ZAGREB/LEXINGTON, 4. travnja (Hina) - Jedan od temeljnih argumenata u brojnim raspravama o tome je li australopitek bio predak današnjeg čovjeka, njegov daleki rođak u evolucijskom lancu ili prijelazna faza od primata do čovjeka,
njegova je sposobnost da hoda uspravno kako to čini današnji čovjek.
ZAGREB/LEXINGTON, 4. travnja (Hina) - Jedan od temeljnih
argumenata u brojnim raspravama o tome je li australopitek bio
predak današnjeg čovjeka, njegov daleki rođak u evolucijskom lancu
ili prijelazna faza od primata do čovjeka, njegova je sposobnost da
hoda uspravno kako to čini današnji čovjek.#L#
William Sanders, paleontolog sa sveučilišta Michigan utvrdio je da
je australopitek imao mnoga, ali ne i sva anatomska obilježja koja
čovjeku omogućuju uspravan hod, a svoja je otkrića predstavio na
skupu Geološkog društva jugoistočne i Srednje Amerike u Lexingtonu
(savezna država Kentucky).
Sanders je u velikog broja životinja povezanih s austrolpitecima
(uključujući babune, gibone, čimpanze i modernog čovjeka),
proučavao vezu između mekog i koštanog tkiva donjeg dijela leđa i
funkcioniranja tog područja pri kretanju i držanju tijela.
Svoje je opaske usporedio s uzorcima australopiteka, među kojima je
i kostur star 2,8 milijuna godina pronađen na području Južne Afrike
a riječ je o velikom muškom primjerku koji još nije bio analiziran.
"Kao i ljudi, australopitek je imao kralježnicu u obliku slova S.
Gornji dio je ležao na zakretnoj zdjelici a imao je i međukralješne
pločice, koje su goleme i postaju sve šire što se ide prema donjem
dijelu kralježnice - što omogućuje stabilnost njezinoga gornjeg
dijela. Australopiteci su imali i snažne ilo-lumbalne i lumbo-
sakralne ligamente koji stabiliziraju križa i donji dio leđa na
zakretnoj zdjelici", piše Sanders.
"Zdjelica se zakreće u čovjeka kako bi mu omogućila polužno
podizanje nožnih mišića koji protežu noge unatrag kod dvonožnog
koračanja i trčanja. No za razliku od modernog čovjeka,
australopitek je imao relativno malene međukralješne pločice i
pokazivao je više patologije u tim dijelovima. To pokazuje da je kod
njih stražnji dio kralježnice bio dobro građen za dvonožno hodanje,
no prednji dio nije se još razvio u djelotvoran stup za nošenje
težine".
Sanders zaključuje da razlike u anatomiji kralježnice između
modernog čovjeka i australopiteka ne potječu samo iz razlika u
veličini dijelova nego su za njih odgovorne i biomehaničke
razlike.
"Australopiteci su vjerojatno bili dvonošci no razlikovali su se u
mehanici kralježnice i u efikasnosti", kazao je Sanders. On je
upozorio da se sva anatomska područja moraju proučavati zajedno
kako bi se rekonstruiralo ponašanje fosila.
(Hina) rt dgk