ZS: OBITELJSKA JE SLIČNOST MOŽDA U OČIMA PROMATRAČA

NEW YORK, 12. ožujka (Reuters) - Ima li dijete zaista očevu vilicu i majčine oči? Uvjerenje da dijete sliči na roditelja možda se više temelji na pretpostavci da su genetski povezani nego na snažnoj sličnosti njihove fizionomije, kažu talijanski znanstvenici. #L# Roditelji i djeca međusobno nalikuju više od ljudi koji nisu u srodstvu, no taj je učinak malen", kaže voditeljica istraživanja, dr. Paola Bressan s odjela za psihologiju Sveučilišta u Padovi. "Kad primjećujemo sličnost bebe s roditeljima, mi ju vidimo i kad je nema, jer vjerujemo da postoji. Ne lažemo svjesno, ali se zavaravamo", objašnjava Bressan. Znanstvenici su proveli tri pokusa u kojem su od ispitanika tražili da procijene sličnost lica djeteta i odrasle osobe na fotografijama. Pritom su im dali bilo istinitu, lažnu, ili nikakvu informaciju o srodstvu parova. Prema rezultatima istraživanja, koji će biti objavljeni u svibanjskom broju časopisa Psychological Science, čimbenik koji je najviše odlučivao o tome hoće li ispitanici primijetiti sličnost između roditelja i djece bio je vjeruje li promatrač da je par u srodstvu, bez obzira na stvarnu genetsku vezu. "Parovi za koje se vjerovalo da su roditelj i dijete ocijenjeni su sličnijim od parova za koje se mislilo da nisu u rodu", primjećuje Bressan. Znanstvenici zaključuju da za to samozavaravanje možda postoji evolucijsko opravdanje: društvo ima interes u tome da očevi pomažu u podizanju potomaka, čak i u slučajevima kad djeca nisu njihova. Stoga možda postoji potreba da se očeve uvjeri da su djeca njihova, čak i kad to nije slučaj. "Zaista učinkovita evolucijska strategija spaja slabu osjetljivost na stvarno srodstvo sa snažnim učinkom pretpostavljenog srodstva", dodaje Bressan. "To samozavaravanje je korisno, jer u društvu u kojem je preljub čest, bebe za koje se vjeruje da su djeca svojih očeva imaju više izgleda za opstanak od beba kod kojih to nije slučaj." (Hina) lbr il