NJ 9. IV.-DIE WELT-SPAŠAVANJE MEDIJSKOG CARSTVA

NJEMAČKA DIE WELT 9. IV. 2002. Kad se medijski moguli klimaju "Ma koliko su spektakularni i besprimjerni tajnoviti pregovori o akciji spašavanja medijskog poduzetnika Lea Kircha - imaju povijesnu usporedbu. Njemačka je vlada već jedanput zajedno s bankama, gospodarskim poduzećima i osobama iz javnoga života iskoristila sav svoj utjecaj da bi spriječila slom medijskog poduzeća ili njegov prijelaz u 'neželjene ruke'. Bio je to postupak spašavanja izdavačke kuće Scherl u Berlinu prije 90 godina. Scherlovo poduzeće nije bilo manje slavno od imperija Lea Kircha. August Scherl, utemeljitelj i jedini vladar istoimene naklade, slovio je kao najgenijalniji novinski izdavač carskoga doba, izumitelj bulevarskog i masovnog tiska. Nakladama koja zbog tadašnje podijeljenosti novinskog krajolika i danas djeluju fantastično, bio je najveći tvorac mišljenja u prijeratnom Berlinu. Njegov 'Berliner Lokal-Anzeiger' imao je 244 tisuće pretplatnika, njegov se 'Tjednik' tiskao u 247 tisuća primjeraka, njegova 'Vrtna sjenica' u 177 tisuća i 'Allgemeiner Wegweiser' u 650 tisuća primjeraka. Ali Scherlova genijalnost opasno se poklapala sa sklonošću oduševljavanja prema tehnički nesazrelim projektima. Među njegove hobije u koje je uložio milijune, pripadao je i prethodnik Transrapida, nikada ostvarene jednotračne željeznice. Od 1909. vitkog su i okretnog čovjeka pritiskali bankovni dugovi u dvoznamenkastim milijunskim iznosima kao i poslovni udjeli jedne stuttgartske izdavačke grupe koja mu je osporavala utjecaj u vlastitoj kući. Scherl je 1910. otkupio njezine udjele po cijeni još većeg zaduženja po prevelikom tečaju od 135 posto - i tek time dospio na nizbrdicu. Kao spasitelji ponudili su se lijevi liberali berlinske naklade Mosse i Ullstein - dakako s nakanom da konkurentu otmu njegov imperij. No Scherl je umjesto toga znao za sudbinu svoje naklade zainteresirati carsku vladu i cara osobno. Wilhelm II. koji je znao cijeniti Scherlovu 'osobnu odanost caru i domoljubne nazore' i njegovo zauzimanje 'protiv težnja neprijatelja monarhije za preokretom', po svaku je cijenu želio spriječiti da Mosse i Ullstein preuzmu nakladu. Stoga je zadužio kancelara Rajha von Bethmanna-Hollwega osobno, da uz pomoć 'dobrostojećih krugova koji ne stoje na lijevo-liberalnom tlu', spriječi preuzimanje naklade. Uspio je okupiti 59 osoba, dobrostojećih Židova, velikih zemljoposjednika i industrijalaca. Johann von Dallwitz, ministar unutarnjih poslova, hvalio je taj pothvat, jer je 'akcija bila od žurnog državnog interesa'. Ali, vlada se tek kratko mogla radovati. Dvije godine kasnije nakladu je opet trebalo sanirati. To je otvorilo put onom čovjeku koji je od 1912. planski radio na izgradnji do tada najvećeg njemačkog novinskog trusta: direktoru Kruppa Alfredu Hugenbergu. 'Grupa Hugenberg' - klub četvorice direktora rudnika od kojih jedan, naime 50-godišnji Hugenberg, iz vlastitog džepa nije dao ni jednu jedinu marku - ušla je 1916. u izdavačku kuću Scherl. 59 gospode stavljeno je na led. Promjena u nakladi Scherl bila je nezgodna ponajprije za vladu. ''Lokal-Anzeiger' bio je sklon vladi(...) i u bliskim odnosima s vladom', zapisao je Scherlov sin Bruno. No s time je svršeno: 'Od prvih mjeseci 1917. godine 'Lokal- Anzeiger' a osim njega i 'Montag' i 'Deutsche Kriegszeitung' prelaze na oštre napade, čak na ismijavanja kancelara von Bethmanna-Hollwega i politike razumijevanja koju je provodio s dopuštenjem i pod vodstvom cara.' Zatim je carstvo propalo u ratu", piše Dankwart Guratzsch.