PARIZ, 7. ožujka (Hina/AFP) - Izložba "Posljednji portret" koja će biti otvorena u pariškom Musee d'Orsay do 26. svibnja ulazi u intimu ožalošćenih obitelji i svjedoči o uznemirujućem i ponekad šokantnom, ali uvijek dirljivom, odnosu
sa smrću.
PARIZ, 7. ožujka (Hina/AFP) - Izložba "Posljednji portret" koja će
biti otvorena u pariškom Musee d'Orsay do 26. svibnja ulazi u intimu
ožalošćenih obitelji i svjedoči o uznemirujućem i ponekad
šokantnom, ali uvijek dirljivom, odnosu sa smrću. #L#
Izloženo je gotovo 200 djela - posmrtnih maski, slika, crteža i
fotografija koje datiraju s kraja srednjeg vijeka do 20. stoljeća i
odnose se na običaj portretiranja pokojnika na njegovoj mrtvačkoj
postelji ili u lijesu.
Iako je danas rijetkost, ovaj običaj bio je vrlo čest u zapadnim
zemljama krajem 19. i početkom 20. stoljeća, a njegovi korijeni
sežu mnogo dublje u prošlost.
U 19. stoljeću, posebno ako se radilo o smrti poznatih osoba,
okolina bi pozivala veći broj umjetnika čiji portreti su se
objavljivali u novinama ili u obliku reprodukcija.
Tako je nakon smrti Victora Hugoa 1885. pozvano dvanaest umjetnika,
a među njima kipar Dalou i fotograf Nadar. Na izložbi je prikazana
dirljiva izvorna maska koju je izradio Dalou i njezina "uljepšana"
verzija, kako bi književnikovi unuci vidjeli nježniju sliku
pokojnika.
Od Delarochea do Ensora, preko Moneta i Seurata, brojni umjetnici
suočeni sa smrću svojih bližnjih, često supruge ili djeteta, uzeli
su u ruke olovku ili kist.
Iz današnjeg vremena, izloženi su portreti Edith Piaf, Jeana
Cocteaua, a tu se nalaze i Chopin, Malher, Rodin, Gambetta i
Thiers.
Iako je dugo vremena bio namijenjen samo eliti, običaj izrade
posljednjeg portreta proširio se pojavom fotografije 1839.
godine.
Izložba završava 20. stoljećem, radovima Muncha i Hodlera.
(Hina) abj bnš