NJ 8.III.-FAZ-SLOVENIJA I AVNOJ

NJEMAČKA FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG 8. III. 2002. Ljubljana nije Prag "Daljnji učinak Beneševih dekreta čini se da u međuvremenu djeluje i na nastavak čeških pregovora o pristupu EU. U usporedbi s tim, napori Austrije i Slovenije da odluke jugoslavenskog Avnoja koje sliče Beneševim dekretima drže izvan pregovora o pristupu i bilateralnih odnosa, prolaze nečujno. Susreti predstavnika Ljubljane i Beča održavaju se intenzitetom i u ozračju kao rijetko kada ranije od nastanka Republike Slovenije. Ne može se previdjeti kako se ozbiljno austrijsko-slovenski susjedski odnos poslije prijama Slovenije u EU kani pretvoriti u susjedski suživot i u kakvom se partnerskom duhu kani staviti na stranu kompleks Avnoja. Upravo su austrijska ministrica Ferrero- Waldner i slovenski ministar vanjskih poslova Rupel otvorili prvu sjednicu mješovitog povjesničarskog povjerenstva u Beču. Povjerenstvo treba oslikati neuljepšanu sliku o pretpostavkama i posljedicama događaja povezanih s Avnojem te susjedstvo općenito. Gremij je pod vodstvom istaknutih austrijskih stručnjaka Arnolda Suppana (Beč) i Stefana Karnera (Grac) kao i vodećeg slovenskog povjesničara Dušana Nečaka i njegovog ljubljanskog kolege Tone Ferenca. Potonjeg se čak može držati očevicem koji je svojedobno sudjelovao u događajima. Gospođa Ferrero-Waldner i Rupel izrazili su uvjerenje da će se rješenje za kompleks Avnoja pronaći još prije pristupa Slovenije u EU. Čini se da je to uvjerenje utemeljeno: povjesničari su se već sporazumjeli da će do 30. travnja 2003. - dakle pravodobno i prije parlamentarnih odluka - predočiti svoje rezultate. U jesen poslije toga treba izići 'prva zajednički izrađena povijesna knjiga' o 'Austriji i Sloveniji u XX. stoljeću'. Rupel drži dobrom odluku da se 'vruće pitanje Avnojskih odluka preda u 'hladne ruke povjesničara'. Neće se u to miješati, jer 'ako politika previše govori, muze šute'. To osobno opredjeljenje treba gledati kao stajalište slovenske vlade koje se poklapa s austrijskim. Različita shvaćanja - u Beču odnosno Klagenfurtu u redovima slobodarskog koalicijskog partnera FPOE, u Ljubljani iz suvladajućih 'reformsko-komunističkih' lijevih demokrata ZLSD - mogli bi se, imajući u vidu pojedine klijentele, u najboljem slučaju primijetiti kao galama. Pristup Slovenije u EU vjerojatno ipak neće ugroziti. Činjenica da Beč i Ljubljana uzajamno postupaju tako mirno, stručno i opušteno ima više uzroka. Za razliku od praške (socijaldemokratske) Zemanove manjinske vlade, u Sloveniji vladajuća velika koalicija pod vodstvom liberalnih demokrata (LDS) svojedobno nije sudjelovala u 'sankcijama' EU-a protiv Austrije i vladajuće koalicije OEVP/FPOE. Rupel i predsjednik vlade Drnovšek usprotivili su se prije dvije godine shvaćanju slovenskog državnog poglavara Kučana koje se oslanjalo na Prag. Drnovšek i Rupel također su strašno i prešućeno nasljeđe partizanskog pravosuđa prepoznali kao teret za republiku. Osim toga, postupno su se udaljili od tabua koji navodno tvore identitet i titoističkih dobara slovenske nacije i državnosti, za koje je Kučan stalno reklamirao odredbe 'Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije'. U to su pripadali i progoni/istrijebljenja narodnih ili klasnih neprijatelja od strane Avnoja: osim (za današnju Sloveniju) oko 30 tisuća Folksdojčera, likvidacija (navodnih ili stvarnih) 'kolaboracionista', dakle (također za teritorij današnje Slovenije), poslije više desetaka tisuća domobrana i hrvatskih ustaša. U mjeri u kojoj je prošle godine otkrivano sve više žrtava komunističkih masovnih ubojstava, rasla je želja za obradom cijelog kompleksa Avnoja, bez tabua. 'Bespoštedno istraživanje' ubojstava ponajprije je zahtijevalo stanovništvo. Zatim su se priključili mediji, kasnije i Drnovšek. 23. studenog 2001. vlada je donijela plan akcija za dostojanstveni ukop žrtava. Za to je zaduženo jedno povjerenstvo vlade, a i državnoj tužiteljici Cerar dopuštena je samostalna istraga. Kučan je ipak izrazio skepsu u pogledu Drnovšekova zahtjeva za kazneno-pravnim progonom počinitelja koji su još živi. Od odluke vlade, novost zakona o ratnim grobnicama osigurava da žrtve komunizma pobacane u oko 150 masovnih grobnica (od kojih je lokalizirano već 76), napokon 'dobiju ime'. Neće biti 'produktivnog suživota sve dok se svim žrtvama nasilja tijekom rata i poslije rata ne vrati njihovo ljudsko dostojanstvo', rečeno je u službenom vladinom pojašnjenju iza kojeg je slijedila službena izjava u kojoj žale zbog počinjenih masovnih ubojstava. Samo je po sebi razumljivo da su povjerenstvu koje se sastoji od 17 austrijskih i 12 slovenskih povjesničara, otvoreni arhivi Slovenije. Činjenica da njima pripadaju i arhivi tajnih služba, što je zajamčeno ovom listu, poslije svih iskustava proteklih godina - jednako je senzaciji. Drnovšekova vlada pokazuje da je upravo u zajedničkom djelovanju s Bečom čvrsto odlučna napokon raščistiti s bolnom zajedničkom prošlošću. Tomu u prilog govori i pitanje povrata imovine. Restitucija je jedan od pet predmeta kojima se bavi posebno povjerenstvo, ustrojeno usporedno s povjesničarima, od po tri austrijska i slovenska stručnjaka za međunarodno pravo. Od 1617 zahtjeva za povrat imovine koje su Austrijanci podnijeli na temelju slovenskog zakona o denacionalizaciji, usvojenog 1991., već je 720 riješeno, 660 od njih u cijelosti, 39 djelomično pozitivno. Osim vidljivog ubrzavanja naturalnog povrata, postoji želja temeljena na kolektivnoj krivnji Avnojskih odluka, za 'gašenjem' osobito njihovih diskriminirajućih dijelova, kako to kaže austrijski kancelar Schuessel, što je fundamentalna razlika prema postupku Praga s pravno 'neugašenim' Beneševim dekretima. (...) Još prije svršetka rada povjerenstava može se reći da povijest ne pozna 'više istina', kako je Kučan rado predstavljao, nego u smislu povijesno-metodične čestitosti istraženih i protumačenih činjenica samo jednu, koja će u buduće biti jedna za obje zemlje. Stoga ni parlamentu najkasnije u jesen 2003. ne bi smio teško pasti zaključak o onomu što su Janez Janša, predsjednik socijaldemokrata (SDS), što su i oporbena stranka Nova Slovenija (NSi), što su katolička crkva i udruge žrtava odavno zahtijevali: rezolucija (propala još u prosincu 1997.) kojom Državni zbor osuđuje 'totalitarni značaj komunističkog režima'. I to jednako jasnim riječima kao što su masovno ubojstvo, obespravljenje, bespoštedno oduzimanje imovine i progon ozakonjeni dio Avnojskih odredaba s kojima se danas - kako se od nedavno, čini se, dokazuje s Beneševim dekretima - ne bi smjelo dopustiti pristup u EU", piše među ostalim Reinhard Olt.