US-HR-mirovine-Vlada-Bankarstvo-Rad RFE 23. III. NEIZVJESNOST I S MIROVINSKIM FONDOVIMA? RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE23. III. 2002.Mirovinska reforma: nitko ni za koga ne jamči. Prilog Milana Gavrovića. U poplavi vijesti, intervjua i
komentara o slučaju Riječke banke, pojavilo se i vrlo zanimljivo priopćenje jednog mirovinskog fonda. S blagim prizvukom panike uprava jednog od obveznih mirovinskih fondova Plavog fonda, među čijim je osnivačima i Riječka banka, dovela je u pitanje vjerodostojnost čitave bučne i skupe reklamne kampanje kojom je u Hrvatskoj započela mirovinska reforma. Čim je kriza Riječke banke počela tresti hrvatsku financijsku i političku scenu, Plavi je fond uputio poruku javnosti, da su oni 'potpuno samostalan pravni subjekt' i da kriza Riječke banke s njima 'nema veze'. Reformom je za sve koji su mlađi od 40 godina ukinuto mirovinsko osiguranje zasnovano na generacijskoj solidarnosti. Istodobno, država ih je obvezala na mirovinsku štednju koju moraju povjeriti jednom od tzv. obveznih mirovinskih fondova. Banke su osnivači skoro svih takvih fondova koji se već mjesecima bore za naklonost budućih umirovljenika. U svojim reklamama fondovi naglašavaju sigurnost uloženog novca i budućih mirovina, a zvučna imena
RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE
23. III. 2002.
Mirovinska reforma: nitko ni za koga ne jamči. Prilog Milana
Gavrovića.
U poplavi vijesti, intervjua i komentara o slučaju Riječke banke,
pojavilo se i vrlo zanimljivo priopćenje jednog mirovinskog fonda.
S blagim prizvukom panike uprava jednog od obveznih mirovinskih
fondova Plavog fonda, među čijim je osnivačima i Riječka banka,
dovela je u pitanje vjerodostojnost čitave bučne i skupe reklamne
kampanje kojom je u Hrvatskoj započela mirovinska reforma. Čim je
kriza Riječke banke počela tresti hrvatsku financijsku i političku
scenu, Plavi je fond uputio poruku javnosti, da su oni 'potpuno
samostalan pravni subjekt' i da kriza Riječke banke s njima 'nema
veze'.
Reformom je za sve koji su mlađi od 40 godina ukinuto mirovinsko
osiguranje zasnovano na generacijskoj solidarnosti. Istodobno,
država ih je obvezala na mirovinsku štednju koju moraju povjeriti
jednom od tzv. obveznih mirovinskih fondova. Banke su osnivači
skoro svih takvih fondova koji se već mjesecima bore za naklonost
budućih umirovljenika. U svojim reklamama fondovi naglašavaju
sigurnost uloženog novca i budućih mirovina, a zvučna imena
njihovih osnivača, stranih banaka koje su pokupovale hrvatske
banke, trebala bi biti glavni magnet za buduće umirovljenike.
Sada je, međutim, Plavi fond priznao da je kralj gol. Nitko ni za
koga ne jamči. Fond ne pogađa gubitak banke koja ga je osnovala, ali
ni banka ne jamči za poslovanje i eventualne gubitke fonda. U
poslovanju s dionicama i drugim vrijednosnim papirima u koje
fondovi ulažu novac umirovljenika, sigurnosti nema i ne može je
biti. Događaji s Riječkom bankom za to su dobar primjer. To je treća
banka u zemlji, koja je dobro poslovala i isplaćivala visoke
dividende, pa se činilo da je ulaganje u njene dionice dobar posao.
Pa ipak, njihova je vrijednost posljednjih dana pala sa 270 na samo
90 kuna.
Na tom, doduše, drastičnom primjeru pokazuje se da se u svijetu
kapitala dobiva, ali i gubi. Dopisnik zagrebačkog Privrednog
vjesnika iz Amerike Vlado Baum piše ovih dana kako je 30 najvećih
američkih uzajamnih, to znači u prvom redu mirovinskih fondova,
završilo poslovnu godinu s katastrofalnim rezultatom. Glasoviti
američki ekonomist, John Keneth Galbraith, naziva vrijeme u kojem
živimo Doba neizvjesnosti. Netko bi to trebao otvoreno reći upravo
u trenutku kad u Hrvatskoj počinje mirovinska reforma. Možda neka
udruga za zaštitu građana i potrošača, ali sasvim sigurno Vlada
koja tu i takvu reformu provodi.
(RFE)