AU 26.III.-KZ-VOJNIĆ

AUSTRIJA KLEINE ZEITUNG 26. III. 2002. Siromaštvo na obje strane "U Hrvatsku šest godina poslije svršetka rata opet stiže val izbjeglica. Tisuće bosanskih Hrvata dolaze preko granice u Hrvatsku. Privremeno opet moraju noćiti u šatorima. Ali vraćaju se i hrvatski Srbi. U Vojniću na bosansko-hrvatskoj granici i svega 20 kilometara udaljenom od Karlovca, žive bosanski Hrvati već više godina. U bosansku srpsku republiku, odakle uglavnom potječu, ne mogu se vratiti a srpski stanovnici u čijim kućama žive u Vojniću, polako se opet vraćaju i žele natrag svoju imovinu. 'Mirni suživot kod nas je na prvom mjestu', kaže Hrvat Ivan koji je iz Bosne došao u Vojnić. Misli na suživot Srba i Hrvata. 'No stanje se zaoštrava', dodaje odmah. Tijekom rata gradić s četiri tisuće stanovnika bio je poprište teških borba. Vojnić leži u kotlini, prekriven plavom jutarnjom maglom. Polja su neobrađena, voćnjaci zapušteni, gospodarske zgrade prazne i na prvi pogled izgleda kao da tu uopće nitko ne živi. Srpsko stanovništvo koje je prije rata predstavljalo više od 90 posto stanovništva, izbjeglo je u kolovozu 1995. kad je hrvatska vojska ponovno osvojila to područje. U prazne kuće sustavno su useljavani hrvatski izbjeglice iz Bosne. Bio je to sastavni dio službene politike predsjednika Franje Tuđmana. Danas u Hrvatskoj vlada drukčija politička klima. Srbi se polako vraćaju. U Vojniću danas živi oko 2400 Srba i 2100 Hrvata porijeklom iz Bosne, kamo se ne žele vratiti. Kuće u kojima za sada žive, moraju se postupno vraćati njihovim starim, srpskim vlasnicima. 'Još nemam problema, ali uskoro ću morati isprazniti kuću. Hrvatska vlada koja mi je svojedobno dala na raspolaganje stan, danas nema novca da mi poslije povratka srpskog vlasnika da na raspolaganje 'alternativni smještaj', žali se Ivan. Tu i tamo kruže leci u kojima piše da bosanski Hrvati moraju napustiti Vojnić ako su u Bosni dobili stan ili smještaj. 'To nije točno', kaže Ivan. 'Mi svi potječemo iz današnje bosanske srpske republike a tamo se nitko ni ne želi niti može vratiti.' Od 2400 Srba u Vojniću, 70 do 80 posto su starci. Oko 700 ih već dobiva hrvatsku mirovinu. Hrvati u Vojniću su naprotiv pretežno mlađe stanovništvo. Stoga je njihov glavni problem nezaposlenost. U Vojniću se tek nekoliko osoba može zaposliti u policiji ili upravi, za Srbe je stanje to teže što teško dolaze u državnu upravu. Miloš Kekić, 56-godišnji Srbin koji je prije rata bio imućan vlasnik restauranta, sjeća se 1995. godine. 'Kad smo 1995. pobjegli u Srbiju, Miloševićevi su nas ljudi odmah uputili na albansko Kosovo. Ali ljudi nisu željeli tamo ići.' Prije dvije godine Miloš Kekić se odlučio na povratak u Hrvatsku. 'Kad sam u Karlovcu izišao iz autobusa, dočekali su me hrvatski vojni policajci i više su me dana ispitivali o mojoj pripadnosti srpskoj 'krajinskoj' vojsci. Ipak su me amnestirali', priča Kekić. Danas živi u siromašnoj seljačkoj kući, u kuhinji s otvorenim ognjištem. 'Srbi dobivaju svoje kuće, svoju imovinu natrag, ali ju odmah prodaju. Zemlja je opustošena, zemlja godinama nije obrađivana, nitko ne želi tu živjeti', kaže Miloš i dodaje: 'U Vojniću se za sada nudi na prodaju sto srpskih kuća'", piše Aleksandar Oršić.