IHT 9. III. ODRASTANJE EUROPE?

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 9. III. 2002. Europa mora postati ozbiljna kad je Irak posrijedi "Glavni cilj kada je posrijedi rješavanje problema Sadama Huseina i Iraka mora biti ponovno uvođenje UN-ovih inspektora u tu zemlju. Koji god bili konačni planovi Bushove vlade, činjenica ostaje da prijetnja SAD-a vojnom intervencijom pomaže ostvarenju ovog cilja dok mozganje Europljana ne pomaže. Europljani na umu moraju imati tri stvari. Prva je ta da prohibicija oružja masovnog uništenja u Iraku i verifikacija istog putem inspektora UN-a kao svoju osnovu imaju obvezujuću rezoluciju Vijeća Sigurnosti. Drugo, tek kada se članovi Vijeća sigurnosti, SAD i Europa ujedine iza zahtjeva za provođenje učinkovitih inspekcija, dobit će priliku da svoj cilj provedu u djelo. Treće, ako Irak nastavi zanemarivati svoje obećanje da će dozvoliti inspektorima da uđu i dopustiti im da obave svoj posao, samo oni koji žele osujetiti SAD mogu zatvoriti oči pred tim. Možda bi 'mudre sankcije', za koje se očekuje da će ih nametnuti Vijeće sigurnosti u svibnju, mogle navesti Irak da ponovno prihvati inspektore. No ako se to ne dogodi, druga sredstva, uključujući vojnu akciju, bila bi opravdana. Sama prijetnja takvom akcijom SAD-a već je polučila pozitivni učinak tjerajući Sadama Huseina na to da razmisli o posljedicama ako nastavi kršiti rezolucije UN-a koje se tiču oružja masovnog uništenja. Kao što bi se Europljani trebali sjećati iz vremena kada je prijetnja Sovjetskog Saveza osiguravala njihovu sigurnost, prijetnje djeluju samo ako su vjerodostojne. Nema sumnje da je Bushova vlada odlučna realizirati ozbiljnu vojnu opciju kako bi zbacila Sadamov režim. Oni koji žele da inspekcije ponovno započnu moraju biti zahvalni za ovo. Istina je da mnogi u Washingtonu žele slomiti Sadama bez obzira na to poštuje li on UN-ove odredbe ili ne. No predsjednik još uvijek nije prihvatio ovaj stav, a čak i da jest, iračka spremnost na to da pristane na zahtjeve UN-a natjerala bi ga na to da još jednom razmisli o svemu. Jedna je stvar kazniti iračko kršenje UN-ovih rezolucija; potpuno je druga napasti Irak koji surađuje. Istina, šanse za to da Irak počne surađivati pod Sadamom Huseinom su minimalne. Ako je ponašanje u prošlosti ikakav vodič, oprezni pregovarači koje režim trenutno angažira za pregovore s UN-om vjerojatno predstavljaju tek taktičke manevre koji za cilj imaju dobiti vrijeme i podijeliti Zapad. Možda neće biti nikakve alternative korištenju oružja tamo gdje međunarodno pravo, diplomatski pritisak, gospodarske sankcije i vojne prijetnje nisu imali učinka. Ako dođe do toga, hoće li Europljani zaista htjeti stajati po strani? Ne mogu zamjerati obnovi washingtonskog pritiska s ciljem povratka inspektora. Sada se europske vlade ipak pridružuju. Osim ako ne žele potkopati autoritet UN-a i vjerodostojnost pritiska SAD-a, ne smiju isključiti vojnu opciju. Zaista, nemaju drugog izbora nego podržati ju. Neki tvrde da je pametna taktika SAD-a Europu stjerala u kut tako da mora prihvatiti riječju ono što ne želi prihvatiti djelima. Dok je zapravo irački režim UN, i Europljane kojima je stalo do njegovog autoriteta, stjerao u taj kut. Prihvaćanje odgovornosti ne može se izbjeći. Europske vlade moraju stoga ne samo ponoviti svoju osudu iračkog izoliranja i zahtijevati povratak inspektora kojima bi bilo omogućeno da vrše svoj posao. Moraju i lobirati u UN-u za korištenje sile u slučaju da se Sadam ne smekša na druge pritiske. Europskim čelnicima koji sa svojim biračima dijele duboku skepsu prema korištenju sile kao političkog sredstva ovo neće biti lako. Pa ipak, stati uz UN i protiv Sadama Huseina sada ne samo da je ispravna politika nego i mudra. Pridonijet će pritisku na Irak tako povećavajući šanse za izbjegavanje vojne intervencije. Eventualno korištenje sile tako postavlja u okvire međunarodnog zakona. Osim toga, iskazujući europsku predanost, ojačat će i odnos zemalja članica NATO-a koji je sada napet zbog sumnji i nesuglasica. Konačno, omogućit će europskim vladama da utječu na oblikovanje ovog pitanja umjesto da su hipnotizirani onim što bi SAD mogao učiniti. Mnoge zemlje, među kojima se ističu Francuska ovog ljeta i Njemačka ove jeseni, održat će nacionalne izbore u sjeni onog što bi mogao biti konačni obračun s Irakom. Koji god razlozi stajali iza njihove sadašnje rezerviranosti, teško je zamisliti da će se najveće europske vlade protiviti američkoj akciji koju bi opravdalo odbijanje Bagdada da ispoštuje zahtjeve UN-a. Osim ako vlastitoj javnosti ne ponude okvir vlastite politike, i to uskoro, mogli bi otkriti da ih je javnost napustila kada im je njena potpora najpotrebnija", piše Christoph Bertram, direktor Njemačkog instituta za međunarodna i sigurnosna pitanja.