RU-US-savezi-Diplomacija-Vlada-Terorizam-Energetika RUSIJA-NEZ. GAZETA, 1.4.02. SAD NA POSLIJESOVJETSKOM PROSTORU RUSIJANEZAVISIMAJA GAZETA1. IV. 2002.Washington žele vidjeti u ulozi Djeda Mraza"Nakon početka protuterorističkog
pohoda, komentatori, pa i u samim Sjedinjenim Državama, otkrili su, ne bez čuđenja, da je došlo do izrazitog zatopljenja u pristupu američke uprave čitavom nizu režima u srednjoj Aziji i u Zakavkazju koji, blago rečeno, ne mogu biti uzor za demokraciju na poslijesovjetskom prostoru. Pače, Washington otvoreno imenuje svoje saveznike i svoje neprijatelje, što je ranije izbjegavao ako nije bilo osobite potrebe. Tako se ovih dana čula izjava da će iranska strana, pokuša li Teheran nasilu riješiti prijepor s Azerbajdžanom oko nalazišta na kaspijskom području, imati posla s američkom silom. Premda još donedavno u Washingtonu nisu pravili osobitu razliku između iranskih islamista i bivšeg sovjetskog partijskog čelnika i šefa KGB-a.Dakako, bilo bi naivno misliti da bi u ovom času problemi učvršćenja demokracije i slobode na poslijesovjetskom prostoru mogli američku upravu zanimati više nego energetska sigurnost vlastite zemlje. 'NG' je u svezi s time već više puta pisao da je uspostava NATO-ovih baza u srednjoazijskim zemljama i u Zakavkazju ponajprije
RUSIJA
NEZAVISIMAJA GAZETA
1. IV. 2002.
Washington žele vidjeti u ulozi Djeda Mraza
"Nakon početka protuterorističkog pohoda, komentatori, pa i u
samim Sjedinjenim Državama, otkrili su, ne bez čuđenja, da je došlo
do izrazitog zatopljenja u pristupu američke uprave čitavom nizu
režima u srednjoj Aziji i u Zakavkazju koji, blago rečeno, ne mogu
biti uzor za demokraciju na poslijesovjetskom prostoru. Pače,
Washington otvoreno imenuje svoje saveznike i svoje neprijatelje,
što je ranije izbjegavao ako nije bilo osobite potrebe. Tako se ovih
dana čula izjava da će iranska strana, pokuša li Teheran nasilu
riješiti prijepor s Azerbajdžanom oko nalazišta na kaspijskom
području, imati posla s američkom silom. Premda još donedavno u
Washingtonu nisu pravili osobitu razliku između iranskih islamista
i bivšeg sovjetskog partijskog čelnika i šefa KGB-a.
Dakako, bilo bi naivno misliti da bi u ovom času problemi učvršćenja
demokracije i slobode na poslijesovjetskom prostoru mogli američku
upravu zanimati više nego energetska sigurnost vlastite zemlje.
'NG' je u svezi s time već više puta pisao da je uspostava NATO-ovih
baza u srednjoazijskim zemljama i u Zakavkazju ponajprije
uvjetovana upravo osiguranjem nadzora nad basnoslovnim
energetskim izvorima Kaspija i susjednog geopolitičkog prostora.
To je priznao i predsjednik Eduard Ševarnadze koji je na svečanosti
potpisivanja ugovora o izgradnji plinovoda Baku-Tbilisi-Erzerum
(Turska) otvoreno izjavio da dolazak američkih specijalnih
postrojba treba jamčiti sigurnost novih energetskih
infrastruktura. (...)
Svi ovi događaji upućuju na zaključak da poslijesovjetski režimi
koji se odnedavno smatraju novim 'strateškim saveznicima' SAD-a u
borbi s međunarodnim terorizmom, samo pokušavaju u sklopu rata koji
je poveo Washington riješiti vlastite probleme. Za bivše partijske
vođe - sada predsjednike neovisnih država - protuteroristički
pohod je tek ideološka kampanja, uobičajena 'propagandna potpora'
rješavanju određenog praktičnog zadatka. Praksa se, kao što znamo
iz sovjetskog iskustva, može u potpunosti razlikovati od
proglašene teorije. (...)
Jako je opasno shvaćati Ameriku kao dobrodušnog Djeda Mraza koji je
došao s vrećom geopolitičkih darova i jedino što očekuje zauzvrat
jest pristup resursima svojih novih partnera. U Washingtonu nema
bivših visokih partijskih dužnosnika i zato tamo ne mogu shvatiti
da gospodarska prevlast može biti neovisna o ideološko-političkom
nadzoru.
Pritom ritualni ples poslijesovjetskih vođa koji se zaklinju u
svoju odanost visokim idealima demokracije i slobode neovisno o
svakodnevnom životu, malo znači i već odavno nikoga ne može
zavarati. Za razliku od prijašnje Rusije, SAD neće bez razloga
rješavati nečije probleme. On isto tako neće nikoga štititi ako taj
ne bude nastojao da svoj status 'divljeg starosjedioca' zamijeni
uljuđenijim likom. Ukratko, pomoć i potpora namijenjeni su samo i
isključivo 'duhovnim srodnicima', a obim pomoći izravno ovisi o
stupnju duhovne srodnosti. Što, složit ćemo se, sadašnji režimi u
zemljama Zajednice nisu kadri osigurati usprkos svim svojim
izjavama i zaklinjanjima u odanost Kipu slobode.
Čini se da nastavak operacije 'Trajna sloboda' s vremenom može tim
režimima donijeti jako neugodna iznenađenja. Tako je već bilo sa
Somozom, Batistom, Pinochetom i s drugim 'pasjim sinovima', od
kojih je korist u očima Washingtona s vremenom bivala sve manja.
Pošto su odigrali namijenjenu im ulogu, velikodušni Djed Mraz
pokazao bi im svoje nimalo lijepo lice. I sve to zato što su ti
ljudi, prihvaćajući darove i podižući američke baze u svojim
zemljama, zaboravljali da pravi smisao tih baza nipošto nije
zaštita njihove osobne vlasti, već slobode, jer bez slobode ni
Amerika ni njezino gospodarstvo ne mogu živjeti. Ta je sitna
pogrješka bila uzrok velikih neugodnosti. Teško da se išta
promijenilo u tom smislu", piše Armen Hanbabjan, komentator
lista.