RUSIJA-NEZ. GAZETA, 1.4.02. SAD NA POSLIJESOVJETSKOM PROSTORU

RUSIJA NEZAVISIMAJA GAZETA 1. IV. 2002. Washington žele vidjeti u ulozi Djeda Mraza "Nakon početka protuterorističkog pohoda, komentatori, pa i u samim Sjedinjenim Državama, otkrili su, ne bez čuđenja, da je došlo do izrazitog zatopljenja u pristupu američke uprave čitavom nizu režima u srednjoj Aziji i u Zakavkazju koji, blago rečeno, ne mogu biti uzor za demokraciju na poslijesovjetskom prostoru. Pače, Washington otvoreno imenuje svoje saveznike i svoje neprijatelje, što je ranije izbjegavao ako nije bilo osobite potrebe. Tako se ovih dana čula izjava da će iranska strana, pokuša li Teheran nasilu riješiti prijepor s Azerbajdžanom oko nalazišta na kaspijskom području, imati posla s američkom silom. Premda još donedavno u Washingtonu nisu pravili osobitu razliku između iranskih islamista i bivšeg sovjetskog partijskog čelnika i šefa KGB-a. Dakako, bilo bi naivno misliti da bi u ovom času problemi učvršćenja demokracije i slobode na poslijesovjetskom prostoru mogli američku upravu zanimati više nego energetska sigurnost vlastite zemlje. 'NG' je u svezi s time već više puta pisao da je uspostava NATO-ovih baza u srednjoazijskim zemljama i u Zakavkazju ponajprije uvjetovana upravo osiguranjem nadzora nad basnoslovnim energetskim izvorima Kaspija i susjednog geopolitičkog prostora. To je priznao i predsjednik Eduard Ševarnadze koji je na svečanosti potpisivanja ugovora o izgradnji plinovoda Baku-Tbilisi-Erzerum (Turska) otvoreno izjavio da dolazak američkih specijalnih postrojba treba jamčiti sigurnost novih energetskih infrastruktura. (...) Svi ovi događaji upućuju na zaključak da poslijesovjetski režimi koji se odnedavno smatraju novim 'strateškim saveznicima' SAD-a u borbi s međunarodnim terorizmom, samo pokušavaju u sklopu rata koji je poveo Washington riješiti vlastite probleme. Za bivše partijske vođe - sada predsjednike neovisnih država - protuteroristički pohod je tek ideološka kampanja, uobičajena 'propagandna potpora' rješavanju određenog praktičnog zadatka. Praksa se, kao što znamo iz sovjetskog iskustva, može u potpunosti razlikovati od proglašene teorije. (...) Jako je opasno shvaćati Ameriku kao dobrodušnog Djeda Mraza koji je došao s vrećom geopolitičkih darova i jedino što očekuje zauzvrat jest pristup resursima svojih novih partnera. U Washingtonu nema bivših visokih partijskih dužnosnika i zato tamo ne mogu shvatiti da gospodarska prevlast može biti neovisna o ideološko-političkom nadzoru. Pritom ritualni ples poslijesovjetskih vođa koji se zaklinju u svoju odanost visokim idealima demokracije i slobode neovisno o svakodnevnom životu, malo znači i već odavno nikoga ne može zavarati. Za razliku od prijašnje Rusije, SAD neće bez razloga rješavati nečije probleme. On isto tako neće nikoga štititi ako taj ne bude nastojao da svoj status 'divljeg starosjedioca' zamijeni uljuđenijim likom. Ukratko, pomoć i potpora namijenjeni su samo i isključivo 'duhovnim srodnicima', a obim pomoći izravno ovisi o stupnju duhovne srodnosti. Što, složit ćemo se, sadašnji režimi u zemljama Zajednice nisu kadri osigurati usprkos svim svojim izjavama i zaklinjanjima u odanost Kipu slobode. Čini se da nastavak operacije 'Trajna sloboda' s vremenom može tim režimima donijeti jako neugodna iznenađenja. Tako je već bilo sa Somozom, Batistom, Pinochetom i s drugim 'pasjim sinovima', od kojih je korist u očima Washingtona s vremenom bivala sve manja. Pošto su odigrali namijenjenu im ulogu, velikodušni Djed Mraz pokazao bi im svoje nimalo lijepo lice. I sve to zato što su ti ljudi, prihvaćajući darove i podižući američke baze u svojim zemljama, zaboravljali da pravi smisao tih baza nipošto nije zaštita njihove osobne vlasti, već slobode, jer bez slobode ni Amerika ni njezino gospodarstvo ne mogu živjeti. Ta je sitna pogrješka bila uzrok velikih neugodnosti. Teško da se išta promijenilo u tom smislu", piše Armen Hanbabjan, komentator lista.