FRA-LE MONDE 16-17.2.02. PROTUAMERIČKA POLITIKA U EUROPI

FRANCUSKA LE MONDE 16.-17.II.2002. Prekoatlantsko zadirkivanje "Ton se zaoštrava između dviju obala Atlantika pet mjeseci nakon atentata od 11.IX. koji su spontano oživili solidarnost između američkih i europskih saveznika. Govor predsjednika Busha o stanju nacije i upozorenje o 'osovini zla' (Irak-Iran-Sjeverna Koreja) otvorili su paljbu ne baš ljubaznih epiteta. Hubert Vedrine, francuski ministar vanjskih poslova opalio je prvi, predbacujući Georgeu W. Bushu 'simplicizam' i 'praktični unilateralizam'. Dakako, izborne primisli prisutne su u Francuskoj, kao i u Njemačkoj, gdje Joschka Fischer kaže da 'saveznici nisu sateliti'. No europski povjerenik Chris Patten nipošto se ne može optužiti za podilaženje biračima i antiamerikanizam. A govori o istom, kada upozorava na 'unilateralistički instinkt' Sjedinjenih Država kojima bi bilo bolje da svoj ugled iskoriste za primicanje međunarodne suradnje umjesto da razmišljaju samo u vojnim pojmovima. 'Pravi prijatelji nisu ulizice', napisao je u 'Financial Timesu'. Odgovor državnog tajnika Colina Powella koji slovi kao umjereni u Bushovoj upravi, bio je jednako oštar. G. Vedrine 'ima mušice', a Chris si je 'napunio glavu', rekao je, a zatim pozvao francuskog veleposlanika u State Department. Takav je korak vrlo rijedak među saveznicima, premda, kako kaže veleposlanik, nije bila riječ o pozivu, već o radnom posjetu. Duhovi su se možda uznemirili, ali prepirke su ponajprije odraz različitog gledanja na međunarodne prilike. Premda Europljani imaju stanovitih teškoća kada žele progovoriti jednim glasom, slažu se u osudi američkog postupanja prema zatočenicima Al Kaide i njihova neprihvaćanja Ženevskih konvencija za zatočenike u Guantanamu. Uz to se plaše da Washington priprema operaciju protiv Iraka i za rušenje Sadama Huseina, uz opasnost da se opustoši Bliski istok, dok izraelsko-palestinski sukob tapka na mjestu. Napokon, žele sudjelovati u drugoj fazi borbe protiv terorizma, ali ne misle da ona mora biti isključivo vojna. Htjeli bi da SAD više povede računa o razlozima neprijateljstva čija je meta (s njim i zapadni svijet) i da se ne okomljuje samo na simptome. Jedan od razloga upravo je jednostranost, težnja da djeluje isključivo prema vlastitim nacionalnim interesima, ne mareći puno za ugovore koji uređuju međunarodni život. Da bi pohvalio iskrenost svog predsjednika, Colin Powell mu pripisuje u zaslugu da govori o 'istini kako je on vidi'. Događa se da je Europljani ne vide na isti način; da imaju drukčiju istinu koju treba javno priznati, premda nemaju iste mogućnosti kojima bi je branili. Odvažiti se i reći to, je li to uvreda za hiperisilu?", pita se u uvodniku lista.