ideji domovine napravljen,
upravo na dan kada se Italija razvidno cijepala na dvoje, između
zaposlenika (koji su bili u štrajku) i uplata poreza (za koje se
stajalo u redu). Zamjeramo nogometašima, no prvi koji ne pjevaju
himnu smo mi. (...)
Činjenica je da je nama domoljublje smiješno. Kada Springsteen
počinje koncert vičući: 'We are in the United States of America' kod
ljudi se bude osjećaji i mašu zastavicama. Kada bi kod nas Vasco
Rossi publiku pozdravio s: 'Mi smo u Italiji', smatrali bi ga
ludim.
Kažu da je to reakcija na neprobavljivost domovine koju nam je dao
fašizam. No ta je alergija mnogo starija i potiče iz stoljeća
nepostojanja osjećaja države, odnosno države čije nepostojanje
nitko nije osjećao. No zna se kakvi su Talijani: uvijek protiv. Bilo
je dovoljno da dođe Bossi i o njoj govori loše, i iste mase koje su
pedeset godina glasovale za dvije stranke koje su se nadahnjivale
stranim silama, SSSR-om i Vatikanom, počnu voljeti Italiju. Tako,
iz inata", piše Massimo Gramellini.