RUSIJA-NEZAVISIMAJA OD 23.3.02. O SMRTI JUGOSLAVIJE

RUSIJA NEZAVISIMAJA GAZETA 23.III.2002. Ne doživjevši stotu "Ožujak je bogat povijesnim nadnevcima. U ožujku ove godine prestala je postojati Jugoslavija, a tako joj je malo nedostajalo do stotog rođendana. Zajedno s odlukom vodstava republika i zemlje o osnutku nove tvorevine - 'Srbije i Crne Gore' - doživjela je poraz i jugoslavenska ideja, tj. ideja o ujedinjenju Jugoslavena, a time i ideja slavenskog jedinstva. Glavni nedostatak ugovora koji su potpisali Beograd i Podgorica je taj da odluku o svršetku jedne i osnutku druge države nisu donijeli njezini građani, već izaslanik EU-a zajedno s čelništvom zemlje. Već je samim time prekršen jugoslavenski ustav. (...) Osobitosti potpisanog ugovora jesu nagodba i nejasnoća. Nagodba se očituje u tome što nije pobijedila nijedna strana. Đukanović nije dobio potpunu neovisnost republike, ali ima izgleda da svoj san ostvari za tri godine. Predsjednik SRJ-a Vojislav Koštunica nije uspio sačuvati Jugoslaviju, ali se privremeno održao na vlasti u novoj državi koja se u ugovoru naziva 'državni savez'. Zadovoljna je i Europa - uspjela je na tri godine 'smiriti' javnost koju zabrinjava nastavak balkanske krize, a Solana je donekle uspio popraviti svoju ulogu bacača bomba. Ugovor je propustio puno toga pri određivanju oblika države. Uz to se u svemu osjeća 'privremenost' nove države. Tako primjerice nije donesen ustav, već ustavna povelja, a Srbija i Crna Gora ne zovu se republike, već 'države članice' koje imaju 'elemente državnosti'. Za tri godine može se postaviti pitanje neovisnosti. Izvan ugovora ostala su pitanja valute, carina i jedinstvenog gospodarskog prostora. Politički atributi vlasti uz gospodarsku samostalnost uvijek mogu ostati bez upravljačkih poluga. Bez obzira što se trebaju dogovoriti o nesmetanom djelovanju zajedničkog tržišta, 'usklađivanje gospodarskih sustava' država članica s gospodarskim sustavom EU-a i potpisivanje ugovora o pridruživanju i integraciji u EU još će dugo biti tek parola. (...) Razumljivo je da SAD-u i Europi sada nije do Balkana. Očuvanje statusa quo barem neko vrijeme omogućit će im da riješe svoje probleme, a da zadrže nadzor nad bivšom Jugoslavijom. (...) Sigurno je da će iduće tri godine biti godine oštre političke borbe između pristaša i protivnika jedinstvene države. Već je počeo oštar unutarnjopolitički dijalog. Posljedica potpisanog ugovora je kriza crnogorske vlade kojoj su potporu uskratili liberali, kao i kriza parlamenta: njegova predsjednica Vesna Perović dala je ostavku. Prema mišljenju crnogorske koalicije 'Zajedno za Jugoslaviju', separatistička vlada ne može riješiti problem stabilizacije i suradnje. Predlaže da se već na jesen održe izvanredni izbori za parlament. Budućnost nove balkanske države ovisit će o nekolikim čimbenicima. Ponajviše o tome hoće li Crna Gora pristati na gospodarsko zbližavanje sa Srbijom. Budući da nije utvrđen način za postizanje dogovora, pregovori se mogu otegnuti bez konkretnih rezultata. Zato je važno stajalište Europe i SAD-a. Ako Solana s istom upornošću s kakvom je bombardirao Jugoslaviju bude zagovarao integraciju Srbije i Crne Gore u EU, bit će moguće na neko vrijeme sačuvati zajedničku državu. Ozbiljnu ulogu mogu imati prosrpske snage u Crnoj Gori. Đukanović će se teško održati na vlasti: njime su nezadovoljni i pristaše koji mu ne mogu oprostiti što je popustio Beogradu. Zato njegovi protivnici imaju dobru priliku da političkim putem dođu na vlast i da pomognu u obnovi jedinstvene države. U predviđanju događaja treba povesti računa i o tome hoće li Vojislav Koštunica, koji danas zagovara interese federacije, ostati na mjestu predsjednika 'unije'. Nije tajna da među vodstvom Srbije postoje ljudi koji u ugovoru vide mogućnost da se njihova republika potpuno osamostali. Ipak, logika balkanske krize navodi na misao da je u ovom slučaju pronađena prikladna formula za miran raspad države kao što je bila Jugoslavija. Svjedoci smo finijeg sustava razvrgavanja braka višenacionalnih federacija, što se neposredno tiče i Rusije. Jednostavno je izabran uljuđeniji način njihova raspada kojim se lakše upravlja izvana. Rusija je, kao i obično, ostala izvan tog procesa. U Moskvi su, ne brinući se zbog nezakonitosti događaja, tek 's velikom pozornošću dočekali postignuti sporazum', istaknuvši kako on odražava volju naroda (!). Očito je da se Moskva zauvijek prestala zanimati za Balkan", piše Elena Guskova.