ZA SREBRENIČKI MASAKR ODGOVORAN I NEMAR U PRIPREMI MISIJE UN-A

DEN HAAG, 10. travnja (Hina/AP/AFP) - U izvješću o srebreničkom masakru 1995., izrađenom na zahtjev nizozemske vlade i objavljenom u srijedu, ističe se kako nizozemski bataljun UN-a u srebreničkoj enklavi nije bio sposoban zaštititi tamošnje muslimane i zbog gorljivosti nizozemskih vlasti da se zapute u "nemoguću misiju".#L# U srpnju 1995. više od 7500 muslimana ubijeno je u srebreničkoj enklavi koja je od UN-a bila proglašena "sigurnosnom zonom" i koja je spadala u odgovornost nizozemskog bataljuna UN-a. Nizozemska je vlada od Nizozemskog instituta za ratnu dokumentaciju (NIOD) zatražila izradu izvješća o padu enklave Srebrenice koju su u srpnju 1995. zauzeli bosanski Srbi. Izvješće na 3400 stranica analizira taj događaj, njegove uzroke i posljedice, kao i odgovornost za počinjeni masakr. Na izvješću je Institut za ratnu dokumentaciju radio više od pet godina i zaključio da su "humanitarna zabrinutost i politička ambicioznost pogurnuli Nizozemsku da se prihvati mirovne misije koja nije bila promišljena niti praktično izvediva". Zapravo je nemarom da predvide sve moguće opasnosti i teškoće takve mirovne misije veliki broj zagovaratelja takve politike na sebe preuzeo tešku odgovornost, ističe se u izvješću u kojemu se zatim navode i konkretna imena pripadnika političke i vojne nizozemske hijerarhije koji su podržavali nizozemski angažman u Srebrenici. Kritika nije ostao pošteđen niti UN kojemu se zamjera što je nizozemskim 'plavim kacigama' povjerio neodgovarajući mandat, što je neizravno također pridonijelo tragediji. Povjesničari koji su radili na izvješću ipak napominju kako se ni u kom slučaju ne smije smetnuti s uma da su glavni krivci za masakr u Srebrenici pripadnici postojba bosanskih Srba i njihov general Ratko Mladić koji je izdao zapovijed za napad na enklavu. Pritom nema dokaza da su zapovijedi o pokolju možda stigli od srbijanskog političkog vodstva u Beogradu. "Događaji koji su se zbili ne mogu biti opisani kao čin osvete koji je izmakao kontroli. Premda su se ubojstva zbila brzo i na improviziran način, njihov opseg i tijek jasno pokazuje da su bila organizirana. Tražena su najpogodnija mjesta za smaknuća, organiziran je prijevoz i postrojbama je zapovijeđeno da smaknuća obave", kazao je na predstavljanju izvješća direktor NIOD-a Hans Blom. Dodao je kako ostaje nejasnom uloga političkog čelnika bosanskih Srba Radovana Karadžića u srebreničkim događajima. "Nejasno je je li Karadžić o masovnim ubojstvima bio unaprijed obaviješten. Karadžićev odnos s Mladićem nije bio dobar i oni nisu učinkovito komunicirali. Također nije pronađen dokaz koji bi ukazivao na upletenost srbijanskih vlasti u Beogradu", izvijestio je Blom. Ne postoje nikakvi dokazi, navodi se nadalje u nizozemskom izvješću, ni da je postojao sporazum između Mladića i zapovjednika snaga UN-a francuskog generala Bernarda Janviera o zaustavljanju zračnih udara u zamjenu za oslobađanje 'plavih kaciga' koje su bosanski Srbi uzeli kao taoce. Nakon pada Srebrenice, naime, javile su se priče kako je Janvier bio protiv zračnih udara na bosanske Srbe jer je s Mladićem postigao dogovor da će zatočene 'plave kacige' biti oslobođene ako ne dopusti zračne udare. NIOD drži da je "i bez sporazuma Mladić mogao pretpostaviti kako u UN-u prevladava stajalište da su zračni napadi isključeni sve dok su pripadnici UN-a taoci ili dok postoji opasnost da će biti uzeti kao taoci". Nazočnost nizozemskih pripadnika UN-a u srebreničkoj enklavi značila je istodobno mogućnost da bi ih bosanski Srbi mogli uzeti kao taoce, podsjeća se u izvješću. Analitičari NIOD-a također tvrde da je odluka o nekorištenju zračnih udara u UN-u već bila donesena kada je nizozemski ministar obrane Joris Voorhoeve 11. srpnja 1995. zatražio da se ne pribjegne zračnoj potpori pripadnicima UN-a na terenu zbog straha da bi nizozemski vojnici mogli završiti kao taoci. "Predstavnik UN-a u BiH Yasushi Akashi zatim se lažno poslužio zahtjevom Voorhoevea kako bi objasnio zašto UN nije djelovao kako bi spriječio pad srebreničke enklave", zaključuje se u izvješću NIOD-a. (Hina) ii br