NJ 11.II.-FR- ZAŠTO JE AMERIKA ODBACILA EUROPU?

NJEMAČKA FRANKFURTER RUNDSCHAU 10. II. 2002. Europska prednost "Želite li jahati na tigru, morate imati snažna stegna. Europljani ih još nemaju. Vrijedilo je pokušati i nakon 11. rujna poduzeti sve - na rubu političke samozatajnosti - kako bi sačuvali ranjenu velesilu od slijepog bjesnila. No, ti su pokušaji pošli po zlu. Pola godine nakon napada transatlantsko je partnerstvo razvrgnuto. SAD su ga odbacile. Ta zemlja smatra dobrodošlim samo onog tko se pokorava njezinim ciljevima. Dakle, posrijedi je recidiv faktičnog unilateralizma ali i recidiv pojednostavljene, crno-bijele slike svijeta, podjele na dobro i zlo. Time su svjetski problemi reducirani na potrebe imućnih za sigurnošću. Washington trenutačno nema sluha za europsko viđenje o složenosti sukoba, o međusobnoj povezanosti tlačenja, niskog stupnja razvoja, siromaštva, nepravde, nasilja i terorizma. Za Europsku je uniju izazov partnerskog kroćenja prijatelja s one strane Atlantika stigao prerano. Naime, EU spada u tešku kategoriju u gospodarskom ali u perolaku u vanjskopolitičkom smislu. Gledano iz te perspektive, zapravo je prednost što izdvojeni nastup SAD-a danas sili Europljane na skiciranje jasnih obrisa različitih koncepata. Naime, rezignacija i očekivanje boljih vremena ne dolaze u obzir za EU. Ipak je ta zajednica prevelika za tako nešto. Povijesno gledano, EU bi zakazala kada ne bi iskoristila takvu situaciju za zaoštravanje i jačanje vlastite vanjske politike. Kada Sjedinjene Države u odlučujućim pitanjima globaliziranog svijeta (gotovo više) ne slušaju svoje najvažnije prijatelje, tada oni moraju javno odrediti svoj politički kontrapunkt. Nadalje, natjecanje dva najmoćnija svjetska aglomerata oko ispravnog odnosa prema većem ostatku svijeta i njegovim problemima može samo biti svima od koristi. Nakon višemjesečne šutnje, obilježene sve snažnijom frustracijom, europski ministri vanjskih poslova javili su se za riječ. Točno je da njihove zamisli o oživljavanju mirovnog procesa na Bliskom Istoku putem povratka političkog pristupa problemu možda nisu savršene te da su popraćene velikim rizicima. No, ozbiljnost njihovih namjera očituje se u činjenici da nijednog europskog ministra nisu impresionirala očitovanja američkog nezadovoljstva uoči konferencije EU-a u Španjolskoj. Neki glasovi u Europi mjere težinu starog kontinenta u vojnim kategorijama. Posrijedi je intelektualno nezahtjevan način razmišljanja koji - pod uvjetom da je ozbiljan - vodi u opasnu zabludu. Prihvaćanje smjernica onih koji teže jačanju vojne komponente gurnulo bi Europu u kobno natjecanje sa SAD-om u naoružanju. Na financijskoj razini takav bi razvoj događaja rezultirao katastrofom za europska društva a na političkoj katastrofom za zemlje Trećega svijeta. Naime, središnji problem globaliziranog svijeta nije terorizam već socijalno pitanje. Ispravan odgovor na to pitanje ne zahtijeva samo dobru volju već i novac bogatih industrijskih zemalja. Novac koji ni s druge strane nabave nužne vojne opreme EU ne bi smio razbacivati u krizno doba, nego ga iskoristiti za izgradnju socijalnog tržišnog gospodarstva širom svijeta. Ulaganje u pokušaj da se ponor između siromašnih i bogatih smanji i - ako je moguće - premosti. Samo tako se može razbiti vražje kolo siromaštva i razočaranja, koje često svršava nasiljem. Snaga Europe leži u nepovjerenju prema jednostavnim rješenjima i vojnim odgovorima. Njih je u povijesti kontinenta bilo i previše a gotovo svi su propali. To iskustvo pretvoriti u svjetsku, aktivnu politiku, aktualna je zadaća EU-a. Ako se to trenutačno može samo razgraničavanjem od SAD-a, neka bude. Samostalan i jak položaj Europljana može srednjoročno dovesti do živog i pravog partnerstva preko Atlantika. Jer ma što radila sadašnja američka vlada, u jedno se kod Amerikanaca možemo pouzdati: prepoznaju uspjeh kad ga vide i ne libe se kopirati ga. Europljani sada moraju taj uspjeh proizvesti", zaključuje Martin Winter u uvodniku lista.