IT-2.III.REPUBBLICA-EUROPA SE UJEDINJUJE KAO PROTIVNIK SAD-U?

ITALIJA LA REPUBBLICA 2. II. 2002. Ljevica koja želi braniti Europu "Čudne se stvari događaju u Europi. U politici imamo jedan seizmički pokret na desno, praćen novim odnosom većeg skepticizma spram europske integracije. Najžešće podupiratelje Europske Unije danas nalazimo na ljevici, dok su euroskeptične desne vlade u Italiji, Danskoj, Austriji, i u nekoj mjeri u Španjolskoj, te kandidati desnice u Njemačkoj, da i ne spominjemo Veliku Britaniju. Kako to? (...) Desnica je bila ta koja je gradila Europu, odnosno demokršćani, i bilo je potrebno određeno vrijeme prije no što su socijaldemokrati prihvatili tu ideju. Ovi posljednji su Zajednicu smatrali kapitalističkom zavjerom koja bi poništila socijalna postignuća, plodove teških borbi. To vodi prvom objašnjenju novih tendencija. U početku se Europska zajednica odnosila na zajedničko tržište, dakle na interese tvrtki. Socijalni napredci ostvarivali su se na nacionalnoj razini. Danas Europa utjelovljuje, za mnoge na ljevici, nadu da se može obraniti jedan socijalni model protiv takozvanog tržišnog 'fundamentalizma'. U tom smislu Europa predstavlja utvrdu protiv nove ortodoksnosti 'washingtonskog dogovora', gospodarstva vezanog uz MMF i Svjetsku banku u Washingtonu, izumljenog na chicaškom sveučilištu. (...) Izraz 'washingtonski dogovor' upućuje na drugi aspekt nove političke ravnoteže u Europi, odnos spram Sjedinjenih Država. Europska zajednica je u počecima bila organizirani dio zapada, određena spram prijetnje s istoka. To je pridonijelo tome da je bila povlašteni medij tadašnje desne politike. Danas, kada je nestala ta prijetnja, Europljani pokazuju sklonost da se sve više određuju suprotnim stajalištem spram Sjedinjenih država. Dugo je vremena francuska opsesija na polju kulture bila da se Europa treba braniti od Hollywooda i fast fooda. Danas se ide dalje. Čak se i euro katkada opisuje gotovo vojnim terminima kao europsko oružje protiv dolara. Danas kada se protuteroristička koalicija pokazuje kratkotrajnom, te se razlike šire i na druga područja, od protokola iz Kyota glede okoliša do međunarodnog krivičnog suda. Sindrom obrane europskog socijalnog modela i određeni protuamerikanizam obilježavaju mnoge, mada ne sve, na europskoj ljevici. Iz te slike proizlazi suprotni sindrom i kombinira neoliberalnu gospodarsku politiku sa snažnom potporom zapadu vođenom od Amerike, dok se iz sličnih razloga izražava određeni skepticizam glede Europa i većem ujedinjavanju unutar nje. Na sreću, stvaran svijet izbjegava pojednostavljivanju ove analize. Francuska posebice usložava sliku. (...) Tony Blair, pak, dok propovijeda odlučnu potporu Europskoj Uniji, nastoji ići prema neoliberalističkim stajalištima u gospodarstvu i proameričkim stajalištima. To je možda jedan dokaz da desnica i ljevica nisu više tako izrazito korisne definicije. No ostaje temeljna točka. Euroentuzijazam danas se često kombinira s ameroskepticizmom i socijaldemokratskim preferencijama u politikama. Neoliberalima, s druge strane, sviđa se Amerika i žele da se Europa usredotoči na područja u kojima dobro funkcionira. Ne postoji opći sporazum koja su to područja. Obrana? Tehnologija? 'Pravosuđe i međunarodni poslovi'? Svi se, međutim, slažu da su država-nacija i svijet, više nego Europa, prostori u kojima se donosi veliki dio odluka. Bit će zanimljivo vidjeti kako će promjene raspoloženja u pravcu one koje nazivam Desnicom utjecati na europsku Konvenciju.", piše Ralf Dahrendorf.