DNEVNI PREGLED BR. 74 16. TRAVNJA 2002.

BRITANSKI RADIO - BBC 15. IV. 2002. Hrvatsko bankarstvo na rubu nove krize? Nakon što je na naslovnici prvog izdanja Jutarnjeg lista objavljeno kako je Ivica Račan izjavio da Privredna i Splitska banka imaju financijske teškoće, Račan je na posebnoj press konferenciji izjavio da Vlada nema nikakvih podataka da se u nekoj od hrvatskih banaka događa nešto slično onome što se dogodilo Riječkoj banci. No premijer nije demantirao da je dobio usmena upozorenja o problemima u nekim bankama. Premijer Račan je potvrdio da je na prošlotjednom sastanku čelnika petorke i guvernera Hrvatske narodne banke raspravljano o stanju u bankarskom sustavu, tijekom kojeg je spomenuta i Privredna banka. No premijer tvrdi da Splitsku banku na tom sastanku nitko nije spominjao. Stoga je izjava objavljena u Jutarnjem listu izvučena iz konteksta, ocijenio je premijer. Ivica Račan je obećao da će iz svega izvući pouku čime je neizravno priznao i svoju odgovornost što je Jutarnjem listu prokomentirao sastanak o stanju u bankarskom sustavu. Stoga će razmisliti hoće li radne sastanke otvoriti za javnost dok je najavio da će svoje stavove ubuduće iznositi pred svim medijima. Odmah nakon Račanove press konferencije održana je već unaprijed zakazana Skupština dioničara Privredne banke na kojoj je zbog Račanovih izjava Jutarnjem listu gostovao i guverner Hrvatske narodne banke Željko Rohatinski. Guverner je pokušao umiriti javnost i dioničare PBZ-a kako glasine o problemima u poslovanju nekih banaka nisu ničim argumentirane i vjerodostojne. Rohatinski je potvrdio da je na sastanku s čelnicima vladajuće petorke spomenuto da u posljednje vrijeme postoje glasine o problemu poslovanju nekih banaka, ali samo u kontekstu ocjene da još više treba pojačati napore u kontroli banaka. Guverner je dao punu podršku Privrednoj i Splitskoj banci. Predsjednik Uprave Privredne banke izrazio je žaljenje zbog napisa o problemima u poslovanju banke. Nitko u ovoj zemlji, osim u Narodnoj banci nije ovlašten komentirati poslovanje banaka, rekao je Božo Prka dodajući da su sve kontrole i revizije pokazale da je banka stabilna i likvidna. Iz Privredne banke također je pristiglo priopćenje u kojem se najavljuju tužbe protiv medija i osoba koje su objavile vijest o navodnim problemima u poslovanju banke. No u priopćenju se ne spominje protiv koga će eventualne tužbe biti podignute. Pregled tiska "Članci o dramatičnom stanju na Bliskom istoku u britanskim novinama odišu sumornom neizvjesnošću. 'The Daily Telegraph' piše o nastojanju Colina Powella da spasi svoju mirovnu misiju od propasti, nakon što su Izraelci odbili razmotriti paletinski prijedlog o povlačenju iz njihovih gradova. Njegova izjava, nakon trosatnih razgovora s Jaserom Arafatom, da je sastanak bio 'koristan i konstruktivan' predstavlja pristojan način da se kaže kako su dvojica političara jedan drugom držali predavanja, primjećuje 'The Daily Telegraph'. 'The Guardian' upozorava na razlike u ponašanju američkog državnog tajnika - dok je jučer prilikom susreta s Arafatom bio bez traga smiješka na licu, u petak ga je, u društvu premijera Sharona, krasio širok osmjeh. 'The Independent' kao znak nade prenosi izjavu Jasera Arafata, koji je, da bi se uopće mogao sastati s američkim državnim tajnikom, osudio samoubilačke bombaške napade. Iako je londonski dnevnik svjestan da su to samo riječi, ipak piše da je ta izjava znak da američko posredništvo može natjerati bar jednu sukobljenu stranu na nešto što prije nije željela. 'The Daily Telegraph' piše da je Bushova administracija željela izbjeći uplitanje u mirovni proces na Bliskom istoku, ali je sadašnja kriza postala toliko akutna, da Amerikanci strahuju od napada na njihove interese u regiji. Švicarski dnevnik 'La Tribune de Geneve', ocjenjuje da u prva tri dana boravka na Bliskom istoku, Powell ne može pokazati nikakav konkretan rezultat. List naglašava da će Powell nastaviti diplomatske napore pozivajući sve na smirenje stanja. Na stranici posvećenoj osmrtnicama, 'The Independent' objavljuje osvrt na život Vlajka Stojiljkovića, čovjeka koji je, kako se navodi, bio poznat po svojoj lojalnosti Slobodanu Miloševiću, i surovosti prema onima koji su mu se suprotstavljali. Još se ne zna, nastavlja list, kako će sam Milošević ocijeniti njegovo samoubojstvo - da li kao čin hrabrosti ili izdaje. Nakon iznošenja pojedinosti njegove biografije, 'The Independent' ocjenjuje kako je uporaba pretjerane sile bila jedna od glavnih osobitosti Stojiljkovićeve karijere ministra unutrašnjih poslova, te da je pod njegovim vodstvom srpska policija prerasla u okrutnu silu, s posebnim ciljem za borbu protiv albanskih pobunjenika na Kosovu. U akcijama srpskih snaga na Kosovu poginulo je više od 10 000 Albanaca, piše 'The Independent', dodajući da je Stojiljković koristio silu i protiv političkih protivnika kod kuće. List također prenosi da je 5. listopada 2000., suočen s masovnom pobunom na ulicama Beograda, predložio da se uz pomoć helikoptera na demonstrante ispred skupštine rasprše toksične kemikalije, ali je posada helikoptera odbila to učiniti. Oni koji su poznavali Stojiljkovića kažu da on ni tog dana, a ni mjesecima kasnije, nije mogao vjerovati da Milošević više nije na vlasti, piše 'The Independent'. 'The Guardian', u svom podlistku, piše o dugom i mučnom procesu identifikacije tijela muslimana ubijenih u Srebrenici 1995. Novinar lista obišao je Međunarodnu komisiju za nestale osobe na periferiji Tuzle, gdje se u jednom skladištu nalazi sedam i pol tisuća zamotanih tijela, koja treba identificirati. Budući da su konvencionalne forenzičke tehnike u ovim slučajevima neprimjenjive, posegnulo se za analizom DNK, u okviru programa koji košta sedam milijuna dolara, i koji je već počeo davati prve rezultate. Glavni donatori - SAD, Nizozemska i Britanija smatraju da ovaj program ima veliko političko značenje, jer do pomirbe ne može doći dok se mrtvi ne pokopaju, piše 'The Guardian'". (BBC) GLAS AMERIKE - VOA 15. IV. 2002. Pregled tiska Washington Post najavljuje da državna administracija predsjednika Busha priprema veliko povećanje potrošnje u državnom proračunu 2003. godine. Kako ističe list, radi se o najvećem povećanju državne potrošnje od 60-tih godina, a razlog tome je američki rat protiv terorizma. U odnosu na 1999. godinu državna potrošnja povećat će se za 22 posto. Kad se u to uključe troškovi koje je predsjednik Bush odobrio u prvoj godini njegovog mandata, te troškovi odobreni u posljednje dvije godine administracije predsjednika Clintona, riječ je o najvećem porastu vladine potrošnje u četverogodišnjem razdoblju od doba Vijetnamskog rata. (...) Washington Post upozorava na sigurnosne propuste u međunarodnoj zračnoj luci Dulles nedaleko od Washingtona iz koje je 11. rujna prošle godine poletio kasnije oteti zrakoplov koji se obrušio na Pentagon. Na ulazima u zabranjena područja zračne luke i dalje nema čuvara niti detektora metala, a tisuće djelatnika mogu u njih uz pomoć svojih identifikacijskih iskaznica. Stručnjaci kažu da se to događa u sve tri zračne luke u području Washingtona, te u mnogim drugim zračnim lukama u zemlji. Unatoč tvrdnjama dužnosnika koji kažu da postoji više slojeva sigurnosti u sklopu kojih se provjeravaju uposlenici u zračnim lukama, piloti i stjuardese kažu da se ne osjećaju sigurno. I na kraju riječ-dvije o 15. travnju, danu do kojeg Amerikanci trebaju poslati svoje porezne prijave državnoj Poreznoj službi. Christian Science Monitor donosi priče iz porezne službe o pitanjima koja im upućuju građani. U posljednjim tjednima pred istek roka za prijavu poreza ta pitanja postaju gotovo nevjerojatna. Jedno od češćih je ? mogu li dobiti poreznu olakšicu na račun moje mačke. Jedan građanin nedavno je pitao ? kako se može prijaviti za izuzeće od poreza na prihod. Takvih primjera, tvrde u američkoj Poreznoj službi, ima na tisuće. Jedna žena je, prenosi Christian Science Monitor, poslala svoju poreznu prijavu elektronskim putem u 10 sati, a u 10 sati i dvije minute poslala je poruku zabrinuto pitajući kako to da na njezin bankovni račun još nije stigao novac od povrata poreza. Uzroci nasilja na Srednjem istoku. Prilog Eda Warnera. Na nedavnoj konferenciji u Washingtonu dva su istaknuta komentatora govorila su o uzrocima nasilja na Srednjem istoku, od Jasera Arafata i arapskih medija do nedosljednih američkih moralnih ocjena. Tijekom gostovanja u washingtonskom institutu Brookings Martin Indyk prognozirao je da će se jedan samoubilački bombaški napad sigurno podudariti s putom državnog tajnika Colina Powella u Izrael. Sljedećeg dana pokazalo se da je bio u pravu. Jedna mlada Palestinka raznijela se na tržnici punoj ljudi u Jeruzalemu. Gospodin Indyk koji je svojedobno bio američki veleposlanik u Izraelu kazao je da će teroristi nastaviti s ovakvim napadima. = Oni su još uvijek sposobni izvoditi takve napade, premda je izraelska vojska u zadnjih deset dana poduzela drakonske mjere na Zapadnoj obali. Ovaj puta teroristi imaju još jači razlog jer žele pokazati da Sharonova velika ofenziva neće uspjeti zaštititi izraelske civile, te da ih ne može zaustaviti niti američka supersila. Prema mišljenju gospodina Indyka, teroristi su uvjereni da njihova taktika daje rezultata stoga je nemaju razloga promijeniti. Prema njihovom uvjerenju, palestinska država treba se roditi u krvi i vatri a ne pregovorima. Jaser Arafat je pod opsadom ? kaže gospodin Indyk ? no za sada se ipak smatra pobjednikom, i u tome je u pravu. Njegova je popularnost tako znatno porasla da nema nikoga tko bi mu pokušao preuzeti čelništvo nad Palestincima. = Međunarodna zajednica sada izražava vrlo odlučnu potporu za Palestince, a Izrael se osjeća izolirano. Europska unija govori o mogućim sankcijama. Pojavile su se i napetosti u američko- izraelskim odnosima. Sve su ovo male pobjede za Jasera Arafata. Zato nije čudo da je on, kako je javljeno, odlične volje, iako oko njega vlada kaos. O Arafatu se previše govori ? drži Shibley Telhami, profesor srednjoistočnih studija pri sveučilištu Marylanda. Na kocki su ? prema njegovim riječima ? daleko veća pitanja od sudbine zatočenog palestinskog čelnika. Profesor Telhami vjeruje da su Amerikanci donekle u zabludi jer na televiziji ne vide iste slike koje vide Arapi. Arapska televizija ovih dana neprestano pokazuje slike strave na Zapadnoj obali i u pojasu Gaze, koju opisuje kao masakre i zvjerstva. Oni uživo prenose slike tenkova koji ruše kuće, mrtvih tijela na ulicama i palestinskih majki koje zapomažu: = Nas ovdje masakriraju. Arapi, gdje ste? Arapi, gdje ste? Ove su slike uzburkale arapski svijet kao nikada do sada ? kaže profesor Shibley. Jedan od razloga je jačanje slobode medija. U arapskim zemljama sada postoje deseci privatnih televizijskih kuća koje više nisu pod kontrolom vlade. Dapače, vlasti ih ne bi mogle cenzurirati, sve i da žele. Čak moraju slušati i medijske pozive na njihovo svrgavanje, zbog veza sa Sjedinjenim Državama. Profesor Thelami dodaje da u javnosti postoji novi osjećaj moći javnog mnijenja. To se ? kaže on ? neće promijeniti i svijet se s time mora pomiriti. Primjerice, mogao bi osigurati uravnoteženu ocjenu događaja kojima su Arapi svjedoci. = Palestincima kažemo da razumijemo probleme s kojima su sučeljeni zbog okupacije, teškog financijskog položaja i poniženja, te da shvaćamo njihovu potrebu za slobodom. Izraelcima poručujemo da su samoubilački bombaški napadi strašni i da imaju pravo na njih reagirati. No ne želimo reći da su obujam i dohvat operacija u kojima stradaju civili nemoralni. Moramo biti moralno konzistentni. U kontekstu ogromnog utjecaja medija u arapskom svjetlu ? ocjenjuje profesor Shibley ? moralna dosljednost dobra je politika. (VOA) RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE 15. IV. 2002. Vodi li aktualna Hrvatska Tuđmanovu politiku prema BiH? Prilog Ines Šaškor. Rasprava o ustavnom sporazumu u Bosni i Hercegovini obnovila je unutar Hrvatske i kod njezinih susjeda i rasprave o politici te zemlje prema BiH. Vodi li Zagreb paternalističku, nacionalističku politiku, ili zanemaruje svoje obveze proizišle iz potpisa na Daytonski sporazum? Hrvatska se ponekad nalazi u paradoksalnom položaju. Njezina službena politika visoko se ocjenjuje, a istodobno trpi i žestoka osporavanja. Općenito se smatra da je ta država ozbiljno i bez fige u džepu prihvatila standarde međunarodne zajednice. I najnoviji izvještaj Europskog povjerenstva pozitivan je i stimulirajući. Nema niti jedne primjedbe, uobičajene u prijašnjem vremenu, koja bi Hrvatskoj prigovorila, na primjer, paternalizam ili pak pretenzije prema Bosni i Hercegovini. Zašto ipak na raznim stranama vlada nezadovoljstvo prema bosanskohercegovačkoj politici sadašnjih vlasti? Pri tome je Zagreb na udaru s dvije suprotstavljene pozicije. Oporbeni HDZ kritizira vlast da je zapostavila interese Hrvata u BiH, da se sluganski odnosi prema međunarodnoj zajednici, da je suodgovorna za nestanak Hrvata iz BiH. Kritika HDZ-a polazi zapravo od nezadovoljstva što je prijašnja politika napuštena. Zato se HDZ usprotivio opreznoj potpori što ju je službeni Zagreb dao ustavnom sporazumu u BiH. Zato HDZ ne pokazuje nimalo entuzijazma kad se dogovara povratak izbjeglica po načelu 'svi u svoje kuće'. Zato radi stalni pritisak na Zagreb da legalizira rezultate njihove nekadašnje politike naseljavanja Hrvatske BiH doseljenicima, makar to značilo i dalje iseljavanje Hrvata iz BiH, legaliziranje uzurpacije tuđe imovine, a na koncu konca i politike etničkog čišćenja. Bosanskohercegovački integralisti tvrde suprotno i optužuju sadašnju hrvatsku vlast da nastavlja Tuđmanovu politiku svojatanja dijela BiH, da se miješa u unutarnje poslove jedne nezavisne države. Za njih je saborska rezolucija o Domovinskom ratu, u kojoj se ustvrdilo da Hrvatska nije vodila agresivni rat ni prema kome, krunski dokaz neugaslih pretenzija Zagreba prema BiH. Argument su i povremeni neodmjereni istupi nekih hrvatskih političara, pristaša teorija urote. I kod dijela tih kritičara ishodište je u nezadovoljstvu što se ne vodi njihova politika. Kad ljudi u jednoj zajednici masovno nisu zadovoljni, prije utvrđivanja krivaca sa strane, ispituju se unutarnji razlozi nezadovoljstva. Hrvatska je privržena daytonskom procesu, opstojanju BiH i ravnopravnosti njezinih naroda i građana. Konkretna politika često je spora, konfuzna i neodlučna. Pretjerani strah od novih balkanskih asocijacija, politika nezamjeranja kod kuće, teško usuglašavanje na crti šef države-vlada-parlament glavni su razlozi. Ozbiljni međunarodni krugovi Hrvatskoj ne zamjeraju ni svojatanje BiH, niti zanemarivanje ustavnih obveza prema hrvatskom korpusu, nego nedovoljnu aktivnost, izostanak inicijativa koji bi cijelu regiju vodili putem dijaloga i razvitka. Ali to je karakteristika politike aktualnih hrvatskih vlasti prema svakom ozbiljnom problemu. (RFE) DEUTSCHE WELLE - DW 15. IV.2002 Pregled tiska Njemački mediji i danas se bave temom Bliskog istoka. O Bushovoj ulozi na Bliskom istoku Sueddeutsche Zeitung piše da je sada Bush stigao upravo tamo gdje nije htio, usred Bliskog istoka gdje zapravo svaki nepromišljeni korak može izazvati detonaciju koja će naštetiti samom predsjedniku. Za regiju to nije dobra vijest jer jastrebovi Bushove administracije čekaju hoće li Powellova misija propasti. Tada bi svome šefu konačno mogli predložiti alternativni prijedlog: arapske teroriste od Sadama Huseina do Jasera Arafata treba ukloniti, ako je nužno i silom, i ako treba bez saveznika. Bila bi to venezuelska varijanta, ocjenjuje Sueddeutsche Zeitung. Berlinski Die Welt o istoj temi piše da jedina stvar koja se u svijetu teže podnosi od američke supersile jest američka nemoć. Powellova misija stiže prekasno i više je izraz očaja nego imperijalne samosvijesti. Nastavlja se rat bez suživota, kojeg Izrael ne može izgubiti a Arafat ga pak ne može pobijediti. A onda i američki rat protiv terorizma zapada u krizu. Riječ je o viziji i sposobnosti nametanja supersile. Slanje Colina Powella u bliskoistočnu regiju okončava američku neangažiranost. Sam 11. rujna nije potaknuo Busha da se okrene Bliskom istoku paralelno s akcijom u Afganistanu. To je opet Arafatu dopustilo dvostruku politiku; osudu terora Al Kaide te puštanje svojih atentatora samoubojica, naglašava Die Welt. (DW) NJEMAČKA FRANKFURTER RUNSCHAU 15. IV. 2002. Busek požuruje projekte na Balkanu "Stigao je posljednji a otišao prvi - 'Trebamo manje kongresa a više rezultata', konstatirao je Erhard Busek na konferenciji o Balkanu, koju je Europska narodna stranka upriličila u Thessalonikiju, i ušao u prvi zrakoplov. Prije toga, koordinator Pakta za stabilnost Balkana, koji je tu dužnost preuzeo ove godine, predstavio je izaslanicima konzervativnih stranaka iz jugoistočne Europe svoje viđenje aktualne situacije: u međuvremenu je posredstvom Pakta za stabilnost odgovarajućim zemljama ponuđena 'europska perspektiva' ali sada se valja snažnije usredotočiti na vidljiv napredak u pojedinim projektima, istaknuo je Busek. Postalo je jasno da je koordinator nestrpljiv. Čini se da novca za obnovu jugositočne Europe ne nedostaje. 40 država-partnera, koje su u srpnju 1999. zapečatile dogovor o utemljenju pakta za stabilnost, izdvojilo je pet milijardi eura. Usprkos tome, izgradnja infrastrukture napreduje vrlo sporo. Treba jače koncentrirati i racionalizirati snage, opomenuo je Busek. Među projektima, u kojima se on nada osigurati bitak napredak do kraja ove godine, nalazi se i povrat 110 tisuća izbjeglica. No, taj projekt suočava se s teškoćama jer nedostaju stanovi i radna mjesta. Busek se namjerava potruditi i oko bržeg napredovanja projekta uspostave slobodne trgovačke zone na Balkanu. Koordinator Pakta za stabilnost smatra posebno važnom transgraničnu borbu protiv kriminala. 'Jugoistočna Europa predstavlja izvorište nestabilne regije koja se proteže sve do Afganistana. Kriminal i terorizam svakodnevna su pojava', kazao je Busek. Važno je prikupiti oružje kojeg ima u velikim količinama budući da bi ono moglo raspiriti svaku iskru etničkog sukoba u pravu katastrofu. Povjerenik EU Chris Patten također je skrenuo pozornost na opasnosti koje organizirani kriminal i korupcija na Balkanu predstavljaju i za sigurnost u EU. Po njegovu mišljenju, trenutano je najvažnije izgraditi vjerodostojne upravne strukture i tješnje vezati balkanske zemlje za EU. No, ti su projekti uvjetovani nastavkom reformi, upozorio je Patten: "Zadaća je Beograda i Podgorice, Tirane, Zagreba, Skoplja i Sarajeva da ozbiljno prionu na reforme; mi to ne možemo učiniti umjesto njih'", prenosi Gerd Hoehler na kraju izvješća. DPA 15. IV. 2002. Izraelska ofenziva povećava opasnost velikog požara "Što dulje traje izraelska vojna akcija na palestinskim područjima, to je arapskim vladama teže kontrolirati nemoćni bijes svojih građana, usmjeren prema izraelskoj državi i njezinoj sili- zaštitnici SAD. Osim toga, učestale su i naznake da se nezadovoljstvo sve više usmjerava i protiv vlastitih režima koji se suočavaju s prigovorima o pasivnosti. 'Zašto šutite, vi arapski vođe?', dovikivali su prije nekoliko dana u Kairu uzrujani demonstranti arapskim ministrima vanjskih poslova, okupljenima na izvanrednoj sjednici posvećenoj Palestini. Time dodatno raste opasnost da se eskalacija nasilja u palestinsko- izraelskom sukobu proširi u pravi požar. Na sjevernoj granici Izraela, gdje je proiranska milicija Hezbollah uz potporu Sirije intenzivirala svoje napade nakon ulaska izraelskih postrojbi u Ramalu, postaje jasno da kriza ne pogađa samo Izrael i Palestince. 'Prijeti vrlo realna opasnost da se stanje na granici proširi u sukob koji će obuhvatiti cijelu regiju', upozorio je u ponedjeljak u Bejrutu američki ministar vanjskih poslova Colin Powell. Bude li potvrđena i teza da je uzrok ubojite eksplozije pred sinagogom na otoku Djerbi teroristički napad, bio bi to još jedan dokaz o širenju sukoba. Naime, u tom bi slučaju povezanost sa zbivanjima na palestinskim područjima bila očita. Arapski svijet nije bio tako uznemiren od rata u Zaljevu 1991. g. U bogatim državama Zaljeva žene umotane u neprozirne velove daruju svoj nakit kako bi financijski poduprle otpor Palestinaca izraelskoj okupaciji. Proteklih su dana u sukobima s policijom u Bahreinu i egipatskoj Aleksandriji poginuli studenti- prosvjednici. Sve više ljudi plješče dok palestinski atentatori-samoubojice sa sobom u smrt odvlače izraelske vojnike i civile. Prošlog je petka u svojoj propovijedi šejh čuvene džamije Al-Azhar u Kairu Muhamed Said Tantawi kazao sljedeće: "Palestinci primjenjuju sva sredstva kojima raspolažu; kada počine samoubojstvo eksplozivom kako bi se izborili za slobodu, to je jedan od najviših stupnjeva mučeništva'. Televizijske slike koje prikazuju palestinskog predsjednika Jasera Arafata kao izraelskog zarobljenika u napola razrušenom glavnom stožeru u Ramali te prizori razaranja u Nablusu i Jeninu izazvali su kod Arapa na potezu od Maroka do Saudijske Arabije opasnu mržnju prema Izraelu. 'Ponižavajući Arafata ponižavaju sve nas', uzvikivali su demonstranti u Kairu. S teškoćama pri objašnjavanju vlastitog stava suočavaju se u prvom red arapske vlade koje održavaju bliske odnose s Washingtonom - poput Egipta, Saudijske Arabije i Jordana. Naime, SAD su po mišljenju Arapa izravno odgovorne za neuspjeh bliskoistočnog mirovnog procesa. 'Vjerodostojnost Amerikanaca dosegnula je apsolutno najnižu točku u arapskom svijetu', piše Ibrahim Nafie, glavni urednik vladi bliskog egipatskog lista Al-Ahram. 'Zbog izraelske agresije nad palestinskim narodom' egipatska vlada otkazala je u ponedjeljak otvaranje velike aleksandrijske biblioteke, planirano za 23. travnja. Marokanski kralj Muhamed VI. odgodio je svoje pompozno vjenčanje na neodređeno vrijeme. Radikalni glasovi koji pozivaju na 'sveti rat' protiv Izraela, nailaze u međuvremenu na sve veći odjek. Prije nekoliko dana čak je i jemenski predsjednik Ali Abdalah Salih, koji ni u kom slučaju ne može biti uvršten u islamske fundamentalističke krugove, zatražio da arapski susjedi Izraela otvore svoje granice kako bi dragovoljci mogli priteći u pomoć Palestincima", ističe na kraju analize Anne- Beatrice Clasmann. FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG 15. IV. 2002. Đinđić: "Nitko si ne mora oduzimati život zbog haaškog suda" "Srpski premijer Zoran Điniđić izrazio je žaljenje zbog samoubojstva bivšeg srpskog ministra unutrašnjih poslova Vlajka Stojiljkovića, nazivajući ga 'znakom konfuzije'. 'Nitko si ne mora oduzimati život zbog haaškog suda', kazao je Đinđić u razgovoru za list. (...) Đinđić je podsjetio da Milošević (...) pred sudom uživa daleko veća prava no što bi uživao pred bilo kojim domaćim sudom: 'Satima drži govore što bi pred sudom u Beogradu bilo potpuno nemoguće'. Osim toga, sud pušta na slobodu osumnjičene ako po mišljenju sudaca nema dovoljno dokaza za njihovu osudu. Posljednji je takav slučaj bosanski Srbin Nenad Banović koji je u srijedu pušten iz istražnog pritvora. Banović je u studenom prošle godine uhićen u Bosni i Hercegovini i izručen u Den Haag pod sumnjom da je 1992. do smrti premlaćivao hrvatske i muslimanske zarobljenike u srpskom logoru Keraterm na sjeveru Bosne. 'Argument da treba počiniti samoubojstvo kako biste umakli svojim krvnicima jednostavno je apsurdan', kazao je Đinđić. Osim toga, srpski premijer podsjetio je da su beogradski dužnosnici SPS-a (...) danima prije samoubojstva znali za oproštajno pismo u kojem je Stojiljković proglasio Đinđića i ostale reformske političare odgovornima za svoje samoubojstvo, pozivajući sve 'građane i domoljube' da osvete njegovu smrt. Iako je Stojiljkovićeva namjera bila poznata, nitko nije odvratiti bivšeg ministra od tog čina. Đinđić je tu činjenicu proglasio 'znakom da ljudi koji su više od deset godina gospodarili životom i smrću u ovoj zemlji nisu spremni pomiriti se s ulogom običnih građana u novom demokratskom pravnom poretku' te da umjesto toga 'glume mučenike'. Odmah nakon stupanja na snagu zakona o izručenju u Srbiji će započeti pripreme za uhićenje 20 mogućih ratnih zločinaca koje traži haaški sud, napomenuo je Đinđić. Po novom zakonu osumnjičenici imaju pravo primijeniti pravni lijek protiv predstojećeg izručenja. Odluka o prigovoru bit će donesena po hitnom postupku. 'Prva izručenja u Den Haag uslijedit će za dva tjedna', najavio je Đinđić. Beograd će po Đinđiću s vremenom izručiti u Den haag sve moguće ratne zločince u vezi s kojima je izdana međunarodna zapovijed o uhićenju. Srpski premijer ne očekuje znatnije izgrede prilikom uhićenja osumnjičenika koje će izvesti srpska i jugoslavenska policija. No, Đinđić je naglasio da aktualni srpski predsjedik Milan Milutinović, protiv kojeg je haaški sud također podigao optužnicu, zasada neće biti uhićen ni izručen. 'Milutinović je regularno izabrani predsjednik Srbije a uhićenje i izručenje aktualnog šefa države bilo bi jako problematično, jako kritično za samopoštovanje države i ljudi', kazao je Đinđić. Milutinović, izabran još za vrijeme Miloševićeve diktature, surađuje neograničeno s vladom, izabranom nakon svrgavanja Miloševića u listopadu 2000. g., te se stoga ponaša 'kao demokratski izabran predsjednik', napomenuo je Đinđić. Nadalje, budući da nitko dosada nije pokušao pokrenuti postupak njegove smjene, Milutinović može obavljati svoju regularnu funkciju do njezina isteka u jesen ove godine, upozorava srpski premijer. On tvrdi da ni haaški sud ni zapadne države nisu nastojale formirati pritisak kako bi i Milutinović, koji je poput Stojiljkovića Miloševićev suoptuženik u procesu o Kosovu, bude izručen u Den Haag. Usvajanje zakona i suradnju s haaškim sudom Đinđić smatra 'odlukom o uključivanju Srbije i Crven gore u europske strukture i odbacivanjem izolacionizma'. Tu su odluku po njemu poduprle dvije trećine stanovništva. Ljudi su napustili iluziju da će se Srbima otvoriti put u Europu već samo 'zato što smo bombardirani te zato što smo europski narod'. Oni danas prihvaćaju činjenicu da je suradnja s haaškim sudom temeljni uvjet za integraciju Srbije u Europu, ističe Đinđić. (...) Odlukom Koštuničinog umjereno nacionalističkog DSS-a i prosrpske Socijalističke narodne stranke iz Crne Gore o prihvaćanju spomenutog zakona odgovornost za izručenje mogućih ratnih zločinaca taj potez raspoređena je na više političkih čimbenika, naglasio je srpski premijer. Za razliku od lipnja prošle godine, kada je srpskim dekretom nametnuo izručenje Slobodana Miloševića usprkos otporu Vojislava Koštunice, Đinđić po vlastitim riječima više nije bio spreman prihvatiti za protivnike haaškog suda povoljnu podjelu rada, po kojoj on mora donositi nepopularne odluke dok ga druga strana kritizira populističkim argumentima. Jedan od presudnih čimbenika za pristanak DSS-a i SNP-a na zakon bila je Đinđićevu uvjereneju spoznaja da novi labavi savez 'Srbija i Crna Gora', dogovoren sredinom ožujka ove godine pod pokroviteljstvom EU, ne bi imao nikakvih izgleda za opstanak uz sankcije Zapada. Usprkos kritikama - posebno u Srbiji - Đinđić je uvjeren da taj sporazum o tom savezu ima dobre izglede za uspjeh. Odcjepljenje Crne Gore od Srbije 'povuklo bi za sobom čitav niz problema - u Bosni, na Kosovu, u cijeloj regiji' - i označilo početak 'nove faze nestabilnosti', smatra on. To je uspješno izbjegnuto, dodaje srpski premijer" na kraju razgovora s Matthiasom Ruebom. DIE TAGESZEITUNG 15. IV. 2002. Zataškavanje potencira ranjivost na napade "Tuniska vlada hvali se da je pobijedila islamistički terorizam, protiv kojeg se bori oštrom represijom - policijskim nasiljem, povredama ljudskih prava, suzbijanjem slobode pisanja i mišljenja. Prvo su zabranjeni islamisti a potom su na red došle građanske i socijalističke stranke. Tako je u ime mira zatrta klica demokratskog građanskog društva. Zbog zbivanja na Djerbi tuniska vlada danas ne strahuje samo za svoj image i za rijeke turista - obistini li se pretpostavka da je njezina tvrdnja o nesreći bila neistinita, taj će potez razgolititi slabost režima koji vjeruje da represijom može držati sve pod kontrolom. Gubitak kontrole izlaže vladu napadima a u zemlji vlada veliko nezadovoljstvo političkom situacijom iako Tunis postiže dobre gospodarske rezultate u usporedbi sa svojim susjedima u Magrebu. Tunis se predstavlja kao moderna zemlja: aktivna je u sferi ekologije, emancipacije žena i obrazovanja. Hvali se da je uzoran gospodarski učenik u regiji Magreba, mameći na svoje prelijepe pješčane plaže europske ali i ostale turističke agencije. Europske su vlade zahvalne što među beznadnim režimima država Magreba imaju poslušnog, zapadno orijentiranog partnera, koji je čak zakonski regulirao i ravnopravnost žena. U stvarnosti balansiranje između gospodarskog otvaranja i političke represije iziskuje sve veće napore. Inozemni ulagači teško podnose korumpirani režim predsjednika Bena Alija. I privredni razvoj zahtijeva političku transparentnost. To se najjasnije pokazuje u turizmu. Kakva je korist od folklorističkog igrokaza o toleranciji i miroljubivom suživotu uz zvučnu kulisu eksplozije bombe? Turisti imaju pravo znati kakvo je stvarno stanje u određenoj zemlji. Turističke su ih pak organizacije obvezne obavijestiti o tome. U protivnom i udoban odmor na plaži luksuznog turističkog središta s organiziranim izletima i obilaskom turističkih znamenitosti prerasta u borbu za opstanak. Naravno, nitko nije mogao znati da će stara i dostojanstvena, dobro čuvana sinagoga La Ghirba postati smrtonosna zamka za 11 njemačkih turista. No, današnji pokušaji zataškavanja pokazuju svjetskoj javnosti da je politika tunezijske vlade obilježena lažima kao i njezina odanost demokraciji", zaključuje Katrin Balaoui. FRANCUSKA LIBERATION 15.IV.2002. 'Tržišna ideologija strahovito loše djeluje na čovječanstvo' S Josephom E. Stiglitzom, dobitnikom Nobelove nagrade za gospodarstvo 2001., razgovarali su Vittorio de Filippis i Christian Losson: " - Kažete da 'globalizacija ne napreduje'. Zašto? = Zato što je pogodila mnoge siromašne zemlje, a napose siromašni puk u tim zemljama. Nije bilo dodatne pomoći, već dodatne prijevare. Treba promijeniti duh te globalizacije. Treba ju reformirati iz temelja. No prije toga treba shvatiti zašto i kako pravila igre nisu jednaka. Ona su nepravedna, jer su napisana po nalogu gospodarskih i financijskih interesa multinacionalnih kompanija (...). - MMF, Svjetska banka i WTO nisu nikada toliko govorili o promjeni pristupa i želji da se smanji siromaštvo. Primjećujete li odstupanja u praksi? = Oni već nekoliko godina na riječima priznaju da se razlike povećavaju. No uvijek postoji golem raskorak između riječi i djela. MMF se još uvijek drži fundamentalizma u tržišnoj ideologiji. A taj fanatizam još uvijek strašno loše djeluje na čovječanstvo. Interesi sjevernih zemalja i dalje ravnaju svjetskim trgovačkim politikama. Tako Sjedinjene Države povećavaju subvencije za poljodjelstvo, što u potpunosti proturječi WTO-u koji se zauzima za slobodnu trgovinu. Znamo da je poljodjelstvo jedan od glavnih sektora u kojemu siromašne zemlje imaju pravu konkurentnu prednost. - Činjenica nije nova, kao ni slijepa ulica u kojoj su politike razvoja. Kako preispitati strategije? = Potreban je globalni pristup. I snažne inicijative. Uzmite europski prijedlog: 'Sve osim oružja' koji zagovara otvaranje granica, osim oružja: to je dokaz novog voluntarizma na koji Amerikanci ni ne pomišljaju! Europa barem prepoznaje nejednakosti unutar i između zemalja. Ona barem daje smjernice kako bi ih pokušala ispraviti. (...) - Proživljava li kapitalizam duboku krizu s aferom Enron i s argentinskom krizom? = Slučaj Enrona je poučan. Pokazuje da se tržište samo ne može urediti. Još gore, da nije toliko djelotvorno. Tu vlada mora imati važnu ulogu: mora poticati na jasnoću, podupirati povjerenje, dati jamstva. Sučeljeni s protekcionaškim kapitalizmom na američki način, poslovni krugovi okreću leđa teškoćama, umjesto da se s njima sučele. Novac je sve važniji, pa i u financiranju izbora u razvijenim demokracijama. (...) Povezanost Enrona i Busha treba potaknuti na preispitivanje veza između financijskih interesa i političkih zastupnika. Treba se osloboditi tog kapitalizma gledanja kroz prste. Kada je riječ o argentinskoj krizi, ona svjedoči o porazu strategija MMF-a, šestom u nepunih šest godina, nakon Tajlanda, Koreje, Indonezije, Brazila i Rusije... - Kako su napadaji od 11.IX. utjecali na zamisao o svjetskoj vladi? = Potvrdili su činjenicu da je siromaštvo idealno tlo za otuđenje pojedinca i poticanje na terorizam. Svijet počinje shvaćati da treba ukloniti razloge siromaštva: nezaposlenost i privremeno zapošljavanje. Globalizacija koja se temelji isključivo na slobodnoj trgovini ima svoje naličje. Ona globalizira pogibli. Osim toga, naglašava probleme jasnoće i pristupa informacijama. To je dio koji omogućuje da se slagalica lakše shvati...(...)" LE FIGARO 15.IV.2002. Njemačka se javnost okreće protiv Izraela "Predsjednik Odbora njemačkog parlamenta za europska pitanja Friedbert Pflueger usprotivio se jučer većini svojih kolega zatraživši od Europske unije da uvede sankcije Palestincima. Stručnjak za vanjsku i obrambenu politiku, Pflueger, član kršćansko-demokratske stranke CDU-a, u razgovoru za 'Bild am Sonntag' podsjetio je da Bruxelles na godinu izdvaja 175 milijuna eura za palestinsku samoupravu. 'To treba preispitati i obustaviti pomoć, kaže, potvrdi li se da je Arafat financirao terorizam protiv Izraela'. To je netipična izjava, budući da se njemačka politička klasa, napose oporba, ovih dana okrenula protiv Izraela. Nagli zaokret ne može biti samo posljedica najnovijih događaja koji su zapravo otvorili vrata osjećajima koji su se dosad potiskivali. Tako je počela kampanja s ciljem da se budući spomenik holokaustu u središtu Berlina pretvori u spomenik posvećen svim žrtvama Trećeg Reicha, ne samo Židovima. Ton komentara se promijenio, premda su si glasila do sada nametala stanovitu suzdržanost prema Židovima. Televizija je često prenosila snimke izraelskog granatiranja palestinskih naselja, srušenih zgrada, izgorjelih trupala i ranjenih Palestinaca. Zato su Joschka Fischer i Gerhard Schroeder zaključili da bi bilo dobro da posreduju, pa je prvi predložio europski mirovni plan koji obvezuje Izrael, a drugi je razmišljao da se u Izrael pošalju vojne snage. Izrael i njemački Židovi pobunili su se protiv kancelarova prijedloga koji bi njemačke vojnike opet mogao navesti da upere oružje u Židove. Te su zabranjene teme duboko ukorijenjene od 1950- ih. Jučer je vođa liberala iz FDP-a Gudido Westerwelle išao dotle da je govor izraelskog veleposlanika u Njemačkoj Shimona Steina koji je izrazio žaljenje što njemački političari 'ne žure' da ukore Arafata i da prepoznaju 'razjapljenu gubicu' terorizma, nazvao 'ekstremističkim'. Paul Spiegel, predsjednik Središnjeg njemačkog židovskog vijeća, napominje da je 'odnedavno čitava javnost na putu da doživi obrat'. Prema Spiegelovu mišljenju, koji odobrava Sharonovu ofenzivu, 'osuditi izraelsku vladu ne znači počiniti svetogrđe', ali 'mnoge kritike nisu objektivne i pokazuju nepoznavanje problema'. Židovski pisac i novinar Ralph Giordano koji također živi u Njemačkoj, upozorio je na stvaranje 'jedinstvenog protuizraelskog medijskog bloka, nepoštenog, nezakonitog i štetnog, koji Nijemce želi osloboditi od strašnog tereta nacističkih strahota optužujući Izrael'. (...) Čini se da Nijemci, zgranuti eksplozijom u Djerbi u kojoj je smrtno stradalo jedanaest, a ranjeno dvadeset dvoje Nijemaca, među kojima pet teško, i dokazom da je doista riječ o atentatu, nisu sigurni kao njihovi politički vođe da je Ariel Sharon teško pogriješio kada je postupio onako kako je postupio", iz Berlina izvješćuje Jean-Paul Picaper. SJEDINJENE DRŽAVE THE LOS ANGELES TIMES 15. IV. 2002. SAD i Europa: dva stara prijatelja moraju obnoviti obostrano poštovanje "Slušajući glasove s obje strane Atlantika, lako je pomisliti kako se SAD i Europa nalaze na putu prema nepovratnom prekidu. Bilo da se radi o Arielu Sharonu, Sadamu Huseinu ili čeliku, SAD i Europa nikako da se slože. Mnogi u Europi vjeruju kako su predsjednik Bush i njegova vlada rigidni unilateralisti koje nije briga za stavove njihovih starih saveznika. U međuvremenu u Washingtonu, mnogi vjeruju kako je Europa toliko zaokupljena samom sobom i toliko vojno slaba da ne razumije prirodu prijetnji koje dolaze s Bliskog Istoka niti može bilo što učiniti s tim u svezi. Obje su strane u pravu. No istovremeno su i u krivu. Bushova vlada je pokazala kako je sposobna voditi multilateralnu diplomaciju kada to želi, a u nedavnoj vojnoj kampanji u istočnom Afganistanu, Europa je dokazala kako je spremna pridružiti se borbi. Umjesto da okrivljuju jedni druge, Europa i Washington moraju promijeniti svoj pristup jedni drugima. Za Bushovu vladu, ovo znači ozbiljniji pokušaj da uključi svoje europske partnere u oblikovanje politike. Za sada, Bush je ponudio samo retoriku i sastanke s britanskim premijerom Bushom(...). Nepostojanje pravih nastojanja sa se savjetuje s Europom zapanjujuće je. Posjet državnog tajnika Colina Powella Madridu prošlog tjedna njegov je prvi posjet Europi ove godine. Na 10-dnevnoj turneji potpredsjednika Dicka Cheneya s ciljem okupljanja potpore za napad na Irak, njegova jedina europska postaja bio je London. Bush će Europu konačno posjetiti u svibnju. Europski dužnosnici tvrde kako konkretnih savjetovanja gotovo da i nema. Prigovaraju da Washington zove samo kada je već donio odluku. Washingtonu će biti nemoguće dobiti europsku potporu ako ni ne pokuša. Pa ipak, samo više se potruditi neće biti dovoljno- Europa treba pokazati kako je pravi partner. Ovo, naravno, počinje s tim da Europa učini više kako bi poboljšala svoju vojnu spremnost i kako bi mogla biti moćan saveznik. Europljani sporo shvaćaju nove prijetnje koje oblikuju svjetsku politiku. Ovo je na neki način razumljivo. Od Drugog svjetskog rata do 1990-tih, najviši prioritet saveza SAD-a i Europe bio je promicati europsku stabilnost i europski kontinent učiniti cjelovitim i slobodnim. Taj je san skoro postao stvarnost. Tako Europa mora shvatiti da nove prijetnje dolaze od terorističkih mreža i onih antidemokratskih država neprijateljski raspoloženih prema Zapadu koje ciljaju civile i koje su odlučne potkopati našu stabilnost i naš način života. Europa mora glasno obznaniti kako bombaši samoubojice i režimi kao što je Huseinov predstavljaju sve ono protiv čega se bori savez- i da je potrebna hrabra akcija, ne još retorike. Ovo ne znači da se europski čelnici trebaju maknuti s puta dok SAD djeluje samostalno. No moraju biti zreliji partneri. I prečesto se čini da najviše što Europa može jest kritizirati politiku SAD-a. Ako njeni čelnici misle da bi drugačija strategija mogla biti učinkovitija, tada Washingtonu moraju ponuditi prave alternative. U protivnom, treba očekivati da će se obistiniti proročanstvo: što Europa nudi manje, to će jači biti unilateralni instinkti Bushove vlade a Europa izoliranija i još više ignorirana. Ako Europa ne uspije promijeniti svoj stav i pristup- ako odbije obznaniti da nova prijetnja doista postoji, i ako ne može otići dalje od svojeg izlizanog kritiziranja politike SAD-a i umjesto toga predložiti bolje zamisli- tada je možda doista točno da su odnosi SAD-a i Europe na putu do prekida kojeg se mnogi pribojavaju. Ako do ovoga dođe, bit će to povijesni neuspjeh čelništva, a krive će biti obje strane", piše Derek Chollet, dužnosnik State Departmenta SAD-a tijekom Clintonove vlade, član Američke akademije u Berlinu. THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 15. IV. 2002. Atlantik može postati provalija "Europljani i Amerikanci dijele bogatu zajedničku kulturu, vrijednosti i povijest ali ipak imaju izrazito suprotstavljene stavove u svezi korištenja moći na svjetskoj sceni. Samo ljudi koji poznaju jedni druge tako dobro mogu povremeno toliko krivo razumjeti jedni druge. Ovo je takav slučaj, dok izraelsko- palestinske borbe potresaju Bliski Istok, dok se američka vojna pobjeda u Afganistanu bliži tome da postane politički škripac a Europljani strahuju zbog američke rasprave o svrgavanju iračkog režima. Atlantik je iznenada postao more nerazumijevanja i razilaženja. Transatlantski putovi na nekim se mjestima spektakularno razilaze, na drugima tek jedva zamjetno. Izraelski vojnici koriste američko oružje za uništavanje stožera palestinskih vlasti koji je izgrađen novcem EU-a. Francuski vojni piloti pomažu američkim vojnicima u istočnom Afganistanu no Pariz ne govori mnogo o tim vojnim misijama dok u Francuskoj jača neprijateljstvo prema Americi(...). Kancelar Gerhardt Schroeder je od naglašavanja 'neograničene solidarnosti' Njemačke neposredno nakon 11. rujna prešao na naglašavanje ograničenja europske podrške napadu SAD-a na Irak. Čak je i premijer Tony Blair nedavno osjetio potrebu potaknuti predsjednika Georgea W. Busha da se aktivnije angažira na Bliskom Istoku i da još jednom razmisli o nametanju carina na čelik koje štete britanskim tvrtkama i Bushovoj mantri o slobodnoj trgovini. Činjenica da Europa i Amerika imaju različite prioritete, simpatije i političke planove kada je Bliski Istok posrijedi nije neka novost. Općenito govoreći, ovisnost o arapskoj nafti, krivnja zbog kolonijalizma i zabrinutost zbog brojne muslimanske imigrantske populacije europske vlade potiču na to da Arapima čine više ustupaka nego američki političari. No količina i kakvoća postojećeg neslaganja na dvije strane Atlantika bitno je različita na barem dva načina. Ovo mi je postalo kristalno jasno dok sam slušao kako europski posjetitelji ispituju američke dužnosnike i šefove tvrtki tijekom nedavnog sastanka Trilateralne komisije u Washingtonu. Unatoč dubokim, istinskim simpatijama i pomoći iz Europe nakon 11. rujna, mnogi Europljani ne razumiju, izgleda, duboke promjene koje je taj dan unio u američke živote. Iznad svega, ne shvaćaju da otvorene prijetnje o osveti koje su izrekli Sadam Husein, palestinski teroristi ili iranski mule Amerikancima danas zvuče drugačije nego prije 11. rujna. Čini se da francuski, njemački i drugi europski komentatori vjeruju kako su Sadam Husein, islamski džihad i ostalo isti oni neugodni ili ubojiti entiteti koji su postojali i 10. rujna. Ovo za sobom povlači preispitivanje odluke Bushove vlade da hitni prioritet da borbi protiv onih koji otvoreno i opetovano prijete američkim životima istovremeno nastojeći doći do oružja masovnog uništenja. Europljani su navikli na nesigurnost svog zemljopisnog položaja i povijesti. Deset godina nakon završetka hladnog rata, osjećaju se sigurnije od neposredne prijetnje rata i uništenja nego što je to bio slučaj stoljećima. Istovremeno, Amerikance su štitili oceani i udaljenost, što se 11. rujna pokazalo nedovoljnim na posebno brutalan način. Već je samo ovo dovoljan uzrok za novo razilaženje atlantske zajednice, no ima ih još. Američka zaokupljenost sigurnosti svoje zemlje i globalnim terorizmom događaju se u vrijeme temeljitog europskog redefiniranja i rekonstrukcije. 15 zemalja članica Europske Unije nastoji smisliti način na koji će- ne da li će- priključiti EU-u 10 novih zemalja članica u slijedeće dvije do četiri godine, dok bi se NATO trebao proširiti do Baltika i Balkana ove jeseni bez većih javnih rasprava na i jednoj strani Atlantika(...). U Bruxellesu, skupština mudraca će se okupljati dvaput tjedno u slijedećih godinu dana kako bi osmislili nekakav oblik europskog ustavnog poretka. Blair se nada da će proces jasnog definiranja nacionalnih i europskih prava potaknuti Veliku Britaniju da prihvati euro. Amerikanci se, razumljivo, bave drugim problemima. No zanemarivanje procesa institucionalnih promjena u Europi nisu korisne za nikoga. Nije korisna ni činjenica da Europljani ne shvaćaju potpuno da je svijet u kojem žive i Amerikanci i oni drugačiji i opasniji. Tijekom hladnog rata, Amerikanci i Europljani aktivno su trebali jedni druge. Svađali su se znajući da će ograničenosti neslaganja značiti to da će uskoro ponovno zajedno surađivati. Sada ograničenosti slaganja dominiraju ovim ključnim odnosom. Treba razviti nove ravnoteže razumijevanja i obostrane pomoći", piše Jim Hoagland za 'The Washington Post" a prenosi list. RUSIJA OBŠČAJA GAZETA 11.IV.2002. Dok se sve ne riješi, ništa nije riješeno S Maksimom Medvedkovom, ruskim pregovaračem s WTO-om i zamjenikom ministra za gospodarski razvitak i trgovinu, razgovarala je Margarita Vodjanova. Iz razgovora izdvajamo: " - Može li se sada napraviti privremena bilanca koristi i štete od našeg ulaska u Svjetsku trgovačku organizaciju (WTO)? = WTO-u treba odati priznanje: to je tako prilagodljiv sustav da se svaki plus u nekom trenutku može pretvoriti u minus i obratno. Premda se potonje češće događa. Jedan od većih minusa mogao bi biti taj što Rusija više neće imati neograničenu mogućnost da štiti probitke domaćih proizvođača. Dakako, za veliku većinu strane robe naše će tržište biti dostupnije. Premda postoje i iznimke. No ograničavanje protekcionizma znači s jedne strane predvidljivost tržišta, a s druge očito poticanje razvoja konkurentnih uvjeta. Na koncu, to je pristup potrošača jeftinijoj robi. Tu treba povesti računa da potrošači nismo samo vi i ja, pojedinci, već i poduzeća koja za proizvodnju nabavljaju robu u inozemstvu. Još je jedan nedostatak, čini se, u tome što moramo preuzeti obveze na polju državne pomoći. WTO ne brani sve subvencije odreda, ali je na neke njihove oblike stavio zabranu. Zabranjene su, primjerice, izvozne subvencije, subvencije nekim poduzećima. No dopuštene su subvencije kojima pristup imaju grane (i neograničen broj korisnika). Stavljajući svoj potpis pod propise WTO-a, mi dakako smanjujemo upletanje države u gospodarsku politiku. Nekome će se učiniti da je to loše. No vlada pak odavno ide za ukidanjem olakšica i povlastica nekim gospodarskim subjektima. Ulazak u WTO pomoći će nam u tomu. Znači, to je za nas plus. - Zna li se već koja će područja domaćeg gospodarstva imati gubitke zbog ulaska u WTO? = Za sada ne. U pregovorima vodimo računa o mišljenju svih područja. Visina carinske zaštite o kojoj pregovaramo, za sada se ne čini nepovoljna ni za jedno područje. No da bismo se osigurali od mogućih neugodnosti, izradili smo sustav takozvane selektivne zaštite pojedinih grana. To jest, sučelimo li se najednom s uvozom po dumpinškim cijenama ili s primjenom zabranjenih subvencija, moći ćemo zaštititi granu, pa i konkretno poduzeće povećanjem carina ili uvođenjem količinskih ograničenja u uvozu. WTO je spreman dati nam takvo pravo. - Spomenuli ste borbu za domaće tržište usluga, napose financijskih i bankovskih. Očito je da će potpuna otvorenost tog tržišta nanijeti golemu štetu ruskom bankovnom sustavu. Kolko ćemo dugo nakon ulaska u WTO moći odolijevati pritisku stranih banaka? = Domaće financijsko, napose bankovno tržište neće biti u potpunosti otvoreno. I naši su se partneri pomirili s tom činjenicom. Pitanje je koliko ćemo se uspjeti dogovoriti o njegovoj zaštiti. Tu želimo uspostaviti ravnotežu između interesa ruskih banaka, osiguravateljskih tvrtka i potrošača kojima, kao i čitavom gospodarstvu treba normalan bankovni proizvod te interesa države. Za potonju je, dakako, najvažnija stabilnost. (...)" ITALIJA LA STAMPA 15. IV. 2002. Rusija i NATO stupaju u brak u ime nafte "A što ako u sporazumu između NATO-a i Rusije, čije je potpisivanje predviđeno za svibanj u Rimu, stoji i, skrivena ili podrazumijevajuća, šapa nafte? Nitko to ne može sa sigurnošću kazati, ali nakon 11. rujna i nepoznanica koje od tada stoje nad odnosima između Islama i Zapada, i u svijetlu, ili sjeni, obnovljene izraelsko-palestinske krize, pa čak i venecuelanskih nemira, scenariji energetske politike postali su tako promjenjivi da ta pretpostavka mora imati svoju težinu. U posljednjem broju lista 'Foreign Affairs', najvažnijeg američkog lista za međunarodne analize, dvoje stručnjaka Edward Morse i James Richard govore o 'new oil war', novom naftnom ratu, u kojemu se ističu Saudijska Arabija i Rusija u borbi za svjetsku dominaciju u tom sektoru. U posljednje dvije godine Rusi su povećali svoju proizvodnju za pola milijuna barela na dan, što je stopa veća nego kod bilo koje druge zemlje, i već su daleko od onih 7 milijuna barela na dan što je bio njihov negativni rekord 1996. radi općeg sloma sovjetskog sustava. Sada, u političkom i pravnom okviru koji se stabilizira, i uz sudjelovanje sovjetskih zemalja koje su ostale pod njihovim utjecajem, spremni su izazvati Saudijsku Arabiju za prvo mjesto među svjetskim proizvođačima. S očitim posljedicama po snagu OPEC- a, koji je do sada diktirao pravila. Naravno, i pretpostavka energetske ovisnosti zapada od Rusije, unatoč zadovoljstva, i gotovo zanosa, geopolitičkim 'partnershipom', dugoročno nosi svoje rizike. Tako se proučavaju ili pokreću i drugi scenariji alternativnih energija nafti, kao što se ovih dana dogodilo u Kanadi između ministara za okoliš skupine G8, pred skup na vrhu čelnika država ili vlada. Alternativnim energijama i njihovim konkretnim perspektivama u slijedećim desetljećima bavio se poseban broj 'Newsweeka', ostvaren u suradnji s 'World Economic Forumom'. Solarna energija, energija stvarana vjetrom, vodik i tako dalje obećavaju proširiti u razmjerno kratkom razdoblju svoje područje primjene. No računa se poglavito na 'čisti' vodik, vađen iz vode, što bi bila prava revolucija koja bi potisnula naftu u najvećem broju njenih uporaba (i poništila njezine nesretne učinke po okoliš). Ali kada? U očekivanju ponovno se pomalja nuklearna energija. Richard L. Garwin, znanstveni savjetnik 'Council on Foreign Relations', minimalizira njene rizike i naglašava prednosti, poglavito izostanak zagađenja. No nuklearna je energija, iako je još uvijek u širokoj uporabi, već postala tabu. Sindrom Černobila uvijek je izrazito snažan. Pa ipak, kaže Garwin, nove tehnologije omogućuje gotovo apsolutnu sigurnost postrojenja. Poglavito se ispituju mali reaktori projektiran u Južnoj Africi od strane američko-rusko-japansko- francuskog konzorcija. No utjecaj vrši i psihologija mase te će se dakle, slijedećih godina i velike geopolitičke supersile vrtiti oko stare i 'prljave' nafte.", Aldo Rizzo. CORRIERE DELLA SERA 15. IV. 2002. Milošević: otpor na Kosovu i Al Qaeda "(...)Prije nekoliko dana je Haaški sud, na temelju proceduralnih formalnosti, spriječio odvjetnika Jacquesa Vergesa da se susretne sa svojim kvazi-klijentom Slobodanom Miloševićem. Napisao sam 'kvazi-klijent' jer, kako je poznato, Milošević se odlučio sam braniti. No htio bi se poslužiti, po svojem pravu na obranu, i ponekim savjetnikom. Sud ga je odbio. Meni se to čin nepravdom, Velikom nepravdom. To je sve? Ne. Predsjednik-utemeljitelj Haaškog suda, Antonio Cassese, iznenađujuće je oštro kritizirao vođenje suđenja Miloševiću od strane Carle Del Ponte. Koja je morala odati priznanje samom Miloševiću za borbeni način na koji se ovaj brani. Bivši beogradski despot u teškoće je doveo mnoge svjedoke. I uspio je pokazati jedna dokument FBI-ija (iz prosinca 2001., odnosno nakon napada na Tornjeve blizance) u kojemu se govori o odnosima između OVK-a, organizacije otpora na Kosovu i Al Qaede, terorističke skupine koju predvodi Bin Laden. U Haagu je 1200 osoba koje omogućuje funkcioniranje ove vrste pravosuđa, s godišnjim proračunom od 100 milijuna dolara. Sve kako bi se na optuženičku klupu dovelo 175 traženih optuženika iz bivše Jugoslavije i Ruande. Američki predsjednik Bush kazao je 'ne' stalnom međunarodnom sudu i želi zakon koji bi zabranjivao građanima Sjedinjenih Država da surađuju s njim. Zašto? Iz straha da će taj sud postati 'tribina antiamerikanizma' pošto kao suci mogu biti pozvane osobe 'koje nemaju nikakvog pojma o zapadnjačkom pravosuđu' (uključujući Kinu). Osim toga nije predviđena porota, već samo tri suca, od kojih su dvojica dovoljna za osudu. A državni pravobranitelj može uložiti priziv i nakon oslobađajuće presude. Američki odvjetnik Bruce Fein je kazao: 'Bivši jugoslavenski čelnik ne zaslužuje milost, no ni rad optužbe u Haagu ne zaslužuje da bude slavljen od međunarodnog pravosuđa. Naprotiv, suđenje Miloševiću pokazuje moralnu kontrasnost bilo kojeg slučaja ratnog zločina i gospođa Del Ponte strašno pretjeruje prikazujući skromne doprinose koji iz toga proizlaze'. S Harvarda profesor Micheal Ignatieff se ne ustručava ni pred onima koji se pozivaju na Nuerneberško suđenje protiv Hitlerovih ljudi: 'Nuernberg je bio nacionalno vršenje pravde pobjednika, i to već svi priznaju', a u odnosu na danas podsjeća da je 'tjedan dana nakon izručenja Miloševića, vrhovni sud u Čileu zauvijek ukinuo presudu Pinochetu'; njegov zaključak je da je 'najbolja pravda ona nacionalna, čiji su korijeni u nacionalnim tradicijama legitimiteta, procedure, rječnika', i da bi 'međunarodna pravda trebala biti jedna sasvim posebna nadležnost, čiji legitimitet u potpunosti ovisi od nemogućnosti ili nesposobnosti nekog nacionalnog suda da izvrši svoje obveze'.", piše Paolo Mieli.