RUSIJA-NEZAVISIMAJA 14.2.02. SUĐENJE POLITICI U KOJEM UVIJEK POBIJEDI JAČI

RUSIJA NEZAVISIMAJA GAZETA 14.II.2002. Od pravednosti za sada ni traga "Prva dva dana suđenja Slobodanu Miloševiću daju dodatne dokaze u korist prijašnjih kritika (pa i na stranicama 'NG-a') rada Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY). Glavna je da je on politizirana instanca koja samovoljno tumači događaje koji su se u zadnjem desetljeću dogodili na Balkanu. Suđenje bivšem srpskom vođi koje su Miloševićevi protivnici nazvali 'drugim Nuernebergom', nema presedana. Na optuženičkoj se klupi pred čitavim svijetom našao bivši vođa najvažnije zemlje na Balkanu - područja gdje su se sukobljavali i sukobljuju se intresi svih vodećih država. Optužen je za 'teške zločine' počinjene u doba iznimno prijepornih događaja koji su pratili nestanak države koja se zvala SFRJ. Cilj usporedbe Haaškoga suda s Nuernbergom je prikriti samu mogućnost upitnosti balkanskih događaja i jasno i bezuvjetno osuditi Miloševića kao nacističkog zločinca. (...) Zapadne države koje predvodi SAD i koje su odlučile goniti Miloševića, za sada nisu jasno utvrdile zašto to rade. Zadnjih godina sa Zapada, od najviših dužnosnika, prečesto su se čule izjave poput: 'zlo se mora kazniti', 'nitko ne može biti iznad zakona' ili 'želimo znati istinu o balkanskoj tragediji'. Međutim, bilo kakav ishod sadašnjeg haaškog suđenja neće ništa riješiti ni u jednom od triju slučajeva. Pritom uljuđeno društvo ne pokazuje i, očito, neće pokazati osobito zanimanje za druge 'istine'. Užasan genocid u Ruandi 1994. pao je u zaborav. (...) Međunarodni sud za Ruandu još postoji, iako nije toliko privlačan za javnost kao ICTY. Uostalom, o kakvoj privlačnosti ruandskih događaja može biti riječ, kada je glavna tužiteljica obaju sudova Carla del Ponte odavno utvrdila svoje prioritete. Međunarodno će pravosuđe barem zatvoriti balkansku stranicu. A što je s desetcima drugih sukoba koji su se diljem svijeta dogodili nakon Drugog svjetskog rata? Međunarodni bi se pravosuđe trebalo pretvoriti u tekuću vrpcu, tražeći istinu u međuetničkim i drugim sukobima, čiji su stalni sudionici moćnici ovoga svijeta koji se bore za svoje interese. Danas je Miloševićev položaj politički unosan. Pravnik po naobrazbi, od početka je izabrao politiku kao oruđe u borbi s onima koji su ga doveli u Haag. Neće se braniti, napadat će. Predmet njegovih optužaba neće biti Del Ponte, već glavne države, ponajprije SAD, po čijoj je želji narisana sadašnja karta Balkana. Milošević će napose nastojati na tome da su pravi zločin bila NATO- ova bombardiranja 1999., nakon kojih se od Srbije odcijepio peti dio - Kosovo. Bivši srpski vođa opetovat će da montirani sudski postupak protiv njega treba opravdati NATO-ovu agresiju na SRJ. A zna se da NATO-ova bombardiranja Sud nije uvrstio u kosovski rat. U tom smislu, međunarodno pravosuđe izgleda slabo. Tužiteljstvo koje zastupa Del Ponte ne jednom se klelo da neće dopustiti politizaciju suđenja bivšem diktatoru, a samo je počelo s politikom. Politika je kratki izlet u balkansku povijest zadnjeg desetljeća, to je upoznavanje javnosti s Miloševićevom političkom karijerom, to je uporaba otrcanih izraza poput 'velika Srbija' i 'drugi Tito', to su riječi o tragediji srpskog naroda (koje primjeri ipak nisu ušli u optužnicu). Politika je nezamisliva bez dvostrukih mjerila. Ta su mjerila tužitelji odmah primijenili na prekrajanje balkanskog područja. Tako je tužiteljstvo, okrivljujući Miloševića da je Hrvatskoj htio oduzeti dio područja na kojemu su živjeli Srbi, opravdalo zahtjeve albanskih separatista na Kosovu, javno ustvrdivši da je 'Milošević izgubio Kosovo'. Imajući u rukama tisuće dokumenata, videosnimaka i drugih svjedočanstava 'srednjovjekovnog barbarstva' za koje je tobože kriv sam diktator, međunarodno je pravosuđe iz nepoznatog razloga odmah dalo prednost političkim sredstvima. A ako je tako, onda čemu još nekoliko godina slušati tvrdnje kako se, tobože, traga za istinom. Treba priznati da je suđenje Miloševiću podložno velikoj politici i da će u njemu pobijediti jači", piše Julija Petrovska.