PITTSBURGH, 29. ožujka (Hina) - Znanstvenici sa sveučilišta Pittsburgh pronašli su dokaze da su različiti geni odgovorni za depresiju u muškaraca i žena, a to bi otkriće moglo imati značajni utjecaj na budući način liječenja
pacijenata koji pate od tog poremećaja.
PITTSBURGH, 29. ožujka (Hina) - Znanstvenici sa sveučilišta
Pittsburgh pronašli su dokaze da su različiti geni odgovorni za
depresiju u muškaraca i žena, a to bi otkriće moglo imati značajni
utjecaj na budući način liječenja pacijenata koji pate od tog
poremećaja.#L#
Ovo je bilo prvo istraživanje usmjereno na sustavno ispitivanje
kromosoma u kojima su smješteni geni koji utječu na sklonost jakoj
depresiji.
"Sumnjali smo da je barem nekoliko različitih gena odgovorno za
sklonost muškaraca i žena depresiji", kazao je autor istraživanja,
profesor psihijatrije na Medicinskom fakultetu sveučilišta
Pittsburgh, dr. George S. Zubenko. "Rezultati ovog istraživanja
pokazali su da su geni specifični za određeni spol odgovorni za
sklonost depresiji."
Dr. Zubenko i njegovi kolege su tijekom istraživanja usporedili
genetske markere 100 muškaraca i žena koji pate od kronične
depresije s markerima 100 zdravih ljudi da bi otkrili koji su
kromosomi povezani s tim poremećajem. Kronična depresija je jak
oblik kliničke depresije, nasljedna je i utječe na zdravlje i
dugovječnost pacijenta.
Od 19 kromosoma koji su povezani s razvojem kronične depresije, 16
ih je značajno povezano s poremećajem ili u muškaraca ili u žena -
ali ne i kod oba spola. Ti rezultati pokazuju, smatra dr. Zubenko,
bitne razlike u molekularnim bazama kliničke depresije u muškaraca
i žena, odnosno razlike ovisno o spolu koje određuju otpor stresnim
situacijama.
Ti genetski faktori mogli bi utjecati i na razlike u simptomima
kliničke depresije kod muškaraca i žena, različite reakcije na
liječenje, te razvoj dodatnih psihičkih poremećaja poput tjeskobe,
alkoholizma i drugih ovisnosti. Dr. Zubenko smatra da bi ovo
istraživanje moglo poslužiti kao važan korak u promjeni načina na
koji liječnici dijagnosticiraju i liječe depresiju - bolest od koje
pati gotovo 10% stanovništva.
"Istraživanja poput ovog pomažu nam u boljem razumijevanju
biologije kompliciranih poremećaja poput depresije, koja ne
predstavlja bolest sa unitarističkim uzrokom", izjavio je dr.
Zubenko. "Umjesto toga, klinička depresija je vjerojatno sličnija
anemiji. Oba su poremećaja definirana nizom kliničkih svojstava
koja su u različitih ljudi rezultat različitih uzroka, a liječenje
ili prevencija obično su najuspješniji kad su usmjereni na
specifične uzroke bolesti."
Daljnji napredak u dijagnosticiranju i liječenju kliničke
depresije kao rezultat ovog istraživanja najverojatnije će se
odigrati na nekoliko razina, smatra dr. Zubenko. "Bit će važno da
potvrdimo ove rezultate uporabom komplementarnih genetskih
metoda, što bi trebalo biti popraćeno naporima da se identificiraju
geni koji su odgovorni za sklonost depresiji. Identifikacija i
karakterizacija tih gena pružit će nove mogućnosti za razvoj
lijekova i prevenciju bolesti, kao i nove informacije o biologiji
raspoloženja i njegovoj regulaciji."
Dr. Zubenko je objasnio da ti postupci zahtjevaju vrijeme i resurse
te da se rezultati istraživanja na kliničko liječenje neće moći
primjeniti još desetak godina. Međutim, druge primjene mogle bi
imati važne implikacije u skoroj budućnosti.
"Određivanje genetskih markera u kromosomima koji su odgovorni za
sklonost depresiji moglo bi utjecati na liječenje tog poremećaja.
Naime, ljudi sa specifičnim genetskim markerima mogli bi bolje
reagirati na određenu terapiju od drugih, a ta bi strategija
kliničkim liječnicima mogla omogućiti da uporabom genetskih
markera odrede koja bi terapija najviše odgovarala kojem
pacijentu", zaključio je dr. Zubenko.
(Hina) jsk il