PL-E-integracije-Parlament-Političke stranke-Organizacije/savezi-Vlada NJ 20. III. WELT: POLJACI OČEKUJU DA ĆE EU RIJEŠITI SVE NJIHOVE PROBLEME NJEMAČKADIE WELT20. III. 2002.Hitler, Holokaust i uličarske kavge u Sejmu"Svaki parlament
ima svoje zvjezdane trenutke ali Sejm, poljski zastupnički dom, nalazi se posljednjih mjeseci očigledno pod utjecajem loše zvijezde. Zbivanja u njemu povremeno nalikuju onima prikazanima na slici, koja je izvješena u restoranu parlamenta a prikazuje tervenku Kozaka vještih u baratanju sabljom.Prvo su zastupnici nacionalističke Lige poljskih obitelji, koji su u rujnu prošle godine s osvojenih osam posto glasova prvi puta ušli u parlament, napali pravnika Leona Kieresa, nazočnog u dvorani. Kieres je predsjedatelj-utemeljitelj Instituta nacionalnog sjećanja (IPN) i time neka vrsta poljskog Joachima Gaucka ali je zahvaljujući opsežnim ovlastima još značajniji od svog njemačkog prethodnika. Nacionalistički zastupnici predbacili su mu da provodi 'kamenovanje Poljske' zato što je odlučujuće pridonio suočavanju poljske javnosti s pogromom Židova u Jedwabnu, u kojem su mjerodavno sudjelovali Poljaci. Ugledni odvjetnik suočio se s tvrdnjama da je 'odan židovskoj manjini' te da možda i nije pravi Poljak pa bi stoga trebao dati ostavku.
NJEMAČKA
DIE WELT
20. III. 2002.
Hitler, Holokaust i uličarske kavge u Sejmu
"Svaki parlament ima svoje zvjezdane trenutke ali Sejm, poljski
zastupnički dom, nalazi se posljednjih mjeseci očigledno pod
utjecajem loše zvijezde. Zbivanja u njemu povremeno nalikuju onima
prikazanima na slici, koja je izvješena u restoranu parlamenta a
prikazuje tervenku Kozaka vještih u baratanju sabljom.
Prvo su zastupnici nacionalističke Lige poljskih obitelji, koji su
u rujnu prošle godine s osvojenih osam posto glasova prvi puta ušli
u parlament, napali pravnika Leona Kieresa, nazočnog u dvorani.
Kieres je predsjedatelj-utemeljitelj Instituta nacionalnog
sjećanja (IPN) i time neka vrsta poljskog Joachima Gaucka ali je
zahvaljujući opsežnim ovlastima još značajniji od svog njemačkog
prethodnika. Nacionalistički zastupnici predbacili su mu da
provodi 'kamenovanje Poljske' zato što je odlučujuće pridonio
suočavanju poljske javnosti s pogromom Židova u Jedwabnu, u kojem
su mjerodavno sudjelovali Poljaci. Ugledni odvjetnik suočio se s
tvrdnjama da je 'odan židovskoj manjini' te da možda i nije pravi
Poljak pa bi stoga trebao dati ostavku.
Sljedećeg dana za žrtvenog jarca izabran je Leszek Balcerowicz,
predsjedatelj poljske narodne banke. Ovaj put napade nisu
predvodili samo nacionalisti već i radikalni seljački vođa Andrzej
Lepper i još neki parlamentarni zastupnici. Bankovna politika
visokih kamata - koja je opravdano izaziva podijeljena mišljenja -
blokira privredu ali i rezultira stanjem nalik onom u Argentini te
povećanom broju samoubojstava, ona je 'Holokaust nad poljskim
narodom', glasile su riječi upućene Balcerowiczu.
Kao da to nije dovoljno samo po sebi, Lepperovi ljudi optužili su
također nazočnog zamjenika guvernera narodne banke da je pod
utjecajem opojnih droga ili alkohola. Nazočni novinari nisu
dijelili to mišljenje. Pritom valja napomenuti da je pod utjecajem
alkohola očito bio jedan stariji zastupnik vladajuće lijeve
koalicije, doviknuvši bez vidljivog razloga u spomenutom restoranu
parlamenta austrijskom novinaru za susjednim stolom 'Heil
Hitler'.
'Liga' i frakcija seljačkog vođe Leppera prve su stranke s većim
brojem zastupnika u parlamentu, koje nemaju baš puno dodirnih
točaka s političkom kulturom Zapada, iako Poljska često ističe da
joj je tamo mjesto. Dok 'Liga', neprijateljski orijentirana prema
EU, radi u prvom redu na svom ideološkom profilu, Lepper, šef
organizacije 'Samoobrana', zapravo je demagog bez izraženog
ideološkog profila ali s velikim talentom za taktiziranje. Blokade
cesta 'u interesu seljaka' bile su proteklih godina jedno od
njegovih sredstava borbe. I nakon njegova iznenađujućeg uspjeha na
izborima održanim u jesen prošle godine - osvojio je 10 posto
glasova - Lepper je najavljivao da će u nužne ponovno posegnuti za
tim oružjem.
Poljski predsjednik Kwasniewski, godinama bez konkurencije
najomiljeniji poljski političar, opušteno prati razvoj događaja.
'Činjenica da su te snage u našem parlamentu samo povećava broj
pristaša pristupa EU', tvrdi on. Uistinu nije moguće osporiti da
sve ankete bilježe osjetno više od 50 posto pristaša pristupa a
protivnika u pravilu 20 posto. Neki poput novinara Krzysztofa
Czabanskog, vide u EU čak 'lijek za naše bolesti'. Nekadašnji borac
za ljudska prava nasuo je sol u rane svojih sunarodnjaka, napisavši
sljedeće: 'Prestanimo se kočiti poput pauna... Poljska je
siromašna zemlja s mizernom upravom, materijalno i kulturno
propala provincija'. Ako netko uistinu želi primiti tu provinciju
ili čak ulagati u nju, Poljska može biti samo zahvalna, tvrdi on.
Bruxelles će već srediti stvari - tu nadu vjerojatno potajno gaje
svi koji 2003. na referendumu o pristupu EU namjeravaju glasovati
potvrdno. No, to ne smije skrenuti pozornost s činjenice da je
poljska država u lošem stanju. Doduše, policija je 2001. prvi puta
nakon više godina izvijestila o smanjenju broja kriminalnih djela
ali sudovi su beznadno preopterećeni a uprava i politička klasa,
koja je prisvojila državu, nalaze se na najgorem mogućem glasu.
'Poljska je država na mnogim područjima nedjelotvorna, loše
organizirana, korumpirana i nedovoljno financirana', piše
politolog Marek A. Cichocki u novoj studiji. 'Najvažniji problem
Poljske, stanje u kojem se nalazi naša država' koči već sada
gospodarski razvoj a može utjecati i na kvalitetu članstva Poljske
u EU, upozorava Cichocki.
Poljski aduti - razmjerno snažno i budno građansko društvo i
privatna privreda, koja u međuvremenu čini dobrih 70 posto BDP-a -
mogu tek djelomice nadoknaditi te nedostatke. Pozornost zaslužuje
sve u svemu tolerantan odnos prema pripadnicima etničkih i
konfesionalnih manjina. Istraživanje pojedinih vremenskih
razdoblja, koje je proveo institut za ispitivanje javnog mnijenja
CBOS, utvrdilo je tijekom devedesetih godina osjetno smanjenje
antipatije prema Romima, Židovima i Ukrajincima, (tim
redoslijedom) najmanje omiljenim manjinama", ističe na kraju
članka Gerhard Gnauck.