RFE 25. II. ZAKON O PRAVIMA MANJINA

RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE 25. II. 2002. Zagreb: Ustavni zakon o pravima manjina u tuđmanovskoj kolotečini. Prilog Ines Šaškor. Iz saborske je procedure povučen nacrt ustavnog zakona o položaju nacionalnih manjina. Donošenje toga zakona bila je jedna od hrvatskih obveza kod ulaska u Vijeće Europe, kao i kod sklapanja sporazuma i stabilizaciji i pridruživanju s EU-om. Hrvatska će posve sigurno dobiti međunarodnu pljusku zbog povlačenja iz procedure Ustavnog zakona o položaju nacionalnih manjina. Je li taj zakon bio baš tako katastrofalno loš, pa se morao povući, neovisno o šteti za državu? Tekst koji je sada odbačen nastao je u okrilju ove iste vlasti, od strane radne skupine koju je formirao nesporni stručni autoritet, bivši ministar uprave i pravosuđa profesor Stjepan Ivanišević. Zanimljivo je da osporavatelji upravo tu činjenicu zaobilaze i žele stvoriti dojam kako je cijeli tekst odnekud nametnut. Neki članovi radne skupine tek su na samoj raspravi u saborskom Odboru za Ustav doznali da će se cijeli tekst povući i da se kreće od početka. Glavni argument za odbacivanje je što, kako tvrdi SDP-ev predsjednik Odbora za Ustav Mato Arlović, ne bi dobio dvotrećinsku većinu u Saboru i što nekim rješenjima dovodi većinski hrvatski narod u položaj manjine. U vehementnom odbacivanju predloženog nacrta Arlović ga je protumačio kao politikantski motivirano zalaganje dijela srpskih predstavnika za političkom autonomijom. Njegove riječi da se predlagači zalažu za to da pripadnici manjina osnivaju čak i crkve, objektivno razbuktavaju nacionalne strasti i izazivaju mrzovolju prema manjinama. Članovi radne skupine, naprotiv, drže da o tome nema ni govora, da je tekst stručno podoban za usvajanje, te da su se amandmanima mogle popraviti neke nedorečenosti. I u Ministarstvu vanjskih poslova gdje znaju što Hrvatsku sve čeka na putu u Europu, očekivali su upravo takav rasplet. Zašto se vlast ipak odlučila da nakon dvije godine kreće ispočetka, pa i po cijenu međunarodih kritika? U pitanju je procjena da nije vrijeme za geste prema manjinama, prije svega srpskoj jer ostale su ovdje u položaju da trpe kolateralnu štetu. U vizuri vlasti bavljenje manjinskim temama smanjuje rejting u javnosti. Ova vlast ima neodoljivu potrebu svidjeti se onima koji sumnjaju u njezino hrvatstvo. Zbog toga se još ne objavljuje nacionalni sastav stanovništva Hrvatske, iako je popis obavljen prije skoro godinu dana, zbog toga se i ono što se čini u olakšavanju povratka ne otkriva na velika zvona, a pojave šikaniranja Srba skrivaju, zbog toga premijer u dvije godine nije napravio niti jednu jedinu gestu prema najvećoj manjinskoj zajednici u zemlji. Ratne traume jesu velike i za jedan dio Hrvata ostat će zauvijek nezaliječene. Ali nakon rata koji je tako masovno zahvatio pripadnike pojedine zajednice, upravo je vlast ta koja pruža ruku, pomaže integraciji i olakšava normalan život. Srbi koji su ostali u Hrvatskoj bili su u hadezeovsko vrijeme izloženi šovinstičkoj mržnji koja je prema njima nesputano emitirana. Pokazuje se da ova vlast ne želi učiniti ništa što bi zahtijevalo intelektualni napor, rizik, pošteno zalaganje da se izađe iz tuđmanovske kolotečine. Slaba je utjeha što nije samo srpsko pitanje to koje koalicija ne miče s mjesta. (RFE)