RUSIJA-NEZAVISIMAJA OD 11.3.02. RUSKI GUBITCI U SUČELJAVANJU SA SAD-OM

RUSIJA NEZAVISIMAJA GAZETA 11.III.2002. Kako će Putin odgovoriti na ucjenu Washingtona? "Previše isticano američko-rusko prijateljstvo puca u zadnje vrijeme po svim šavovima. Ipak, američko napuštanje sporazuma o proturaketnoj obrani, nepotpisivanje sporazuma o ograničavanju strateškog oružja, pa i neočekivan dolazak američkih vojnika u Gruziju čini se danas kao prava sitnica u usporedbi s rasplamsavanjem 'pilećeg sukoba' i s 'čeličnim ratom'. Kolikogod najviši državni dužnosnici smirivali rusko društvo govoreći da se ništa strašno ne događa, da su to tek pojedinačna pitanja gospodarske naravi koja ne štete strateškim partnerskim vezama dviju zemalja, postaje očita izrazito politička, a ne gospodarska pozadina sadašnjih događaja. Pritužbe koje danas razmjenjuju Rusija i Amerika nisu tek trgovinski prijepor, već oštar geopolitički sukob. Povrh toga, SAD ovaj put ne promatra Rusiju kao ozbiljnog protivnika, što pokazuje suviše otvoreno, bezobzirno i sa zadovoljstvom. O tomu napose svjedoči najnovija izjava službenog predstavnika State Departmenta SAD-a Richarda Bouchera koji misli da isporuka američke piletine u Rusiju 'može pokvariti' skori susret dvojice predsjednika u Moskvi. Na diplomatskom se jeziku takva izjava može shvatiti samo kao ucjena, što Amerikanci u načelu i ne skrivaju. Gotovo istodobno s Boucherovim izjavama u američkom su tisku objavljeni 'podatci koji su iscurili' iz Pentagona. List 'Los Angeles Times' objavio je tajno izvješće ministarstva obrane SAD-a koji je još 8.I. predan američkom Kongresu radi rasprave. Iz tog dokumenta proizlazi da mete američkog oružja mogu biti ne samo zemlje koje je George Bush nazvao 'osovinom zla', već još četiri države. To su Kina, Libija, Sirija i Rusija. Obrazloženje mogućeg 'napadaja radi upozorenja', tj. napadaja na našu zemlju prilično je jednostavno: Rusija nije više neprijatelj SAD-a, ali činjenica da posjeduje velike nuklearne zalihe stvarna je prijetnja za Ameriku. Upravo tako prekooceanski 'mučenici međunarodnog terorizma' kane provesti u život svoju novu politiku spašavanja uljudbe i jačanja prevlasti u svijetu. (...) Rusija je američkim zrakoplovima ustupila svoj zračni prostor. Rusija se ni jednom riječju nije usprotivila američkom korištenju zračnih luka na području srednjoazijskih zemalja ZND-a. Rusija je pružila veliku vojno-tehničku pomoć Sjevernom savezu. Rusija se odrekla svojih vojnih baza na Kubi i u Vijetnamu. Jednom riječju, naša je zemlja sustavno i svjesno predavala svoje položaje, nadajući se da riječi američke uprave o strateškom partnerstvu dviju zemalja neće biti prazna obećanja. A što je Rusija dobila zauzvrat? Čak i kada su Amerikanci na koncu priznali da u Čečeniji ne djeluju samo separatisti, već i međunarodni teroristi koji su tijesno povezani s Osamom bin Ladenom, američki su dužnosnici i dalje dijelili teroriste na 'dobre' i na 'loše'. I dalje su govorili da Rusija u Čečeniji djeluje 'neprikladno'. Rusija nije dobila nikakvu potporu od 'strateških partnera' u očuvanju visokih cijena nafte. (...) No kolikogod nas iznenadila i rasrdila sebičnost i podmuklost SAD-a bez presedana, moramo utvrditi činjenice - Rusija je doživjela poraz u geopolitičkoj igri s Amerikom. Učinila je to umnogome zahvaljujući svojoj političkoj kratkovidnosti. Prečesto i preglasno smo u zadnje vrijeme isticali da je sve što čine Amerikanci korisno i za nas same. Pri takvoj su se procjeni naši zapadni 'partneri' još više uvjerili u svoju nepogrješivost i u to da će Rusija ne samo opravdati, već i poduprijeti sve postupke SAD- a. 'Pileći sukob' u tom smislu čini se doista sasvim neočekivan. Čak i ako zanemarimo američko širenje na gotovo čitavom poslijesovjetskom prostoru i neviđen pritisak na Rusiju u svezi sa svim pitanjima unutarnje i vanjske politike. I to u najpogrdnijem i najžešćem obliku. Nećemo se ovdje baviti pobudama i ciljevima SAD-a. O njima je prilično otvoreno govorio poznati američki politolog Zbigniew Brzezinski u zadnjem broju lista. Za nas je danas puno važnije da pokušamo predvidjeti odgovor ruske vlasti i osobno predsjednika Putina na zadnje događaje. Očito je da Kremlj više ne može zanemarivati američke postupke i ne može stalno opetovati da se ništa strašno ne događa. Zapravo se događa to o čemu je ruska vlast mogla razmišljati i prije kada se odlučila za radikalni put na Zapad - ozbiljno je okrnjen ugled ruskog predsjednika. Naša zemlja nema ni vojnih ni gospodarskih mogućnosti da prikladno odgovori na taj napad. Možemo samo govoriti o narušavanju moralnih načela, o političkom licemjerstvu i američkom nepoštovanju svih pisanih i usmenih sporazuma. No od toga nam neće biti lakše, ponajprije samom Vladimiru Putinu. Najgori odgovor nemoćne Rusije Amerikancima bio bi ograničavanje sloboda u zemlji kako bi se nadoknadili vanjskopolitički porazi. Kako ne bi izgubila svoj ugled uoči skorih predsjedničkih izbora. Kako bi dokazala društvu, a ponajprije samoj sebi, da vlast još može nešto nadzirati. Osobito pred vanjskom prijetnjom koju danas pokazuje SAD. Bilo koji drugi put za poboljšanje prilika danas je puno teži. Povezan je s nesigurnim 'partnerom' za kojeg ruski interesi jednostavno ne postoje", piše Lidija Andrusenko.