ZAGREB/KLAGENFURT, 25. ožujka (Hina/APA) - Uskrsni blagdanski običaji uvelike se u svijetu razlikuju - ni za nas tradicionalnih jaja nema uvijek svagdje - pa ipak, okosnica je ista: blagdan trodnevice - muke, smrti i uskrsnuća kao
dani sjećanja na posljednju večeru, raspeće i uskrsnuće vrhunac su liturgije u tijeku godine.
ZAGREB/KLAGENFURT, 25. ožujka (Hina/APA) - Uskrsni blagdanski
običaji uvelike se u svijetu razlikuju - ni za nas tradicionalnih
jaja nema uvijek svagdje - pa ipak, okosnica je ista: blagdan
trodnevice - muke, smrti i uskrsnuća kao dani sjećanja na
posljednju večeru, raspeće i uskrsnuće vrhunac su liturgije u
tijeku godine. #L#
"Sveta tri dana" - Veliki četvrtak, Veliki petak i Velika subota -
tvore liturgijsko jedinstvo i označuju se kao Triduum paschale,
pashalna trodnevica. Na Veliki četvrtak, koji ove godine pada 28.
ožujka, završava 40-dnevno razdoblje Korizme, priprave za
svetkovanje vazmenog otajstva.
Večernjica u spomen na Isusovu posljednju večeru i uhićenje
istodobno je sjećanje na izvore euharistijskog sakramenta. Do noći
uskrsnuća, nakon "Slava Tebi...", zamuknu sva zvona, o kojima
usmena predaja kaže da su "odletjela u Rim". U Austriji ih, pa
ponegdje i u nas, zamjenjuju do podneva, kad se zvona opet mogu
oglasiti, drvene "čegrtaljke".
Veliki je petak uz Pepelnicu, koja pada u srijedu, danas u
Katoličkoj crkvi još jedini propisani posni dan.
S uskrsnom noći na Veliku subotu doseže "Sveti tjedan", odnosno
Veliki tjedan ili Sedmica, svoj vrhunac.
Blagdan uskrsnuća Isusa Krista najstariji je u kršćanskoj crkvi, a
vuče podrijetlo iz židovskoga pesaha, odnosno pashe. Kršćani slave
Isusovo uskrsnuće kao temelj kršćanske vjere.
Uskrsna liturgija počinje s trima zazivima "Lumen Christi"
(Svjetlo Kristovo). U uskrsnoj se noći u nekim zemljama pali
krijes, na kojemu se onda pale svijeće, znak Kristova uzašašća.
Procesija s gorućim svijećama u tami crkve treba podsjetiti na
plameni stup koji je narodu Izraelovu osvijetlio put u slobodu. Ali
ona je i sjećanje na Kristove riječi: "Ja sam svjetlo svijeta."
Na uskrsnu nedjelju, koja ove godine pada 31. ožujka, izvorno nije
bilo nikakve liturgije, jer je uskrsna služba Božja trajala do
jutarnjih sati. U međuvremenu se u svim crkvama na taj dan drži
svečana sveta misa.
Uskrsni ponedjeljak, ove godine na 1. travnja, nije crkveni
blagdan, ali je ponegdje državni. Svete se mise čitaju i na taj dan.
U spomen na put u Emaus u crkvu se odlazi pješice.
Na Filipinima se, pak, primjerice, djeca - dok na uskrsno jutro
zvone zvona - oprezno hvataju za glavu da bi je dizali uvis. Taj
običaj čuva u sebi simboliku poticanja bržega rasta.
U nekim švedskim krajevima žene, koje bi htjele osvojiti svoje
najmilije, potajice odlaze na izvor ili rijeku kako bi donijele
"uskrsnu vodu". Ako uspiju svoje ljubljene u snu njome poškropiti,
vjeruje se da više ništa ne može stati na put njihovoj zajedničkoj
budućnosti.
I u Australiji se Uskrs povezuje s ljubavlju. Zaljubljeni vjeruju
da je tekuća voda posvećena i čuvaju je do svadbe. Tada se njome pred
crkvom škrope kako bi u braku stekli sreću i zadovoljstvo.
U Bretanji su prvoškolci na Veliki petak prije pripremali neobičnu
gozbu. Izrezivali su abecedna slova i služili ih kao jaja.
U kulinarstvu mnogih naših susjeda običaji su također različiti. U
Italiji se na uskrsni ponedjeljak priređuje obiteljski domjenak,
"pasquetta". Za jelo se pripravlja slani kolač s kuhanim jajima i
špinat, takozvana "torta di pasquetta", ili uskrsni "kuglof",
nabujak, kolač od brašna i grožđica. Ali i to, naravno, nije sve.
U Češkoj se kao osnovno jelo pripravlja pečena janjetina i kozlić s
prilogom od krumpira. Ali, osim dobrih jela Češka obiluje i svom
silom praznovjerja. Tako se, primjerice, na Veliki petak ne smije
peći kruh da se ne bi izazvale vještice; a na jugu hrabri skaču u
vodu, vade oblutke i lijevom ih rukom bacaju sebi preko glave, kako
bi si pomogli protiv zubobolje.
U Flandriji ljudi na Uskrs izbjegavaju gdje god je to moguće
promatrati zvona dok zvone, jer im, navodno, prijeti trodnevno
uklještenje vrata. Islandski su vojnici na dopustu na Uskrs sigurni
od sablasti i divljih životinja.
O svoj toj raznolikosti i mnoštvu običaja zacijelo je i vodio računa
Drugi vatikanski koncil kad je za liturgijsku godinu propisao da
"pokora korizmenog vremena treba da bude ne više unutarnja i
pojedinačna već također vanjska i socijalna", pa "pokorničku" i
blagdansku praksu "valja promicati prema mogućnostima našeg
vremena i raznih krajeva i prema prilikama vjernika..."
(Hina) jb mc