NYT 13. III. VRIJEDNOST SAUDIJSKOGA MIROVNOG PLANA

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 13. III. 2002. Kako, molim? "Kada je egipatski predsjednik, Hosni Mubarak, prošloga tjedna posjetio Washington iskoristio je svoju tiskovnu konferenciju u Bijeloj kući kako bi naglasio što ima novog s mirovnim prijedlogom saudijskog princa Abdulaha. 'Ovo je prvi put u povijesti da Saudijci tvrde kako smo spremni normalizirati odnošaje s Izraelom', kazao je Mubarak. 'Ovo bismo trebali naglasiti.' Mubarak je naglasio da kada čelnik Saudijske Arabije, mjesta na kojem se rodio Islam, na engleskom i na arapskom, tisku svoje zemlje kaže kako je spreman, u zamjenu za potpuno izraelsko povlačenje, 'potpuno normalizirati odnošaje' sa židovskom zemljom- što znači trgovinu, turizam i veleposlanstva - to je velika stvar. No hoće li Arapska liga prihvatiti Abdulahovu formulu? Prošlog vikenda arapski ministri vanjskih poslova sastali su se u Kairu kako bi se pripremili za arapski summit koji će se održati 27. i 28. ožujka, na kojem bi se prihvatila Abdulahova inicijativa. U Kairu, saudijskog su ministra vanjskih poslova, Saud al- Faisala, ispitivali o Abdulahovom prijedlogu. Kazao je kako, ako se Izrael vrati u okvire svojih granica koje su postojale prije 1967. godine, i stvori palestinska država s Jeruzalemom kao njenim glavnim gradom, Arapska liga će Izraelu ponuditi 'puni mir'. Ovo me zaintrigiralo. Kako, molim? 'Puni mir?' Ovdje su upotrijebljene riječi bitne. 'Puni mir' nije ono što je Abdulah ponudio. Spominjao je 'punu normalizaciju odnosa', a između to dvoje postoji razlika. Pitajte Hosnija Mubaraka. Sirija bi mogla živjeti u 'punom miru' s Izraelom i nemati nikakvih odnosa s tom zemljom. Povlače li se to Saudijci? Nije jasno. Ono što jest jasno je to da je u Arapskoj ligi počela borba, gdje Sirija pokušava spriječiti Abdulahovu inicijativu, i u Saudijskoj Arabiji, gdje je Abdulah izložio svoj prijedlog o 'normalizaciji' u jednom intervjuu - bez da se savjetovao s bilo kim drugim. I to stoga, bilo da je Abdulah na umu imao samo bolje odnose s javnosti ili istinsko preusmjerenje politike, što je znao da mora upotrijebiti riječ (...) 'normalizacija' da bi skrenuo pozornost na sebe. Nakon što je to učinio, sada promatra kako konzervativci kod kuće i u inozemstvu pokušavaju spriječiti njegovu inicijativu prije nego što se o njoj počne glasovati na summitu. Hoće li im Abdulah to dozvoliti? Sada se vodi bitka između tri različita stava: prvi je onaj Osame bin Ladena. On smatra kako nema govora o židovskoj državi, niti drugi 'nevjernici', posebice Amerikanci, imaju što raditi u muslimanskom dijelu svijeta. Drugi je stav Sirijaca koji žele dokazati da od Izraela mogu dobiti jednako mnogo kao i Anwar el- Sadat, istovremeno dajući manje- kao npr. nikakvu normalizaciju odnosa, trgovine ili turizma. Treći stav, onaj koji su prihvatili Egipat i Jordan, i na koji aludira Abdulah, jest teorija prema kojoj je jedini način na koji se može ostvariti mir taj da se Izrael u potpunosti povuče i da ga se u regiji u potpunosti prihvati kao židovsku državu. To znači koristiti termin 'normalizacija' odnosa. Ovo je važna bitka jer se vodi oko šireg pitanja nago što su odnosi s javnosti ili mirovni prijedlog. Radi se o bitci oko toga čija će vizija dominirati arapskom politikom. Ako Abdulah dozvoli da se njegova poruka osujeti, to će signalizirati ne samo to da Palestinci ne mogu ostvariti istinski mir s Izraelom, nego i to da to nisu u stanju ni ostali Arapi. Stoga na Bliskom Istoku nije moguće nikakvo pravo prihvaćanje židovske države- čak ni u slučaju da Izrael ispuni sve arapske uvjete. Za arapski svijet, to bi značilo da su bin Laden i Sirija za kormilom i da će arapska prošlost nastaviti zakapati arapsku budućnost. To je razlog zbog kojeg je pravo pitanje prije arapskog summita slijedeće: mogu li Arapi odgovoriti bin Ladenu predočavanjem drugačije vizije? Može li arapsko- muslimanski svijet pokazati voljnost da živi uz pluralizam- sa židovskom državom unutar poštenih granica? Ili to područje mora biti oslobođeno svih 'nevjernika'? Arapska Liga koja ne može živjeti s pluralizmom naroda ne može živjeti s pluralizmom ideja. Ako ne može živjeti s pluralizmom ideja, nikada se neće razviti i ostat će, na jednoj razini, otuđena od Zapada i Izraela. Izrael će morati obaviti svoj dio, i povući se u svoje granice koje su postojale prije 1967. godine. No vrijeme je da Arapska Liga postane realna: Anwar el- Sadat je također zahtijevao puno povlačenje. Razlog zbog kojeg ga je dobio nije bio to što je tražio, nego zbog psihološkog učinka koji je imao na Izraelce. Razlog zbog kojeg su se Abdulahove opaske učinile privlačnima Izraelcima jest taj da je ponudio 'punu normalizaciju'. Što treba elaborirati. Ako se dopusti da ovu inicijativu, Arapska liga gurne pod tepih, čitava stvar će biti zapamćena kao čisti gubitak energije i vremena. (...)", piše Thomas L. Friedman.