NJ 9. II. SZ: BRZO ILI KVALITETNO PROŠIRENJE EU?

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 9. II. 2002. Kuga ili kolera za Europu "Europa se mora promijeniti - svi to govore gotovo svakodnevno; to dobro zna 15 vlada članica EU kao i Povjerenstvo EU. No, Pariz, London, Madrid i Helsinki već godinama ne uspijevaju postići suglasnost oko nečeg što bi nadilazilo to opće mjesto. Budući da se desetoro siromašne braće i sestara s istoka i juga kontinenta u međuvremenu opasno približilo Zapadu, etablirani Europljani odjednom se prisjećaju zastoja u reformi vlastitog unutrašnjeg ustrojstva. Nova parola kruži europskom kućom: preustrojstvo prije nadogradnje. Kanon problema slušali smo dovoljno često: europski poljoprivredno-birokratski kompleks i dalje polaže pravo na gotovo polovinu proračuna EU. Posredstvom strukturnih fondova bruxelleska središnjica za planiranje zasipa novcem čak i najbogatije zemlje. Tako više dalje ne ide u klubu EU - posebno ne kada bude proširen na 25 članica. Na sastanku u španjolskom gradu Caceresu 15 ministara vanjskih poslova članica EU ponovili su - svak na svoj način - poznatu jadikovku. Doduše, kakva bi trebala biti alternativa? U potrazi za odgovorom na to pitanje složena europska polit-mašinerija redovito zakaže vlastitom krivnjom. Naime, i njezinim je kotačićima potrebna temeljita obnova. Najnoviji prijedlozi stratega iz metropola EU, koji su dosada morali plaćati netto račun, zvuče drsko. Umjesto što izvozi dosadašnju pogrešnu politiku Bruxellesa preko granica Odre i Nise, EU bi trebala hitno usuglasiti stavove o temeljima reformi koje su već odavno trebale biti provedene, tvrde oni. Ministarstva financija u Berlinu i Den Haagu prestrašio je paket potpore za prve tri godine nakon proširenja, koji je Povjerenstvo EU predstavilo prošlog tjedna: troškovi od preko 40 milijardi eura i povrh toga ponuda da i poljski ili mađarski seljaci dobiju bar četvrtinu brojnih premija za obradu zemlje i uzgoj stoke, koje dobiva svaki seljak u zapadnoj Europi. Strah od 'onih s istoka' trebao bi ubrzati stvari na Zapadu, spekuliraju njemački i nizozemski netto-platiše. Nešto prije 'kontinentalnog pomirenja' poljoprivredni lobbysti u Francuskoj, možda čak i tvrdoglavi španjolski profiteri koji se koriste kohezionim fondom, popustit će i u bliskom krugu 15 zapadnjaka prihvatiti bar neke ispravke dosadašnje politike, glasi računica. Kasnije, kada u cjenkanju bude sudjelovalo i deset novopridošlica, sve će biti složenije, napominju oni. I skuplje. Opisana taktika ne zvuči pretjerano pošteno u odnosu na europski istok. No, valja naglasiti da je ona u prvom redu riskantna - i za Zapad budući da vremena polako ponestaje. Cjelokupno dosadašnje iskustvo uči da bi Europa mogla biti zrela za unutrašnje kompromise u najboljem slučaju nakon njemačkih izbora u rujnu ove godine. Pregovori o pristupu trebali bi pak biti dokončani do Božića ove godine, čvrsto je obećalo 15 premijera članica EU samima sebi i 10 kandidata. U tom slučaju politički kalendar ostavio bi 10 tjedana vremena za renoviranje, zadaću koja već deset godina izaziva očaj u EU. Dakle, sazrijevanje Zapada za prijem Istoka ipak će vjerojatno potrajati nekoliko mjeseci dulje. Takvi su izgledi dovoljno neugodni sami po sebi i izazvat će ogorčenje kandidata. Doduše, bila bi prava katastrofa kada bi se 15 vlada članica EU toliko zaglavilo oko tog problema da bi morali odgoditi proširenje čak za jednu ili dvije godine. U tom bi se slučaju ionako nestrpljivo raspoloženje u Poljskoj, Češkoj i na Baltiku moglo stubokom promijeniti te bi građani u nekima od tih zemalja mogli na referendumu glasati i protiv Europe. Nijemci se u prvom redu suočavaju s izborom između dva zla: želi li Berlin brzo ili dobro proširenje? U svakom slučaju, beskompromisni spoj unutrašnje reforme i otvaranja prema van mogao bi dovesti EU u poziciju u kojoj bi na nju vrebale još samo smrtonosne bolesti - rak ili infarkt. Ili će čirevi loše politike EU rasti i dalje ili će projekt ponovnog ujedinjenja kontinenta zadeseti nagla smrt - putem referenduma", naglašava na kraju komentara Christian Wernicke.