NJ 16. IV. TAZ: EU NIJE POZVANA SASTAVLJATI MIROVNI PLAN ZA BLISKI ISTOK

NJEMAČKA DIE TAGESZEITUNG 16. IV. 2002. Mirovni planovi EU posve su beskorisni "Dnevni red sastanka ministara vanjskih poslova članica EU, održanog jučer u Luxemburgu, ispunio je dvije gusto ispisane stranice: kava s afganistanskim ministrom vanjskih poslova, večera s njegovim ruskim kolegom, zatim Balkan, Indija i Pakistan, Južna Amerika. U javnost su iz navedenog pretrpanog programa prodrle samo dvije natuknice: sukob na Bliskom Istoku i Fischerov plan. Pritom valja napomenuti da je austrijska ministrica vanjskih poslova Benita Ferrero-Waldner već ujutro umotala u diplomatske fraze svoja očekivanja u vezi s navedene dvije točke: naime, ništa. Gledano iz sveeuropske perspektive, takozvani Fischerov plan u najboljem je slučaju mješavina starijih prijedloga koji također nose imena važnih ljudi - poput Tenetova, Mitschellova i Abdulahova plana. Ciničniji suvremenici pripisuju mu čak još manje značenje, smatrajući ga tek doprinosom unutarnjemačkoj kampanji formiranja predizbornog imagea. EU ne može na Bliskom Istoku osigrati samostalnu ulogu - i učinila bi uslugu imageu vlastite obrambene politike kada bi to otvoreno i priznala. Naime, objava pravih cjelovitih koncepata koji ionako nemaju nikakvih izgleda za uspjeh bez suradnje SAD, Rusije i UN, slabi vanjskopolitički autoritet EU tamo gdje ta zajedinica uistinu može postići nekakve rezultate. Primjerice na Balkanu EU se može pohvaliti neospornim vanjskopolitičkim uspjesima; a Balkan je gledano iz zemljopisne, povijesne i kulturne perspektive sastavni dio Europe. EU je u toj regiji prihvatila svoju odgovornost - i pretočila je u političko djelovanje. Strategija mrkve i batine, humanitarne pomoći i sankcija, funkcionirala je tako dobro i zato što je donekle bilo moguće razlikovati dobre od loših dečki. No, u sukobu Izraelaca i Palestinaca dobri su dečki uvijek istodobno i loši; politički i povijesni kontekst daleko je složeniji nego na Balkanu. Europski parlament ignorira tu činjenicu kada zahtijeva uvođenje sankcija protiv Izraela. Na Bliskom Istoku glavnu odgovornost za politički napredak snose SAD i UN. Zadaća EU jest diskretno iskoristiti diplomatske kanale nastale tijekom europske povijesti prošlog stoljeća. Sastavni dio te zadaće jest i obnova onog što su Izraelci u Palestini razrušili. Vlastiti su pak mirovni planovi puko gubljenje vremena - koliko god to gorko zvučalo", zaključuje u uvodniku Daniela Weingaertner.