RGR 15. II. KOJIM SE NOVCIMA FINANCIRA HAAŠKI SUD

RADIO GLAS RUSIJE - RGR 15. II. 2002. Iskenderov: Tko je kriv za balkansku tragediju? U haaškom sudu nastavlja se suđenje Slobodanu Miloševiću. Kad su suci saslušali tužitelje, riječ je dobio bivši predsjednik Jugoslavije. Već je sada jasno da se on nije za proces pripremio gore od tužiteljske strane. Slobodan Milošević pokazuje sucima fotografije i video snimke zapadnih, pored ostalog, njemačkih novinara. Navodi mnogobrojna svjedočanstva koja demantiraju optužbe da se protiv albanskog stanovništva na Kosovu činio teror. Istodobno treba reći da su događaji na Kosovu samo mali dio balkanske tragedije 90-ih godina prošlog stoljeća. To je istaknuo u svom izlaganju Slobodan Milošević. On je podsjetio na pretpovijest krvavih sukoba na području bivše Jugoslavije u kojoj su nedostojnu ulogu odigrali njegovi sadašnji tužitelji. Prema njegovim riječima, glavni uzrok 10-godišnjeg nasilja na Balkanu bio je raspad Jugoslavije kojeg je inicirao Zapad. Sjetimo se na primjer nepromišljenog i pod pritiskom Njemačke ostvarenog diplomatskog priznanja Hrvatske i BiH. Tada nisu bili pravno riješene teškoće nacionalnih manjina. Međunarodna zajednica je zapravo ignorirala interese Srba, povlađujući militantnim hrvatskim i muslimanskim nacionalistima. U prosincu 1991. godine u nizozemskom gradu Maastrichtu šefovi država ili vlada 12 zemalja Europske zajednice razmatrali su stanje u Jugoslaviji. Taj forum se održavao tri mjeseca prije referenduma o nezavisnosti u BiH. Pa ipak, europske države požurile su da proglase granice među jugoslavenskim republikama 'zaštićenim međunarodnim pravom'. Treba li se onda čuditi što se referendum pretvorio u muslimansko nacionalističko divljanje, koje se završilo krvavim obračunom sa sudionicima vjenčanja u srpskoj pravoslavnoj crkvi u centru Sarajeva... Kasnije, već u jeku krvavih događaja na Balkanu, neki zapadni čelnici priznali su svoju pogrešku. Bivši francuski predsjednik Francoise Mitterrand je 1993. godine rekao da je priznanje nezavisnosti i suvereniteta novih država bez jamstva prava manjina bilo jednako izazivanju drame koja je i uslijedila. Dana 6. travnja 1992. godine nezavisnost BiH priznala je Europska zajednica, 7. travnja Amerika, a već 8. travnja tamo je bilo uvedeno izvanredno stanje i počele su žestoke borbe. Kad se govori o pretpovijesti bosanske tragedije nemoguće je ne sjetiti se tadašnjeg čelnika bosanskih Muslimana Alije Izetbegovića. Još je 1970. godine Izetbegović napisao takozvanu 'Islamsku deklaraciju', u kojoj je pozivao na 'uvođenje islama u sva područja života'. 'Naš cilj je islamizacija muslimana! Naše geslo je vjerovati i boriti se!', pisao je Alija Izetbegović. Ne podsjećaju li vas pozivi ratobornog islamskog radikala na jednog suvremenog mudžahedina? Kasnije su uvođenje islama osjetile na sebi tisuće bosanskih Srba i Hrvata koji su postali žrtve islamskih fundamentalista - lokalnih i onih koji su u velikom broju stizali iz čitavog svijeta. Ali temu militantnog islamskog fundamentalizma na Balkanu haaški sud i dalje ignorira. Jer u protivnom nužno je preispitati pristup ne samo prema ratu u Bosni, već i sadašnjim albanskim štićenicima Zapada na Kosovu i u Makedoniji koji su također aktivno uništavali sve što nije muslimansko - radilo li se o pravoslavnoj crkvi ili o srpskim seljacima. Uostalom nije riječ u iznenadnim simpatijama Zapada i haaškog suda prema islamskim ekstremistima na Balkanu koji se toliko razlikuju od sadašnje politike SAD-a na Bliskom i Srednjem Istoku. Zanimljivi zaključci nameću se poslije analize budžeta samog suda. Još je 1993. godine, kada je sud bio tek osnovan, njegovu djelatnost financirale su dvije muslimanske države - Malezija i Pakistan. Čime se može objasniti zanimanje dviju azijskih zemalja za balkanske poslove? Kasnije je haaški sud počeo dobivati sredstva i iz drugih izvora, ali evo, na primjer, podataka za 1996. godinu: Malezija je izdvojila za njegovu djelatnost skoro jednako koliko i SAD. A udio Pakistana bio je preko 30 puta veći nego udio Velike Britanije. Interesantno je također analizirati sheme financiranja muslimanskih ekstremista koji su ratovali na frontama u Bosni, Makedoniji i na Kosovu. Možda će i u ovom slučaju iskrsnuti usporedbe sa strukturama Osame bin Ladena? No hoće li se haaški sud usuditi koristiti za takvu istragu pakistanski i malezijski novac? (RGR)