IT-IL-HR-YU-sukobi, religije-Politika-Religija/vjerovanje IT-28.II.CORRIERE-VJERA I ETNIČKI SUKOBI ITALIJA CORRIERE DELLA SERA28. II. 2002.Od fanatizma do međunarodnog terorizma"Kada bi razlozi sukoba u Palestini bili samo
teritorijalni sporovi već bi bila moguća primopredaja koja bi to riješila. Zašto, onda, od 1948. Židovi i Arapi ne uspijevaju zajedno živjeti? Kao što se često podsjeća, i jedni i drugi pripadaju semitskoj skupini, rodu Abrahama-Ibrahima preko Izaka i Ismaela. No Židovi koji su se vratili u obećanu zemlju, nakon što su mnoga stoljeća proveli u dijaspori, poglavito u Europi, predstavljaju za Arape upad kojega čini nepodnošljivim ili ponižavajućim nejednakost u materijalnim i tehničkim resursima. Nekompatibilnost maksimalizira potom pozivanje na različite vjere. To je temeljna razlika, korištena kao instrument političke mobilizacije, iz koje dolaze nepomirljiva neprijateljstva. (...)U svakom povijesnom razdoblju, naravno, vjere su bile instrumenti političkih sukoba. No sada, bez primjera u prošlosti, vjere se prepuštaju masovnim 'strastima identiteta', koje pokazuju sklonost da iz njih naprave sredstva ratnih poticaja.(...)Prilog konfliktnosti ne daje samo Islam. U Ulsteru, između Belfasta
ITALIJA
CORRIERE DELLA SERA
28. II. 2002.
Od fanatizma do međunarodnog terorizma
"Kada bi razlozi sukoba u Palestini bili samo teritorijalni sporovi
već bi bila moguća primopredaja koja bi to riješila. Zašto, onda, od
1948. Židovi i Arapi ne uspijevaju zajedno živjeti? Kao što se često
podsjeća, i jedni i drugi pripadaju semitskoj skupini, rodu
Abrahama-Ibrahima preko Izaka i Ismaela. No Židovi koji su se
vratili u obećanu zemlju, nakon što su mnoga stoljeća proveli u
dijaspori, poglavito u Europi, predstavljaju za Arape upad kojega
čini nepodnošljivim ili ponižavajućim nejednakost u materijalnim i
tehničkim resursima. Nekompatibilnost maksimalizira potom
pozivanje na različite vjere. To je temeljna razlika, korištena kao
instrument političke mobilizacije, iz koje dolaze nepomirljiva
neprijateljstva. (...)
U svakom povijesnom razdoblju, naravno, vjere su bile instrumenti
političkih sukoba. No sada, bez primjera u prošlosti, vjere se
prepuštaju masovnim 'strastima identiteta', koje pokazuju
sklonost da iz njih naprave sredstva ratnih poticaja.(...)
Prilog konfliktnosti ne daje samo Islam. U Ulsteru, između Belfasta
i Londonderryija, od 1969. katolici i anglikanci se beskonačnom
mržnjom, u metežu i atentatima, sukobljavaju u svakoj prigodi. Na
Balkanu antipatija između Slovenaca-Hrvata i Srba izrazila je i
antagonizam između katolika i pravoslavaca, kao što se na vjerskim
običajima potom utemeljio i rat između Srba i bosanskih muslimana
ili Kosovara. Kategorija vjerskog, primijetio je sociolog
Durkheim, podrazumijeva podjelu svijeta između svetog i
svjetovnog. No po društvenoj prirodi vjeroispovijesti, kolektivni
život proizvodi i promiče ideju sile. Sada se snaga, osim samo kao
moralna, lako shvaća i kao politička. Od tuda dolaze 'strasti
identiteta', izrazi potrebe da se sebe prepozna, često pomiješani
sa željom za moći, koje pokazuju sklonost korištenju vjere kao
instrumenta neprijateljstva prema drugima. Još 1986. je Karel
Wojtyla, kada je inaugurirao niz interkonfesionalnih skupova,
smatrao tu pojavu najvećom opasnošću. Sada, 24. siječnja, nakon što
je zatražio oprost za svako kršćansko zastranjenje, okupio je u
Assisiju predstavnike svih vjera kako bi podijelio 'božanski duh'
protiv mržnje, ratova, terorizma vjerskog fanatizma. No ta
opasnost, koja tendira izvrnuti ili onečistiti vjerska vjerovanja,
ostaje konkretna prijetnja", piše Alberto Ronchey.