NJ 14. III. DIE ZEIT U OBRANI ISLAMIZMA I TERORIZMA U BIH?

NJEMAČKA DIE ZEIT 14. III. 2002. U lovu na duše u BiH "(...) Zlatna slova na ledeno sivom mramoru i granitu pozivaju na kraju kompleksa u kulturni centar kralja Fahda Bin Abd al Aziza al Sauda. Zabranjeno je parkirati pred ulazom. Sva parkirna mjesta rezervirana su za Visoko saudijsko povjerenstvo. Spomenuto je povjerenstvo humanitarna organizacija na čijem se čelu nalazi jedan diplomat. Prikupila je više dobrotvornih priloga za Bosnu nego sve druge organizacije - i to već od 1993. g., kada je Zapad još spavao. Velikim svotama izgradila je ne samo džamije i vjerske škole već je obnovila i stanove. Svi prilozi potječu iz škrabica i priloga dinastije Al Saud u Riadu. Fahdova džamija njezin je poklon bosanskim Muslimanima koje ona smatra žrtvama kršćana - iako Srbi i Hrvati u svojim ubilačkim protjerivačkim pohodima, usmjerenim na podjelu Bosne - ni u kom slučaju nisu kršćanski postupali. Princ Salman osobno posvetio je 15. rujna 2000. džamiju kralja Fahda. Salman bin Abd al-Aziz nije samo riadski emir i predsjedatelj kraljevskog obiteljskog vijeća već spada i među slavnu sedmoricu, koji se razlikuju od 3000 drugih prinčeva po tome što je njihov otac legendarni utemeljitelj države Ibn Saud a njihova majka Hassa al-Sudeiri. Kći jednog beduinskog vladara jedina je žena koju je Ibn Saud ponovno oženio nakon rastave. Sudeiri-prinčevi čine danas najuži vladajući krug u Saudijskoj Arabiji. Među njih spadaju - uz kralja Fahda i princa Salmana - i ministar obrane princ Sultan i dugogodišnji ministar unutrašnjih poslova princ Najev. Uoči Salmanova posjeta 15. rujna 2000. Sarajevo se utonulo u zelenu boju Proroka. No, manje od godinu dana nakon što je princ u ime svog brata posvetio džamiju Svjetski trgovinski centar u New Yorku srušio se pod terorističkim udarima. 15 od ukupno 19 samoubilačkih napadača posjedovalo je saudijske putovnice. Ta je činjenica odjednom bacila sasvim novo svjetlo na globalne dobrotvorne priloge i džamije koje je izgradila kraljevska kuća. Počele su kružiti glasine da carstvo koje se prostire između Crvenog mora i Zaljeva nije samo najveći izvoznik nafte već i najmilitatnijih vojnika za vjerske i terorističke misije. Odjednom je utvrđeno da je agresivna vahabitska državna religija Saudijske Arabije glavni izvor fundamentalizma. Otada saudijski vladari nastoje suzbiti taj negativni image propagandnim kampanjama i tvrdnjama o vlastitoj nevinosti. Najnoviji mirovni plan prijestolonasljednika Abdulaha za Bliski istok sastavni je dio tih nastojanja usmjerenih na ograničavanje političke štete. I u Bosni su kraljevska dobročinstva nakon 11. rujna brzo postala predmetom sumnje. Darovi Saudijaca, u prvom redu džamija kralja Fahda, odjednom su počeli nalikovati danajskom daru. Arapski vjerski borci, koji su se zajedno s bosanskim Muslimanima borili protiv srpskih palikuća i ubojica pod dirigentskom palicom Radovana Karadžića, našli su se u unakrsnoj vatri. Šokirana NATO-va mirovna postrojba i poslovično nespretna bosanska policija repatrirali su iz u zemlju porijekla već pri pojavi prvog tračka sumnje. U listopadu prošle godine američki vojnici u sastavu SFOR-a zaplijenili su u Saudijskom visokom povjerenstvu tvrde diskove računala i dokumente. Privremeno su uhitili čak i četiri namještenika te humanitarne organizacije. NATO-va mirovna postrojba ovlaštena je za takve akcije ako ocijeni da je sigurnost Bosne i Hercegovine ugrožena. U međuvremenu su američke vlasti obavijestile bosansku vladu o svojoj procjeni, zauzevši oštar stav prema saudijskom centru i džamiji kralja Fahda. Ivica Mišić, zamjenik bosanskog ministra vanjskih poslova i šef antiterotističkog operativnog tima, objavio je krajem veljače sljedeće otkriće: tvrdi diskovi saudijske humanitarne organizacije sadržavali su fotografije američkih vojnih instalacije i informacije o uređajima za suzbijanje štetočina i o proizvodnji pesticida. Među zaplijenjenim dokumentima našli su se i plan Washingtona na kojima su posebno bile označene vladine zgrade, dodali su američki ocjenjivači. Saudijci tvrde da ne znaju ništa o svemu tome. No, Visoko povjerenstvo angažiralo je i jednog od šest Alžiraca kojima su Amerikanci već u listopadu prošle godine predbacili veze s al- Qaidom. Američki vojnici deportirali su kasnije šest osumnjičenika u Guantanamo - suprotno odluci najviše bosanske pravne instance. No, time su i sami Bosanci nakon 11. rujna stekli reputaciju gostoprimaca islamskih terorista i misionarske postaje fanatičnih vahabita. No, riječ je o nepravednom pojednostavljenju budući da su time ponovno žigosani bosanski Muslimani, koji čine jednu od najtolerantnijih vjerskih zajednica uopće. Srpska i hrvatska ratna propaganda ocrnili su Bosnu kao leglo islamističke prijetnje za cijelu Europu. Slobodan Milošević u Den Haagu i njegov tisak u Beogradu još uvijek ustraju na takvom prikazu. Antiterotistička kampanja i njezine crno-bijele sheme ponovno pothranjuju taj kliše. Nekoliko bosanskih glasova dodatno pojačava tu sklonost olakom podizanju uzbune. Primjerice, u NDR-ovu izvješću o kulturi citirane su riječi mostarskog muftije Seida efendije Smajkića: 'Saudijci imaju utjecaja zato što imaju puno novca a mi ga Bosanci nemamo. Zato vahabiti uspijevaju svojim novcem primamiti upravo mladež. To je obična kupovina ljudi'. Arhitekt profesor Nedžad Kurto naziva poklonjene džamije 'silovanjem arhitekture'. To je možda točno ali ne mijenja činjenicu da se saudijske i bosanske karavane zapravo mimoilaze na velikoj udaljenosti. Vahabiti neće promijeniti vjerski ni svjetovni život Bosne. Točno je, doduše, da su Saudijci u BiH nagurtali nekoliko monumentalnih arapskih džamija. No, oni su istodobno renovirali i desetke majstorskih građevina turske arhitekture čiji su vitki minareti obilježavali bosanske gradove. Točno je da su Saudijci u džamije uložili 114 milijuna dolara ali njihovih 450 milijuna dolara financijske humanitarne pomoći, poklona i posebno povoljnih kredita raspodijelili su upravo onako kao što Zapad navodi pri propagandi vlastitih paketa za stabilnost: za gradnju, obnovu stanova i hitne infrastrukturne mjere. Što je s 'kupovinom ljudi'? Da, zaista ima vahabita koji u pojedinim saudijskim sirotištima i drugim općinama plaćaju džeparac djevojkama kako bi nosile marame. Prijatelj koji poznaje takvu djevojku zaklinje se u K'uran da ona navečer ponovno iz ormara vadi minicu. Čovjek ne treba biti voajer kako bi u još uvijek orijentalnoj čaroliji staroga grada u Sarajevu otkrio i preko dana djevojke s maramama kako grle i ljube svoje momke. Pri takvom bi prizoru svaki vahabit propao u zemlju. Saudijske marame pogrešna su investicija već zato što se bosanske marame nose uglavnom u okviru kulturne tradicije a rijetko kada iz dubokog vjerskog osjećaja. Taj je dodatno ojačao taj običaj. Za generaciju djece iz podruma koja su u opkoljenom Sarajevu preživjela neprekidne srpske napade i danas gladna života šeću starim popločanim ulicama i obilaze kafiće, marame su znak sazrele etničke svijesti - a ne izraz rigorozne vahabitske tradicije. Za to što su se vjerski fanatici uopće uspjeli ugnijezditi u multireligijskoj Bosni - gdje čak ni turski osvajači nisu širili islam prisilnim konvertitstvom - krivi su u prvom redu Europljani. Predugo su gledali kako Srbi pretvaraju džamije i minarete u prah i pepeo. Plave kacige nisu ničim omele srpskog generala Ratka Mladića kada je ovaj izdao zapovijed o odvođenju i pokolju tisuća Muslimana iz zaštićene zone Srebrenice. Embargo na uvoz oružja, koji je Zapad uveo protiv cijele Jugoslavije, izručio je bosanske oružane snage na milost i nemilost nadmoćnom oružju jugoslavenske vojske. 'Nitko nema pravo žaliti se da dovodimo Arape u Bosnu i Hercegovinu', smatra Muhamed Filipović, akademik, esejist i prvi veleposlanik BiH u Londonu. 'Samo su nam oni ponudili oružje i pomoć. Gledano iz vojne perspektive, vjerski ratnici nisu igrali značajnu ulogu ali misionarskim djelovanjem uspjeli su privući nekoliko bosanskih suboraca. Zašto im je to pošlo za rukom? Zato što su naši Muslimani bili razočarani, očajni, držeći da ih je Zapad ostavio na cjedilu', tumači on. Još se i danas mjestimice piše o 3000 Arapa koji se bore u Bosni. Takve brojke počivaju na lažnim tvrdnjama Radovana Karadžića. Nakon napada od 11. rujna bosanska je vlada ispisala iz knjige državljana i repatrirala oko 100 legalno i ilegalno upisanih islamskih ratnih veterana. Malen je i krug bosanskih vojnika koji su prihvatili misionarsko djelovanje vahabita. Aktivna islamska omladina (AIO) koju su osnovali broji najviše 2000 članova. Vodeća islamska Stranka demokratske akcije (SDA), koja je s muslimanskim antikomunistom Alijom Izetbegovićem dugo funkcionirala kao pandan Srbinu Slobodanu Miloševiću i Hrvatu Franji Tuđmanu, daleko je manje fundamentalistička nego AIO. No, čak su i njezini članovi na najnovijem kongresu SDA priredili saudijskom veleposlaniku prave ovacije. Istodobno su se tek malobrojne ruke zagrijale u slučaju njegova američkog kolege. Taj odnos nije reprezentativan za stanovništvo, koje će vjerojatno ponovno dati najviše glasova muslimanskoj SDA ali neće slijediti fundamentalističke parole. Danilo Nikolić, ravnatelj sarajevske Židovske općine, ne gaji takve bojazni: 'Dugoročno gledano, vahabiti ovdje ne mogu steći utjecaj', tvrdi on. I franjevac Marko Oršolić, koji upravlja multireligioznim i interkulturnim centrom, sasvim je siguran u sljedeće: 'Saudijci i njihovi radikalni pristaše nisu spremni na raspravu. Žele sve držati u mraku. Time neće ovdje ništa postići. Naš je islam turskog a ne arapskog podrijetla'. Muhamed Filipović, muslimanski intelektualac, potkrepljuje te riječi: 'Vahabitizam će nam ostati stran. Gotovo nikoga ovdje neće moći prisiliti da prihvati vjerske propise. U tom smo pogledu nalik protestantima: nema posrednika između Alaha i pojedinca'. Bosanski Muslimani platili u najvišu krvarinu za balkanske ratove. Njihova je privreda gotovo beznadno uništena. Zato je pravo čudo što su uspjeli sačuvati svoju vjersku toleranciju koju ne mogu otkupiti ni Saudijci (...)", ističe na kraju članka Christian Schmidt-Haeuer.