PRALJAK: BOBETKO NIJE ZAPOVIJEDAO, BILI SMO DRAGOVOLJCI

DEN HAAG, 2. travnja (Hina) - Bivši zapovjednik HVO-a, general Slobodan Praljak u utorak je na suđenju Mladenu Naletiliću Tuti pred Haaškim sudom kazao kako Hrvatska vojska nije upućivala svoje snage u BiH niti je imenovala zapovjednike hrvatskih snaga u toj zemlji već se radilo o dobrovoljcima koji su odlučili pomoći obrani hrvatskih teritorija od prijetećih srpskih napada.#L# Prijeteći napadi "nalagali su mi da dragovoljno odem u BiH i pomognem organizaciju obrane na isti način kao u Hrvatskoj", rekao je Praljak koji je kao prvi javni svjedok obrane na suđenju u predmetu "Naletilić-Martinović" počeo svjedočiti u utorak. Praljak je došao u Den Haag uz tzv. sigurni prolaz odnosno jamstva da će tijekom boravka na sudu biti zaštićeni od progona. Tužiteljstvo je prosvjedovalo što je bez prethodne najave Praljak počeo već u utorak svjedočiti tražeći vremena za pripremu unakrsnog ispitivanja ovako značajnog svjedoka. Jedna od postavki tužiteljstva je da se na području Mostara vodio međunarodni sukob zbog umiješanosti Hrvatske u rat u BiH što je na Haaškom sudu potvrđeno u više presuda od kojih je jedna konačna. Praljak je kazao kako je 10. travnja 1992. preuzeo zapovjedništvo nad mostarskim područjem koje je obuhvaćalo prostor od Čapljine do Konjica kako bi organizirao obranu od dva moguća pravca prodora srpskih snaga - jednog preko Kupresa na Split i drugog dolinom Neretve do Ploča. Takav prodor, kazao je Praljak, onemogućio bi obranu Hrvatske a zapečatio sudbinu hrvatskog naroda i BiH. "Mi smo došli dragovoljno i našim vojnim aktivnostima na tom teritoriju nije zapovijedao general Janko Bobetko", kazao je odgovarajući na pitanja Tutina branitelja Krešimira Krsnika o naredbi generala Bobetka, tada zapovjednika južnog bojišta Hrvatske vojske, kojom se general Ante Roso i brigadir Miljenko Crnjac postavljaju zapovjednicima operativnih zona u BiH. General Bobetko, "koji je tada imao dosta godina", kazao je Praljak, "volio je biti ono što se kod Rusa naziva 'starosja' starac koji rukovodi i upravlja i kome se onda dolazi po savjet". "Bobetko nije zapovijedao nikakvim jedinicama HVO-a", rekao je Praljak, objašnjavajući da je HVO svoje zapovjednike birao na temelju autoriteta koje su te osobe uživale u narodu, njihovu smislu za organizaciju i prethodnom vojnom iskustvu. Praljak je kazao i da broj dragovoljaca iz Hrvatske u HVO-u nije prelazio 700 ili 800 osoba, a od toga se u oko 90 posto slučajeva radilo se o osobama koje su "došle braniti svoja ognjišta". Haaško tužiteljstvo tereti Mladena Naletilića Tutu, kao zapovjednika Kažnjeničke bojne, i Vinka Martinovića Štelu, kao zapovjednika antiterorističke postrojbe u sastavu te bojne, za zločine počinjene nad muslimanskim stanovništvom na području Mostara i Jablanice tijekom 1993. godine, kao i za zlostavljanja zarobljenika u mostarskom logoru Heliodrom. Kažnjeničku bojnu tereti se za progon, ubijanje, mučenje i protjerivanje muslimanskog stanovništva iz Mostara. Naletilić i Vinko Martinović Štela optuženi su i po zapovjednoj i po osobnoj odgovornosti za zločine protiv čovječnosti, teške povrede ženevskih konvencija i povrede ratnog prava i običaja. Praljak, koji je prvi puta u BiH otišao 20. ožujka 1992., kazao je kako je u dva navrata zatražio intervenciju Hrvatske vojske, što je predstavljalo kršenje važećih propisa, i to u travnju 1992. na području Međugorja i u ranu jesen 1993. godine na području Stoca i u oba slučaja suočio se s američkim prigovorima. Praljak je kazao kako je prigovore međunarodnih predstavnika izazivala i činjenica da dragovoljci iz Hrvatske nose vojne oznake jedinica HV-a u čijem su sastavu prije toga ratovali. Razlog što su ih zadržali bilo je što su bili oznaka njihova vojnog iskustva. On je, upitan o teritorijalnim pretenzijama Hrvatske, kazao kako "na planu državničkog djelovanja" Hrvatska nije učinila ništa što bi takve postavke potvrdilo. Krsnik je uz pomoć Praljka uveo niz dokumenata kojima dokazuje da je muslimanska strana u BiH kontinuirano primala oružje i vojnu opremu iz Republike Hrvatske ili preko teritorija Republike Hrvatske i područja BiH pod kontrolom hrvatskih snaga do konca ožujka 1993. godine. Praljak je kazao kako je oružje za muslimanske snage prolazilo i kasnije - tijekom 1994. godine, a išlo je i uz pomoć konvoja međunarodne humanitarne pomoći u organizaciji raznih crkvenih udruga. Praljak je kazao kako je problem bio što to oružje nije završavalo na konačnim odredištima primjerice Goraždu ili Srebrenici nego je ostajalo u glavnoj logističkoj bazi A BiH u Visokom i kasnije se koristilo u napadima na hrvatske snage u BiH. (Hina) ps sv