NJ 5. III. SZ: U AFGANISTANU POČINJE TREĆA FAZA RATA

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 5. III. 2002. Afganistan - treći čin "U Afganistanu je upravo započela treća faza antiterorističke borbe: nakon blitzkriega i protjerivanja talibana (a time i al- Qaide) s vlasti zemlja je dobila privremenu vladu. No, nakon nekoliko tjedana na djelu su ponovno snage razaranja. Privremena vlada - više legitimirana izvana nego prihvaćena u samom Afganistanu - suočava se s izazovima regionalnih provokatora. Nije im dorasla budući da Hamid Karzai ne raspolaže ni novcem ni oružanim snagama koji bi mogli učvrstiti njegov autoritet. Tu neće puno pomoći dobre riječi ni okrugli stolovi. Vjerojatno najopasniji izazov stupio je na vidjelo kroz američko- savezničku ofenzivu na istoku zemlje. Bombardiranja u blizini grada Gardesa i obaranje jednog američkog helikoptera najvidljiviji su signali sve jačeg otpora. Štoviše, oni predstavljaju dokaz da talibani i al-Quaida uistinu ne raspolažu čarobnim vještinama nestajanja. Zato je ponovno otvoren put božjim ratnicima koji - sukladno obećanju - ponovno stupaju na scenu, ovaj put kao gerilci. Američka vlada i u prvom redu javnost u SAD tjednima su se prepuštali opasnoj zabludi, hvaleći nadmoćnost vlastitih vojnika, letjelica i političkog koncepta. Koncept - ograničeni rat uz pomoć savezničkih regionalnih postrojbi - uistinu je polučio uspjeh u prvoj fazi. Uz pomoć vojno nadmoćne tehnologije Sjeverni savez izborio je neočekivano brzu pobjedu. No, sada taj recept više ne donosi uspjeh budući da borbe za raspodjelu moći, karakteristične za treću fazu, nije moguće voditi laserskim naoružanjem. S jedne strane, pokazuje se da je Sjeverni savez upravo ono što je zapravo oduvijek i bio - konglomerat više ili manje moćnih ratnih poglavica, kojim upravljaju interesi. S druge pak strane okupljanje tako velikih skupina talibanskih boraca na području Gardesa svjedoči o ogromnom vakuumu vlasti u mnogim dijelovima Afganistana. Međusobno povezane, navedene dvije spoznaje upućuju na treći problem: već u bici za Tora Boru lokalne pomoćne snage pustile su u slučaju dvojbe jednog moćnika Al-Qaide koji je mogao platiti nekoliko stotina dolara više no što su tražile. Dakle, nekadašnji saveznici postali su nepouzdani. Jača anarhija. Eskalacija u trećoj fazi, popraćeoj velikim brojem savezničkih kopnenih postrojbi a time i mrtvima i ranjenima na njihovoj strani, prisiljava na novu orijentaciju američke strategije. Bushova vlada polazila je dosada od pretpostavke da bi mogla izbjeći upletanje u ružan gerilski rat uspije li samo dovoljno brzo obaviti svoj posao i skloniti se iz puškometa u najboljem smislu te riječi. U toj školi mišljenja nastao je i slogan po kojem se Amerikanci bore, Europljani plaćaju a Ujedinjeni narodi hrane. Sada se nazire da ta podjela rada neće funkcionirati. Prvo, posao razbijanja talibana i al-Qaide ni izdaleka nije obavljen a drugo, zaraćene strane neće prihvatiti razlikovanje između američkih i, primjerice, njemačkih postrojbi kada požele jasno prikazati njihovu ranjivost. U tom je kontekstu već gotovo perfidna odluka vrhovnog američkog zapovjedništva da navede nacionalnosti svih vojnika koji sudjeluju u akciji kod Gardesa - među njima su i Nijemci. Time su Amerikanci snažno ugrozili kontingent u Kabulu stacioniranih mirovnih snaga koje nisu posebno dobro zaštićene. Nadalje, Amerikanci su time odjednom snažno obvezali saveznike u teškoj fazi sukoba. Još prije nekoliko tjedana stvari su stajale drugačije. Jasne su posljedice eskalacije vojnih sukoba na onaj politički. Prvo, tko obveže saveznike kao što su to učinili Amerikanci, mora im dopustiti i da značajnije sudjeluju u odlučivanju. Drugo, i Sjedinjene Države moraju službeno objaviti da će njihov angažman u Afganistanu biti dugoročan. Tko uz odobravanje međunarodne zajednice proizvede vakuum vlasti, ne smije nakon toga prepustiti njegovo ispunjavanje pukom slučaju. Dakle, blagotvorno djelovanje američke pustolovine u okolini Gardesa može se sastojati u ponovnom jačanju diplomatske frakcije u Washingtonu te u nestanku ružnih konotacija iz okružja pojma 'nationbuilding' (politička izgradnja države). Naime, u Afganistanu još uvijek postoje dobri izgledi za razumno dokončanje započetog posla. I napokon treće: eskalacija sukoba u Afganistanu mogla bi skrivati i određenu šansu. Koliko god to cinično zvučalo, svaka nova žrtva smanjivat će u Sjedinjenim Državama potporu neograničenom antiterorističkom ratu. U tom će slučaju skupina terminatora u Washingtonu možda shvatiti da nije dovoljno samo donositi presude o uklanjanju despota i režima već da treba razmišljati i o tome što će uslijediti nakon toga", upozorava Stefan Kornelius.