HNB O DOSAD OBAVLJENOJ KONTROLI U RIJEČKOJ BANCI

HNB O DOSAD OBAVLJENOJ KONTROLI U RIJEČKOJ BANCI Radnje koje su dovele do gubitaka u Riječkoj banci sežu na sam početak 1998., a 'klupko' se zapravo počelo odmotavati kada je jedna, engleska, korespodentska banka Riječke banke u ovoj godini izvijestila Bayerische Landesbank da Riječka banka trguje novcem s izuzetno visokim rizikom i iznad limita. Iako je ta engleska banka iz takvog trgovanja zarađivala, a Riječka ostvarivala gubitak, našla je za shodno dojaviti BLB-u da nešto nije u redu. Saznaje se to iz Hrvatske narodne banke čija je kontrola do sada utvrdila da je gubitak u Riječkoj banci 98 milijuna dolara. Prethodno je, početkom siječnja, u HNB stigla i druga anonimna prijava u kojoj se, kako se neslužbeno doznaje, izrijekom spominje glavni diler Eduard Nodilo i njegovo nezakonito poslovanje. Tragom te prijave središnja je banka zatražila očitovanje Uprave Riječke banke, koja je odgovorila kako je obavljena redovita interna kontrola u prosincu 2001, da je koncem siječnja obavljena i izvanredna kontrola, kao i redovita eksterna revizija te da nisu utvrđene nepravilnosti u poslovanju. Po nađenoj dokumentaciji, to je i izgledalo tako, ali znatnog dijela dokumentacije o aktivnostima glavnog dilera nema budući je uništena. Sada se pokušava rekonstruirati način tog dijela deviznog poslovanja, posebice rad glavnog dilera, koji je doveo do pronevjere novca. Milan Tepuš, kontrolor HNB-a koji je upućen u kontrolu Riječke banke po izbijanju afere, ističe da je stoga zatraženo očitovanje od banaka s kojima je Riječka banka u protekle četiri godine obavljala transakcije, kako bi se stekla slika stanja i utvrdio volumen ukupnih transakcija. Tepuš pojašnjava da je kontrolom aktivnosti glavnog dilera utvrđeno visoko rizično trgovanje mimo uobičajenog i iznad limita. Krenulo je sve s ostvarenim gubitkom u trgovanju, koji se pokušao pokrivati izmišljenim depozitima, obavljanjem transakcija i primanjem novca koje nije plaćan, a pritom je dokumentacija izbrisana, dijelom uništena, veći dio nije uopće zaveden i sl. Utvrđeno je da je to radio kršeći osobne limite (do 10 posto jamstvenog kapitala) te usprkos odredbi da Direkcija ne smije biti jednokratno izložena više od 50 milijuna dolara, što se događalo. Nedostaje i procedura, neodjeljenosti front i back officea, knjiženja su nepravilno vođena uz jednu ili dvije šifre. Na novinarski upit, iz središnje banke odgovaraju da su preko swift sustava stizale reklamacije stranih banaka u kojima se ukazivalo na nelogičnosti i poslovanje i iznad limita, a poslovanje s bankama preko tog sustava se printalo u back officeu. No, izgleda da to nitko nije gledao, a postoji i nađeno je više poruka glavnog dilera da se takve poruke šalju upravo njemu. Riječ je o milijunskim iznosima i velikom broju obavljenih trgovanja, pa iz HNB-a tako navode i podatak da je recimo u 2 mjeseca obavljeno 1100 takvih poslova te da se znalo protrgovati i 200 milijuna dolara dnevno. Pritom se i zarađivalo, ali znatno manje nego što se gubilo, o čemu govori i podatak da se u danu znalo izgubiti 600.000 dolara, a najveća dnevna zarada iznosila je 290.000 dolara. Po sadašnjim podacima inicijalni gubitak je nastao 1998. i tada je iznosio 330.000 dolara. Viceguverner Čedo Maletić je ustvrdio da nije moguće da se novac iz takvog sustava proslijedi na neki privatni račun. Na upit od kada Uprava Riječke banke zna za takva činjenja, odgovora da je, po njihovim informacijama, Uprava znala za to od početka ožujka, možda krajem veljače ove godine. No, postoje i neke indicije da su za to znali i ranije. Stručnjaci HNB-a su istaknuli i da interna kontrola u Riječkoj banci posluje od lipnja 1999. HNB je sukladno svojim planovima obavljanja kontrola, posljednji redovan izravan nadzor imala 31. ožujka 2000. i ništa nije ukazivalo na osobitu rizičnost.