ZAGREB/BUFFALO, 15. travnja (Hina) - "Crna smrt" iz 14. stoljeća vjerojatno nije bila bolest koju danas poznajemo pod imenom "kuga", smatraju američki antropolozi okupljeni na godišnjoj skupštini Američke udruge fizioantropologa u
Buffalu.
ZAGREB/BUFFALO, 15. travnja (Hina) - "Crna smrt" iz 14. stoljeća
vjerojatno nije bila bolest koju danas poznajemo pod imenom "kuga",
smatraju američki antropolozi okupljeni na godišnjoj skupštini
Američke udruge fizioantropologa u Buffalu. #L#
"Iako je to na prvi pogled ista bolest, uvjereni smo da epidemije u
14. stoljeću nije uzrokovala današnja kuga", kaže dr. James Wood,
profesor antropologije i demografije na sveučilištu Penn State
(Pennsylvania), jer su stari opisi simptoma bolesti obično previše
općeniti i ne mogu poslužiti kao temelj za postavljanje dijagnoze.
Simptomi poput otečenih limfnih čvorova i njihova znojenja, koji su
bakteriologe u 19. stoljeću naveli na zaključak da je epidemiju u
14. stoljeću uzrokovala kuga, nisu dovoljni za takav zaključak.
Simptomi "crne smrti" uključivali su visoku tjelesnu temperaturu,
neugodan zadah iz usta, kašalj, povraćanje krvi, neugodan miris
tijela, crvenilo i krvarenje kože te otečene limfne čvorove.
Mnogi od tih simptoma javljaju se u slučaju kuge, ali se mogu javiti
i kod pojave drugih bolesti.
Američki znanstvenici istražuju crkvene zapise i ostale dokumente
iz tadašnje Engleske kako bi rekonstruirali razvoj, prostorno
širenje i vrijeme trajanja "crne smrti", a posebnu pažnju
poklanjaju zapisima biskupa o premještanjima svećenika u engleskim
dijecezama. Iako su te bilješke često nepotpune i teško ih je
tumačiti, jasno pokazuju da su mnogi svećenici umrli tijekom
epidemije te bolesti, 1349. i 1350. godine.
Iz tih se zapisa vidi da je epidemija napredovala mnogo brže nego
što se dosad mislilo, previše brzo za bolest koja se, kao u slučaju
kuge, najprije mora razviti kod glodavaca da bi se poslije
prenijela na ljude. Smrtnost svećenika tada je bila 45 puta viša
nego inače, što je mnogo više nego u slučaju epidemije kuge.
Za širenje današnje kuge potrebna je njezina velika učestalost u
populaciji štakora da bi se uopće mogla prenijeti na ljude, uz pomoć
buha kao prijenosnika zaraze. Zato su u prošlosti epidemije kuge
uvijek izbijale zajedno s velikim pomorima štakora.
"Ne postoje nikakvi zapisi o mrtvim štakorima na ulicama u 14.
stoljeću. Umjesto širenja putem prijenosnika zaraze, znanstvenici
vjeruju da se "crna smrt" širila osobnim kontaktom među ljudima,
poput ospica i boginja. Bolest se brzo proširila na područjima uz
ceste i plovne rijeke, a njezino širenje nisu usporavale
zemljopisne zapreke koje bi sprječavale kretanje glodavaca.
"Crnu smrt" vjerojatno je uzrokovala neka od brojnih zaraznih
klica, ali mi je ne možemo utvrditi", kaže dr. Wood. Znanstvenici ne
isključuju mogućnost da je tu epidemiju uzrokovao i predak
suvremenog bacila kuge, koji je možda poslije mutirao u bakteriju
koju prenose glodavci, uzrokujući bolest koju mi danas nazivamo
kugom.
Današnji oblik kuge možemo slijediti najviše do početka 19. ili
druge polovice 18. stoljeća, a ne znamo kada se doista pojavio.
"Previše često pretpostavljamo da su sami mikrobi ostali isti, iako
se mnogo toga mijenja u interakciji zaraznih bolesti i ljudi. U samo
nekoliko stoljeća izmijenili su se milijuni naraštaja mikroba, što
predstavlja i milijune prigoda za mutiranje. Zato nema razloga za
vjerovanje da bi uzročnik "crne smrti" do danas preživio u svojem
izvornom obliku", smatra dr. Wood.
(Hina) rug dgk