BA-YU-HR-RU-SUDOVA-Organizacije/savezi-Vlada-Sudovi RGR 12. II. SUMNJIVE OSNOVE I FINANCIRANJE HAAŠKOGA SUDA RADIO GLAS RUSIJE - RGR12. II. 2002.Petar Iskenderov: haaški sud ? sumnjive osnove, dvostruki standardi12. veljače počeo je
sudski proces u haaškom sudu protiv Slobodana Miloševića koji je, navodno, kriv za ratne zločine. Kakvo je to tijelo što si je uzelo pravo suditi nedavnom čelniku suverene države, s kojim su svjetski političari potpisivali ključne međunarodne sporazume? Stvaranje i aktivnost haaškoga suda od samog početka izazva ozbiljna pitanja. Prvo pitanje ticalo se njegovih ovlasti. Sud je osnovan na temelju rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a broj 827 od 25. svibnja 1993. godine. Ali prema Povelji UN-a, Vijeće sigurnosti nema pravo stvarati sudska ili istražna tijela. To je u nadležnosti Glavne skupštine ove organizacije koje nije angažirana za stvaranje suda. Jedini pravni temelji na koju se pozivaju zaštitnici haaškog suda ? to je 29. član Povelje UN-a. Međutim, u njemu piše samo o pravu Vijeća sigurnosti da formira podređena tijela koja su nužna za dovršenje njegovih funkcija. Jasno je da prema ovom članu međunarodna sudska instanca ne može biti samostalno izvršno tijelo.
RADIO GLAS RUSIJE - RGR
12. II. 2002.
Petar Iskenderov: haaški sud ? sumnjive osnove, dvostruki
standardi
12. veljače počeo je sudski proces u haaškom sudu protiv Slobodana
Miloševića koji je, navodno, kriv za ratne zločine. Kakvo je to
tijelo što si je uzelo pravo suditi nedavnom čelniku suverene
države, s kojim su svjetski političari potpisivali ključne
međunarodne sporazume?
Stvaranje i aktivnost haaškoga suda od samog početka izazva
ozbiljna pitanja. Prvo pitanje ticalo se njegovih ovlasti. Sud je
osnovan na temelju rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a broj 827 od
25. svibnja 1993. godine. Ali prema Povelji UN-a, Vijeće sigurnosti
nema pravo stvarati sudska ili istražna tijela. To je u nadležnosti
Glavne skupštine ove organizacije koje nije angažirana za
stvaranje suda. Jedini pravni temelji na koju se pozivaju
zaštitnici haaškog suda ? to je 29. član Povelje UN-a. Međutim, u
njemu piše samo o pravu Vijeća sigurnosti da formira podređena
tijela koja su nužna za dovršenje njegovih funkcija. Jasno je da
prema ovom članu međunarodna sudska instanca ne može biti
samostalno izvršno tijelo.
Drugo pitanje se odnosi na područje aktivnosti haaškog suda.
Rezolucija br. 827 predviđa istragu o ozbiljnim slučajevima
kršenja međunarodnog humanitarnog prava na području bivše
Jugoslavije od 1. siječnja 1991. godine. Ova krajnje neodređena
formulacija stvara široke mogućnosti za raznorazne špekulacije.
Jer pod kršenjem humanitarnog prava mogu se podrazumijevati i
etnička čišćenja, i zračni napadi NATO-ova zrakoplovstva na
putničke vlakove, i svakodnevni sukobi pojedinaca.
Zato se pojavljuje treće, najvažnije pitanje ? u čijim se rukama
našao mač haaškog suda? Odgovor na njega omogućuje znanje
financijskih izvora aktivnosti ovog tijela. Od samog početka
uvedena je krajnje opasna praksa financiranja suda od različitih
privatnih organizacija i fondova često vrlo sumnjivog karaktera. U
prvoj godini aktivnosti troškove suda za 94,3 posto podmirile su
muslimanske državne i privatne strukture Malezije i Pakistana. Kao
što je poznato, zakoni civiliziranih zemalja predviđaju krajnje
stroga ograničenja na privatno financiranje, recimo, predizborne
kampanje neke stranke ili kandidata. Pokazalo se, međutim, da se u
međunarodnom pravosuđu mogu dobivati milijuni dolara bez ikakvog
provjeravanja njihovih izvora.
Jasno da će takav sud plesati kako njegov donator svira. U ovom
slučaju svirale su snage koje su financirale i muslimanske
fundamentaliste u BiH ? kako one lokalne, tako i strane koji su tamo
došli voditi rat protiv nevjernika. Na sve navedene propuste koji
su ipak nedopustivi u međunarodnom pravosuđu moglo bi se gledati
kroz prste, ali pod jednim uvjetom ? da je haaški sud bio od početka
objektivan.
Ali realnost svjedoči o suprotnom. Optužnice su uglavnom sadržale
srpska imena. Pri tome, glavni tužilac suda Carla del Ponte
zanemarila je, na primjer, tragediju stotina tisuća krajinskih
Srba za svega nekoliko dana protjeranih s rodnih ognjišta. Na
savjesti hrvatskih generala su tisuće života srpskih civila. Jedan
od tih generala bio je, usput rečeno, Agim Čeku koji je zatim stao na
čelo zloglasne OVK. Uostalom, zločini albanskih ekstremista na
Kosovu također ni najmanje ne zanimaju članove haaškog suda. Da se i
ne govori o NATO-vu bombardiranju Jugoslavije. Sumnjivi pravni
temelji haaškog suda i dvostruki standardi koji se primjenjuju ne
ulijevaju nadu u objektivno suđenje Slobodanu Miloševiću.
(RGR)