IT-7.III. LA REPUBBLICA- DESET GODINA BOSSIJA I LEGE

ITALIJA LA REPUBBLICA 7. III. 2002. Dugi marš europrotivnika "Bossijev euroantagonizam nije slikoviti ispad, kao što predstavlja Berlusconi. Nije poludjela varijabla. To je, naprotiv, stup na kojemu se temelji savez desnog centra. (...) Na dugom putu pokreta mijenjaju se savezi (desnica, ljevica, desnica), mijenjaju se zastave (poduzetništvo, Padanija, regije, države-nacije), nestaju neprijatelji (američki imperijalizam, globalizacija, Crkva, i očito Berlusconi, koji više nije 'mafijaš iz Arcora'), no Europa se uvijek ističe poput Moloha protiv kojega se treba boriti. 'Tehnokratski' vrh dalek od naroda, 'jakobinska i monetaristička'. U početku je bilo doba razdoblje slogana 'Rim lopov', 1992., a za Lombarde je Europa mit, naizgled. U stvarnosti je samo suprostavljen model talijanskoj raspodjeli, a ne politička stvar. Politički je bila riječ o drugome: etnički federalizam Bavarske, gdje vrije, službenim novcem i pod nadzorom Edmunda Stoibera, danas kandidata za njemačkog kancelara, prvi antagonistički europski model. To je ideja koja razbija države i ostavlja 'heimat-e', etnički homogene, slobodne da se udružuju. To je, dakle, ideja o minimalnoj Europi, s dvije brzine, vođenoj hegemonom jezgrom koja bi uključivala i sjevernu Italiju. 1996. dolazi vrijeme odcjepljenja. Bossi otkriva novu europsku desnicu, koja globalizaciju povezuje s 'melting potom', kao oružjem komunista za ubijanje naroda i pobjedu na izborima. (...) Kada 28. svibnja jedinstvena Italija ulazi u prostor eura pokret mora preispitati strategiju. Na kongresu u Brescii zalazi odcjepljenje, a pojavljuje koncept prijenosa nadležnosti, 'katalonski i škotski put' za suverenitet sjevera. Traje borba bez milosti protiv 'mcdonaldizirane' Europe ljevice. Senator Bossi je u antiglobalističkoj i protuatlantskoj fazi. Na proljeće 1999. kada su na Jugoslaviju počele padati bombe NATO-a, Lega ponovno ide protiv Europe. Osporava rat zajedno s postfašistima, anarho-ljevičarskim društvenim centrima i strankom Rifondazione comunista. U listu 'La Padanija' pojavljuju se strani potpisi dragi novoj desnici, Alain Debenoit i Guillaume Faye. Drugi se pita 'kako razbiti islamska i američka kliješta isključujući povratak nemoćne Europe i njenih nacionalnih država'. Ovdje se pojavljuje Haider, koji pobjeđuje na austrijskim izborima u listopadu 1999.. Odmah sudjeluje na jednom Bossijevom skupu a list Lege se oduševljava. (...) Međutim, idila se brzo razbija. Na sceni se pojavljuje Berlusconi: priključuje Bossija za regionalne izbore 2000. i tjera ga da se odrekne Haidera, kojega je pod cenzuru stavila Europa. No glede ostalog Bossi ne odustaje. Štoviše haiderovske ideje pronosi sve do pred izbore. (...) 10. listopada koalicija Polo i Lega zajedno glasuju protiv europske Povelje prava koja je pred prihvaćanjem u Nici. To je znak da njihov sporazum nije samo oportunistički. Lega je epruveta jednog još neviđenog kemijskog spoja: onog između etno-nacionalističke misli i ultraliberalizma, u znaku antagonizma spram Europe. Bossi se razjario. Ima bjanko papir za pucnjavu po Bruxellesu. Napada protivnike koji 'žele ostvariti širenje na istok, samo kako bi napravili Europu ljevice'. (...) Bossi odustaje od marša na Nicu, no njegova razmišljanja uzimaju maha. Puca po muslimanima. A na internet stranici 'Padanije' pojavljuje se tekst 'Obrana rasa' fašista Juliusa Evole. Nakon pobjede nad ljevicama događaji učvršćuju savez. Izbijaju neredi u Genovi u srpnju 2001., a Bossi se odriče protuglobalističke borbe upravo dok Berlusconi obećava posebnu vjernost Georgeu Bushu. (...) 11. rujan obavlja ostalo. Protuatlantske jarosti iz rata na Kosovu nestaje kao čarolijom. Uz padanijske zastave pojavljuje se one sa zvijezdama i prugama. Mobilizacija je u potpunosti protuislamska. I ovoga puta se cjelokupna bossijevska retorika okreće protiv Europe.(...) Događa se da euroantagonizam postaje stup saveza, nudi zajednički nazivnik retorici Alleanze Nazionale o granicama o kojima se ne može raspravljati i neoliberalističkoj ideji minimalne države (dakle i Europe). Savršeno spaja sigurnosni i protuuseljenički naglasak s nametljivim katoličkim i proatlantskim tradicionalizmom. Teorijiska građevina je potpuna. Danas to ponovno otkriva Giulio Tremonti u jednom razgovoru za 'La Stampu' krajem godine. Više nećemo dati ni milimetar suvereniteta. Europa treba samo organizirati funkcije. Ljevica je demokraciju zamijenila tehnokracijom. Tako 2002. Bossi zaoštrava odnos: Europa je fašistička, komunistička, novi Sovjetski Savez. Ostalo je poznata priča.(...)", piše Paolo Rumiz.