AU 13.II.-DIE PRESSE- O SUĐENJU

AUSTRIJA DIE PRESSE 13. II. 2002. Čileansko vino i švedski zastori "Sjedi li udobno u ljuljački, guta empanade i kukuruzni čips i uz čašicu dobrog čileanskog vina gleda CNN-ov prijenos iz Haaga? Uz sućutno kimanje glavnom za kolegu diktatora iz Beograda kojemu sreća nije bila tako sklon? Bivšem je čileanskom vlastodršcu Augustu Pinochetu dobro. Za svoja nedjela ne mora odgovarati pred sudom: jednako kao ni oni koji su provodili genocid u Kambodži, afrički gospodari rata, srednjeazijski moćnici kojima se SAD udvara kao saveznicima u protuterorističkoj borbi i mnogi drugi koji bi zaslužili presude zbog ratnih zločina. Bivši srpski vlastodržac Slobodan Milošević ipak je dolijao - s pravom ako se pomisli koliko je krvi poteklo na njegov poticaj. Unatoč tomu postavlja se pitanje: zašto on a ne drugi? Iako može izgledati nepravedno: pravde ima samo tamo gdje se činjenično može provesti. Zločince se može dovesti pred sud samo ako ih se uhvati. A političke se zločince može uhvatiti samo kad to dopuštaju političke okolnosti. Za to je upravo Milošević dobar primjer: sredinom devedesetih godina Zapad ga je još slavio kao mirotvorca jer je svojim potpisom na Daytonski sporazum pomogao dokončanju bosanskoga rata. Bilo je to nedugo poslije pokolja u Srebrenici zbog kojega je sada optužen za genocid. Hrvatski je predsjednik Franjo Tuđman također dugo vremena bio tabu, sve dok svojom smrću nije izbjegao optužnicu u Haagu. A protiv vodećih kosovskih Albanaca optužnice su navodno već u ladici, samo što njihovo objavljivanje sada ne bi bilo oportuno. Unatoč svemu tomu, proces Miloševiću je miljokaz. Jednako kao i Nuernberški procesi ratnim zločincima - iako Staljin nikada nije morao stupiti pred suca na ovom svijetu. Možda će i Pinochetu postati loše u želucu dok gleda proces Miloševiću - i to ne od kukuruznog čipsa", drži Wieland Schneider.