O STRADANJU HRVATA TIJEKOM DRUGOGA SVJETSKOG RATA I PORAĆA U ISTOČNOJ HERCEGOVINI

ZAGREB, 8. travnja (Hina) - Knjiga "Stradanje Hrvata tijekom Drugog svjetskog rata i poraća u istočnoj Hercegovini" svjedočanstvo je koje budi osjećaj da se neprekidno nalazimo na bleiburškoj poljani, istaknuo je večeras biskup mostarsko-duvanjski msgr. Ratko Perić na promociji te knjige u Hrvatskome institutu za povijest u Zagrebu.#L# Na 806 stranica knjige-zbornika priređivači Ivica Puljić, Stanislav Vukorep i Đuro Bender su odgovorno, imenito i znalački, a bez osvete i straha, sastavili popis 4515 pobijenih ili nestalih Hrvata u 10-ak župa trebinjske biskupije tijekom Drugoga svjetskog rata i poraća, ustvrdio je biskup Perić. Po njegovim riječima, posebnost te knjige, objavljene kao peti svezak niza "Humski zbornik", jest u tomu što je to djelo rađeno u sklopu Katoličke crkve. Biskup Perić podsjetio je da je pisanje zbornika potaknuo još 1988. pokojni biskup msgr. Pavao Žanić. A kako stoji u predgovoru knjizi, naredba koju je tada msgr. Žanić uputio svećenicima mostarsko-duvanjske biskupije nosila je oznaku "povjerljivo", a u njoj je, među ostalim, stajalo da traži od svećenika na terenu da "s potrebitom razboritom diskrecijom na najprikladniji način, bez velike vike i galame" što prije istraže imena i prezimena stradalih, gdje su i kada rođeni, gdje su poginuli ili zadnji put viđeni te koje su godine nestali. Knjiga se sastoji od tri dijela - uvodne studije, popisa stradalnika te priloga u riječi i slici o stradanju Hrvata na području istočne Hercegovine u spomenutome razdoblju. Recenzent Zdravko Dizdar rekao je da priređivači u uvodnoj studiji kao uzrok stradanja Hrvata na tome području navode kontinuiranu ekspanzionističku politiku srpske države i Pravoslavne crkve te dolazak Turaka kao "drugi Križni put" hrvatskoga naroda na području istočne Hercegovine. Dizdar je istaknuo da su u knjizi prvi put na jednome mjestu sakupljeni podatci o stradanjima koji će, nada se, pridonijeti hrvatskoj memoriji. Ustvrdio je da knjiga nije pisana da bi bila optužnica, iako prikazuje veličinu zločina odnosno svjedoči o stradanju svakoga petog Hrvata na tome području tijekom Drugoga svjetskog rata i poraća što pak, istaknuo je Dizdar, dokazuje da je riječ o genocidu. Za Dizdara, knjiga je rezultat htijenja da se revidiraju hrvatske žrtve i pokazuje kako se planski provodio genocid, kulturocid i memocid nad Hrvatima istočne Hercegovine. Poruku knjige Dizdar pak sažima u rečenici o potrebi jedinstva svih Hrvata te izražava nadu da će ona biti i poticaj za iscrpna istraživanja hrvatskih žrtava na cijelome području BiH. Po riječima recenzenta Željka Raguža, priređivači su sastavili cjelovit i znanstveno utemeljen prikaz stradanja Hrvata, a time su, istaknuo je, uspjeli raskrinkati srpsku i muslimansku mitologiju. I dok knjigu smatra štivom od neizmjerne važnosti, Raguž iznosi i neke njene nedostatke pa tako misli da je u knjizi zanemarena uloga stranih čimbenika, primjerice talijanske politike, prema BiH. Osim toga, Raguž smatra da bi obilježavanje mjesta stradanja Hrvata bilo u funkciji podsjećanja na stradale kako u budućnosti ne bi bilo tragičnih posljedica o kojima govori ova knjiga. Priređivači Ivica Puljić, Stanislav Vukorep i Đuro Bender ističu da su knjigom htjeli dati dužnu počast onima koji su dali život za opstanak hrvatskoga naroda na području istočne Hercegovine. Kako je rečeno, knjiga "Stradanje Hrvata tijekom Drugoga svjetskog rata i poraća u istočnoj Hercegovini" jedna je od najprodavanijih knjiga u Hercegovini. Istaknuvši da je knjiga "sjećanje na opstanak" te sjećanje na hrvatske žrtve bez obzira od čije su ruke stradale, priređivač Đuro Bender smatra da bi se knjiga trebala naći u svakome hrvatskom domu kao podsjetnik, jer, rekao je, "Hrvati slabo znaju cijeniti svoje stradalnike". (Hina) ip mć