RU-US-interview-Tržište/cijene-Trgovina-Financijsko-poslovne usluge-Vlada RUSIJA-OBŠČAJA GAZETA OD 11.4.02. RAZGOVOR S MEDVEDKOVOM RUSIJAOBŠČAJA GAZETA11.IV.2002.Dok se sve ne riješi, ništa nije riješenoS Maksimom Medvedkovom, ruskim
pregovaračem s WTO-om i zamjenikom ministra za gospodarski razvitak i trgovinu, razgovarala je Margarita Vodjanova. Iz razgovora izdvajamo: " - Može li se sada napraviti privremena bilanca koristi i štete od našeg ulaska u Svjetsku trgovačku organizaciju (WTO)?= WTO-u treba odati priznanje: to je tako prilagodljiv sustav da se svaki plus u nekom trenutku može pretvoriti u minus i obratno. Premda se potonje češće događa. Jedan od većih minusa mogao bi biti taj što Rusija više neće imati neograničenu mogućnost da štiti probitke domaćih proizvođača. Dakako, za veliku većinu strane robe naše će tržište biti dostupnije. Premda postoje i iznimke. No ograničavanje protekcionizma znači s jedne strane predvidljivost tržišta, a s druge očito poticanje razvoja konkurentnih uvjeta. Na koncu, to je pristup potrošača jeftinijoj robi. Tu treba povesti računa da potrošači nismo samo vi i ja, pojedinci, već i poduzeća koja za proizvodnju nabavljaju robu u inozemstvu.Još je jedan nedostatak, čini se, u tome što moramo preuzeti obveze
RUSIJA
OBŠČAJA GAZETA
11.IV.2002.
Dok se sve ne riješi, ništa nije riješeno
S Maksimom Medvedkovom, ruskim pregovaračem s WTO-om i zamjenikom
ministra za gospodarski razvitak i trgovinu, razgovarala je
Margarita Vodjanova. Iz razgovora izdvajamo: " - Može li se sada
napraviti privremena bilanca koristi i štete od našeg ulaska u
Svjetsku trgovačku organizaciju (WTO)?
= WTO-u treba odati priznanje: to je tako prilagodljiv sustav da se
svaki plus u nekom trenutku može pretvoriti u minus i obratno.
Premda se potonje češće događa. Jedan od većih minusa mogao bi biti
taj što Rusija više neće imati neograničenu mogućnost da štiti
probitke domaćih proizvođača. Dakako, za veliku većinu strane robe
naše će tržište biti dostupnije. Premda postoje i iznimke. No
ograničavanje protekcionizma znači s jedne strane predvidljivost
tržišta, a s druge očito poticanje razvoja konkurentnih uvjeta. Na
koncu, to je pristup potrošača jeftinijoj robi. Tu treba povesti
računa da potrošači nismo samo vi i ja, pojedinci, već i poduzeća
koja za proizvodnju nabavljaju robu u inozemstvu.
Još je jedan nedostatak, čini se, u tome što moramo preuzeti obveze
na polju državne pomoći. WTO ne brani sve subvencije odreda, ali je
na neke njihove oblike stavio zabranu. Zabranjene su, primjerice,
izvozne subvencije, subvencije nekim poduzećima. No dopuštene su
subvencije kojima pristup imaju grane (i neograničen broj
korisnika). Stavljajući svoj potpis pod propise WTO-a, mi dakako
smanjujemo upletanje države u gospodarsku politiku. Nekome će se
učiniti da je to loše. No vlada pak odavno ide za ukidanjem olakšica
i povlastica nekim gospodarskim subjektima. Ulazak u WTO pomoći će
nam u tomu. Znači, to je za nas plus.
- Zna li se već koja će područja domaćeg gospodarstva imati gubitke
zbog ulaska u WTO?
= Za sada ne. U pregovorima vodimo računa o mišljenju svih područja.
Visina carinske zaštite o kojoj pregovaramo, za sada se ne čini
nepovoljna ni za jedno područje. No da bismo se osigurali od mogućih
neugodnosti, izradili smo sustav takozvane selektivne zaštite
pojedinih grana. To jest, sučelimo li se najednom s uvozom po
dumpinškim cijenama ili s primjenom zabranjenih subvencija, moći
ćemo zaštititi granu, pa i konkretno poduzeće povećanjem carina ili
uvođenjem količinskih ograničenja u uvozu. WTO je spreman dati nam
takvo pravo.
- Spomenuli ste borbu za domaće tržište usluga, napose financijskih
i bankovskih. Očito je da će potpuna otvorenost tog tržišta
nanijeti golemu štetu ruskom bankovnom sustavu. Kolko ćemo dugo
nakon ulaska u WTO moći odolijevati pritisku stranih banaka?
= Domaće financijsko, napose bankovno tržište neće biti u
potpunosti otvoreno. I naši su se partneri pomirili s tom
činjenicom. Pitanje je koliko ćemo se uspjeti dogovoriti o njegovoj
zaštiti. Tu želimo uspostaviti ravnotežu između interesa ruskih
banaka, osiguravateljskih tvrtka i potrošača kojima, kao i čitavom
gospodarstvu treba normalan bankovni proizvod te interesa države.
Za potonju je, dakako, najvažnija stabilnost. (...)"