US-sudovi-pravosuđe-zločini-Kriminal US-24. I.NYT- HAAŠKI SUD SJEDINJENE DRŽAVETHE NEW YORK TIMES24. I. 2002.Amerikanka sa svojim mišljenjem glasno odlazi iz suda za ratne zločine"U opreznom svijetu sudaca na sudu Ujedinjenih naroda
za ratne zločine, Patricia M. Wald se isticala i oborila je nekoliko tabua. Za početak, bila je to njena američka neslužbenost umjesto ukočene službenosti.Sutkinja Wald koja je dva puta odbila mjesto državnoga odvjetnika u Sjedinjenim Državama, prvo je skrenula pozornost jedući u kantini, gdje se suci suda rijetko ulazili. Izazvala je veliku pozornost dok je dolazila u odjel službenika kako bi razgovarala ili pribavljala dokumente koji bi joj pomogli suditi o zločinima počinjenim tijekom devedesetih u ratu u bivšoj Jugoslaviji.Neuobičajeno, isto je tako ostavila otvorenima vrata svojeg ureda i nikada nije palila crveno svijetlo koje signalizira da se ne uznemirava.Sada kada je otišla iz suda nakon dvogodišnjeg mandata, 73-godišnja savezna sutkinja ponovno je pokazala svoju vjeru u otvorenost govoreći o nekim unutarnjim teškoćama u sudu i o nekim njenim
SJEDINJENE DRŽAVE
THE NEW YORK TIMES
24. I. 2002.
Amerikanka sa svojim mišljenjem glasno odlazi iz suda za ratne
zločine
"U opreznom svijetu sudaca na sudu Ujedinjenih naroda za ratne
zločine, Patricia M. Wald se isticala i oborila je nekoliko tabua.
Za početak, bila je to njena američka neslužbenost umjesto ukočene
službenosti.
Sutkinja Wald koja je dva puta odbila mjesto državnoga odvjetnika u
Sjedinjenim Državama, prvo je skrenula pozornost jedući u kantini,
gdje se suci suda rijetko ulazili. Izazvala je veliku pozornost dok
je dolazila u odjel službenika kako bi razgovarala ili pribavljala
dokumente koji bi joj pomogli suditi o zločinima počinjenim tijekom
devedesetih u ratu u bivšoj Jugoslaviji.
Neuobičajeno, isto je tako ostavila otvorenima vrata svojeg ureda i
nikada nije palila crveno svijetlo koje signalizira da se ne
uznemirava.
Sada kada je otišla iz suda nakon dvogodišnjeg mandata, 73-godišnja
savezna sutkinja ponovno je pokazala svoju vjeru u otvorenost
govoreći o nekim unutarnjim teškoćama u sudu i o nekim njenim
vlastitim frustracijama.
Čak je poduzela i vrlo neuobičajen korak kazavši da sami suci dijele
određenu odgovornost za spor ritam suda, kojemu bi mogao trebati
veliki dio ovog desetljeća da dovrši suđenje za zločine prošlog
desetljeća.
Iako sada sud brže radi, trenutno, saslušavajući šest slučajeva i
pripremajući se da sudi bivšem jugoslavenskom predsjedniku
Slobodanu Miloševiću 12. veljače, odgode su pripisivane teškoćama
pri uhićenju, nedostatku osoblja, dokazima na četiri različita
jezika i samoj svrsi ratnih zločina navodno počinjenih protiv
civila.
No gospođa Wald koja je provela 20 godina na savezno prizivnom sudu
u Washingtonu, vjeruje da je učinkovitost poremećena spajanjem
sudaca sa širokim sudskim iskustvom i sudaca koji su pravni
stručnjaci ili diplomati naviknutiji promišljati potankosti
međunarodnog zakona.
Vlade imenuju suce, a neke su poslale profesore ili bivše diplomate
koji nikada nisu sjedili u sudnici.
'Naravno potrebna nam je mješavina, ali ne bi zadužili suca koji
nikada nije bio u sudnicu za veliki slučaj zavjere', kazala je
sutkinja Wald. 'Ne bi profesora anatomije poslali u operacijsku
dvoranu i kazali 'sada obavi operaciju mozga''.
U jednom od nekoliko razgovora otkako je napustila sud krajem
studenog sutkinja Wald je kazala: 'Imidž suda je taj da je zamišljen
razviti pojmove međunarodnog prava i oblikovati ih. To je vrlo
akademska zamisao. No ovo je prvenstveno međunarodni kazneni sud.
Bavite se zatvaranjem ljudi na mnogo godina'.
Stoga je osnovno pridati veliku pozornost sudskim procedurama i
pravednosti. 'Potrebni su vam ljudi koji znaju kako radi sudnica,
koji su temeljni elementi zločina i dokaza', kazala je sutkinja
Wald. 'Voditi kazneni sud je složeno'.
Primijetila je da neki suci posvećuju 30 do 40 stranica nekoj
nejasnoj točci pravne teorije. Nije htjela imenovati ali je
nastavila: 'Sudac može imati mišljenje ili poglavlje o kojima je
pisao u knjizi i to vidi kao prigodu da to stavi u presudu. Moj je
stav da ne pišete knjigu ili raspravu nego presudu'.
Pozornost sutkinje Wald na pravedno suđenje postalo je očito u
listopadu kada je prizivni sud kojim je predsjedala neočekivano
odbacio presudu za zločine protiv čovječnosti trojice hrvatskih
boraca na temelju nedovoljnih dokaza.
Poništenje je bilo šok jer se protivilo ranijoj presudi sudskog
vijeća.
Sutkinja Wald je kazala da su suđenja na tribunalu u cjelini bila
poštena, a da su pogreške, kada su se dogodile, ispravljene.
Neki drugi su se složili s njezinom kritikom.
Prošle godine se Graham Blewit zamjenik sudske tužiteljice požalio
Međunarodnom institutu za strateške studije da novim kandidatima
za suce nedostaje iskustva sudova za kriminalna djela.
Blewit, iskusni australski tužitelj je nakon toga prekoren od
predsjednika suda Claudea Jordae iz Francuske, no njegove
komentari možda su uzeti u obzir.
Danas, od 16 sudaca, samo trojica ima malo sudsko iskustvo. Jedan je
nasljednik gospođe Wald, priznati stručnjak za međunarodno kazneno
pravo i ljudska prava, Thomas Meron profesor prava na pravnom
fakultetu newyorškog sveučilišta.
Drugi su Liu Daqun, koji je nekada bio kineski veleposlanik na
Jamajci i koji je specijaliziran za međunarodno pomorsko pravo, i
Mehmet Gueney, isto bivši diplomat, iz Turske.
Michail Wladimiroff, koji je podučavao pravo na sveučilištu u
Utrechtu u Nizozemskoj, i koji je bio odvjetnik i služio je kao
savjetnik obrane na sudu, kazao je da je sudu trebala mješavina.
'Ono što je potrebno je poznavanje kriminalističkih suđenja,
znanje međunarodnog prava i opće organizacijske sposobnosti',
kazao je. Ne trebaju svi suci imati jednako iskustvo'.
Predsjednik suda nedavno je predstavio promjene koje uključuju
više ovlasti za suce. Na sastanku iza zatvorenih vrata u listopadu u
Dublinu, suci i dužnosnici Ujedinjenih naroda raspravljali su kako
ubrzati suđenja. Glavna skupština je odobrila sredstva za
privremene suce, i sada se 21 sudac može pozvati kada je potrebno.
Gospođa Wald, koja se sada vratila iz Washingtona kako bi se
pridružila svojem suprugu i obitelji, kazala je da je bilo ključno
da suci uspostave svoju vlast nad sudskom procedurom. No istaknula
je da je, mimo frustracije, njeno vrijeme na sudu bilo 'uvelike
poticajno, obogaćujuće, zadovoljavajuće'.
Ona je i dalje zainteresirana za istraživanje načina na koji ovaj
međunarodni sud, i budući međunarodni kazneni sud u Haagu koji se
treba ustanoviti, za sada bez američkog sudjelovanja ili
odobrenja, može rješavati slučajeve u kojima se po definiciji radi
o zločinima počinjenima u velikim razmjerima i daleko.
Jedna pouka, kaže ona, je ta da međunarodni sud treba suditi samo
političkim i vojnim vođama, ostavljajući nacionalnim sudovima da
se bave slučajevima niže razine.
Čak i među ovdje saslušanim slučajevima, kazala je, stvari bi išle
brže da se branjenike ohrabrivalo da se kroz nagodbu izjasne
krivima za neke optužbe. 'U Sjedinjenim Državama gotovo 90 posto
slučajeva riješi se priznavanjem krivnje', kazala je. 'Naš bi
sustav sutra propao da nemamo tu opciju'.
Iako pogodba pri izjašnjavanju službeno ne postoji na sudu,
najmanje tri branjenika su napravila nagodbu i dobila lakše presude
suradnjom ili priznavanjem krivnje.
Drugi prijedlozi za ubrzavanje suđenja, kazala je, uključuju
smanjivanje broja svjedoka i zločina. Međunarodni zakon je
neprecizan, primijetila je, 'no ne postoji potreba za osudom od 70
točaka za dužnosnika srednje razine'.
U dolazećem suđenju Miloševiću, predsjedavajući sudac Richard May,
ubrzava proces odredivši da se za optužbe vezane uz Kosovo treba
suditi odvojeno od optužbi vezanih za Bosnu i Hrvatsku. Ovoga je
mjeseca zapovjedio tužiteljstvu da smanji broj svjedoka i
dokumenata koje je namjeravalo iznijeti.
Gospođa Wald ustrajava na tome da unatoč svim dječjih bolesti,
postoje i postignuća. 'Naš statut, poput našeg Ustava kod kuće, tek
je goli mandat', kazala je. 'No došlo je do velikog procesa učenja.
I pogledajte svo pravo koje je to već proizvelo'. ", piše Marlise
Simons.