ZAGREB/ITHACA, N.Y., 29. ožujka (Hina) - Beldingove vjeverice, koje žive u Kaliforniji, njuhom utvrđuju stupanj međusobnoga srodstva, tvrde znanstvenici u časopisu "Proceedings: Biological Sciences".
ZAGREB/ITHACA, N.Y., 29. ožujka (Hina) - Beldingove vjeverice,
koje žive u Kaliforniji, njuhom utvrđuju stupanj međusobnoga
srodstva, tvrde znanstvenici u časopisu "Proceedings: Biological
Sciences". #L#
Iako bi nam se moglo činiti da se malene Beldingove vjeverice, koje
žive na zemlji, ljube, one se zapravo njuškaju kako bi osjetile
izlučevine iz mirisnih žlijezda na licu, jer pomoću toga mirisa za
nekoliko sekundi utvrđuju tko je s kime u srodstvu i na čiju pomoć
mogu računati kad je život u opasnosti, a vjerojatno i s kim se ne
smiju pariti zbog bliskoga srodstva.
"Tako vjeverice kao da čitaju DNK i nosom utvrđuju obiteljsko
stablo", kaže psihologinja Jill M. Mateo sa sveučilišta Cornell.
Ona je pet godina provodila istraživanja u kalifornijskim
planinama, a njezini su rezultati prvi takve vrste u kojima se
dokazuje da životinje, služeći se njuhom, mogu točno utvrditi
srodstvo čak i među vrlo udaljenim rođacima.
Cilj istraživanja bio je utvrditi moguću opasnost od
nepotističkoga ponašanja među bliskim rođacima kod životinja koje
žive u zajednicama kako bi se odgovorilo na dva ključna pitanja.
Prvo je pitanje na koji način životinje koje žive u zajednici, poput
Beldingovih vjeverica, utvrđuju koje među njima imaju genom toliko
sličan vlastitome da bi se pomažući tim životinjama da prežive
pomoglo i preživljavanju vlastitih gena, a drugo glasi: kako znaju
gdje treba povući granicu preko koje neće pomagati dalekim rođacima
da ne bi, iako i oni slično mirišu, koristi od pomaganja vlastitoj
genetičkoj liniji bile manje od napora za pružanje pomoći?
Jill M. Mateo ne želi uspoređivati ponašanje vjeverica s ponašanjem
ljudi, ali vodi računa i o rezultatima proučavanja drugih životinja
pa čak i ljudskoga mirisa, koji pokazuju da je prepoznavanje rođaka
po mirisu razvijeno kod mnogih životinjskih vrsta. Prema
dosadašnjim rezultatima, Beldingove vjeverice pravi su šampioni
njuškanja, ali se mora istražiti još mnoge životinjske vrste.
"Prvotno značenje riječi nepotizam bilo je davanje prednosti
vlastitim nećacima, a i to je mnogo dalje nego što bi išle
Beldingove vjeverice. Kod njih je nepotizam ograničen na majke,
sestre i kćeri. Unuke, unuci i dalji rođaci dobit će povlašteno,
produženo njuškanje, ali će se prema njima ipak odnositi kao prema
nepoznatima", kaže Jill M. Mateo.
Zajednička obrana teritorija vrlo je važna za očuvanje jazbine i
obranu mladunaca od mužjaka koji bi ih mogli ubiti, ali takva borba
podrazumijeva ozljede, pa i ugibanje. Stoga dovođenje u opasnost
vlastitoga života zbog udaljenih rođaka ili posve nepoznatih
vjeverica ne bi imalo smisla, s gledišta evolucije.
Osim toga, ispuštanje zvuka koji označava opasnost izlaže
vjevericu većoj mogućnosti da baš nju pronađe i pojede kojot, dok će
se druge za to vrijeme sakriti. Vjerojatnije je da će Beldingove
vjeverice oglasiti opasnost ako time pomažu bliskim rođacima (čak i
ako znaju da će zbog toga postati nečiji ručak), ali im je za takvo
riskantno ponašanje potrebno način za točno utvrđivanje srodstva.
Isto vrijedi i za utvrđivanje s kojim će se mužjacima pariti, pri
čemu vjeverice traže što manju genetsku sličnost, kako bi se
izbjegla mogućnost da potomci imaju neki tjelesni poremećaj
uzrokovan prevelikom sličnošću.
Kad su drugi znanstvenici proučavali osjet njuha kod ljudi, tražili
su od žena da pomirišu majice koje su nosili muškarci među kojima su
bili njihovi rođaci i potpuni stranci, a većini žena najviše su se
svidjele majice koje su nosili potpuni stranci.
"Zato ne smijemo biti iznenađeni ako utvrdimo da postoji mogućnost
utvrđivanja srodstva uz pomoć mirisa, pa čak i kod ljudi", smatra
Jill. M. Mateo.
(Hina) rug dgk