FRANCUSKA-LE MONDE OD 16.3.02. RUSIJA-SAD

FRANCUSKA LE MONDE 16.III.2002. Rusija-Sjedinjene Države: rizici jednog dvojca "Dva mjeseca prije sljedećeg susreta na vrhu između Busha i Putina - trećeg u nepunih godinu dana - veze između Sjedinjenih Država i Rusije prolaze kroz pomalo nemirno razdoblje. Razočaranje? Jačanje? Prošlo je dosta vremena od iznenađujućeg 'očitovanja' povjerenja, pa i ljubavi Georgea W. Busha Vladimiru Putinu u lipnju prošle godine u Moskvi, kao i od 11.IX. kada je kremaljski gazda prvi posvjedočio svoju raspoloživost, a onda je došao u Washington da proslavi 'nove strateške odnose' između dviju zemalja. Danas u Moskvi, kao i drugdje, američka jednostranost srdi, a najnovija razmišljanja Pentagona o primjeni nuklearnog oružja neće poboljšati ozračje. Nezadovoljni što se SAD učvršćuje u tradicionalno ruskom području utjecaja u srednoj Aziji, generali gunđaju, a američke tvrdnje prema kojima je ta nazočnost tek privremena, zapravo ih ne smiruju. Dolazak američkih vojnih savjetnika u Gruziju prelio je čašu. Nacionalistički tisak uspoređuje Putina s 'rasprodavačima carstva', a ni liberalni se tisak ne može suzdržati da ne raspreda na temu Putin je puno dao a ništa nije dobio. 'Američka će nazočnost u srednjoj Aziji rasti' i 'prije ili kasnije, Rusija će morati otići s tog područja', pišu primjerice 'Izvestija'. U istom listu, komentator kaže o američkom ponašanju: 'Stvari su se vratile na ono što su bile do 11.IX.: ista retorika, iste kritike, isti drzoviti savjetodavni ton'. Naime, State Department si je dopustio da opetovano kritizira ruske postupke u Čečeniji. Stajalište Kremlja prema zadnjim audiovizuelnim medijima izvan svog nadzora također su napali u Washingtonu - dakako više zbog forme, ali to je bilo dovoljno da naživcira Moskvu koja je vjerovala da je sada pošteđena takvih primjedaba. Napose je oštar govor Georgea W. Busha o stanju nacije uvrijedio rusku političku klasu: ne samo zato što izraz 'osovina zla' izaziva bolne uspomene (SSSR je bio 'carstvo zla' Ronalda Reagana), već zato što su trojica velikih zlikovaca države s kojima Moskva ima uglavnom vrlo uredne odnose. (...) Sve to nimalo ne priječi Vladimira Putina da i dalje slavi rusko- američku 'suradnju' koju je u razgovoru za 'Wall Street Journal' opisao kao 'najvažniji čimbenik stabilnosti u svijetu'. Zahvaljujući potpori triju četvrtina ruske javnosti, čini se da ne mari puno za dvojbe svojih generala i 'svog' tiska, kao ni George W. Bush za dvojbe svojih europskih partnera. Čak i kada je posrijedi iznimno osjetljiva tema američke nazočnosti u Gruziji, nastojao je umiriti duhove ističući kako je to za 'dobru stvar' - uništenje 'terorista'. Amerikanci mu pak žele olakšati zadaću. Ne samo obasipajući ga osobno pohvalama, već i pristajući kadšto na ustupke. (...) Za Moskvu ti ustupci idu pod ruku s drugim probitcima koji se napeto iščekuju, kao što je zeleno svjetlo za ulazak Rusije u Svjetsku trgovačku organizaciju, ili pak jednostavno priželjkuju: kako se čini da se odnosi između Washingtona i Riyada kvare, ne bi li Rusija mogla zamijeniti Saudijsku Arabiju kao glavni naftni partner? Ruski je premijer Mihail Kasjanov s govornice Svjetskog gospodarskog foruma u New Yorku govorio o 'energetskoj strateškoj osovini'. Spomenuo je projekte dobivanja sirove nafte na poluotoku Sahalinu i na ruskom dalekom istoku te projekt prijevoza nafte s polja na Pečori u SAD preko Arktika pomoću sustava tankera ledolomaca. Čini se da je Rusija koja se sve više želi distancirati od OPEC-a spremna odreći se ograničenja izvoza na koji je pristala prije nekoliko mjeseci kako bi podigla cijene. Dakle, rusko-američki 'brak' nije u tako lošem stanju. Doista ima, kako je rekao g. Kasjanov, 'negativnih čimbenika', ali to dvije zemlje ne priječi da 'utvrde okvire za nove odnose'. Načelo je prilično jednostavno: g. Putin, čiji su glavni ciljevi unutarnje naravi (učvršćenje predsjedničke vlasti, gospodarski oporavak) znade da ima posla s puno jačim od sebe i ne želi se upuštati u borbu koja je unaprijed izgubljena. G. Bush čini ono što želi, dopuštajući svom partneru da sačuva privid i iz toga izvuče korist. U vodvilju na starinski način, prvi igra koristoljubivu suprugu, a drugi mačo muža. To može trajati prilično dugo, a gledatelji se mole da pljeskaju", pišu Marie Jego i Jan Krauze.