US- 7. II. IHT- IMIGRANTI I ŠKOLSTVO

SJEDINJENE DRŽAVE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 7. II. 2002. Useljavanje mijenja lice Zapada "Britanski tisak izvješćuje da je vlada doradila obrazovnu politiku tražeći od učitelja da usade 'ponos bijelom kulturom'. 'Antirasističko obrazovanje' u britanskim školama izgleda da je toliko uspješno indoktriniralo učenike nepravdama zapadne civilizacije, kolonijalizmom i bijelim rasizmom da je to ostavilo 'bijele učenike s osjećajem da ne mogu biti ponosni vlastitim identitetom i kulturom', prema novom naputku iz vlade. Multikulturalizam i antirasističko obrazovanje bili su dio reakcije na samozadovoljno uvjerenje koje je prevladavalo u zapadnoj Europi i Sjedinjenim Državama do polovice 20. stoljeća da su europska i američka društva najbolja jer su materijalno najnaprednija. Oba su koncepta prvo bila uvedena u američko obrazovanje kroz sveučilišnu useljeničku politiku koja je naglašavala integraciju umjesto asimilacije, te potom primijenjena u javnim školama. (...) U praksi je multikulturalno obrazovanje bilo dobronamjerno ali površno i često ignorantsko, uz nesretne posljedice ne samo po školsku politiku, nego i u useljeničkoj politici. U drugoj polovici šezdesetih godina, te sedamdesetih godina Sjedinjene Države napustile su prethodno restriktivne zakone useljeničke politike kako bi prihvatile antikomunističke Indokineze i kako bi okončale diskriminaciju u korist Europljana. Rezultat je bio ono što izvješće fondacije Rusell Sage naziva najdramatičnijom demografskom transformacijom u povijesti. Industrija je snažno poduprla tu promjenu, pošto je ova osiguravala postojanu opskrbu jeftine radne snage. Zapadnoeuropske zemlje već su to otkrile, kada su ranih poslijeratnih godina dopustile useljavanje širokih razmjera jeftine radne snage. U početku je bilo zapreka u naturalizaciji tih radnika. Prethodno homogena društva zatekla su se sa znatnim sjevernoafričkim, afričkim, turskim, karipskim i azijskim manjinama koje su se jednom trebale priznati i legalizirati. Problem se u Europi rješavao na različite načine, no nigdje vrlo zadovoljavajuće. Sjedinjene Države bile su velikodušne s državljanstvom. Sada u zemlji ima više od 55 milijuna useljenika i njihove djece što je gotovo petina cjelokupnog stanovništva SAD-a - rastuća i velikom većinom neeuropska skupina. Iako istraživanja javnog mišljenja pokazuju rastuću javnu zabrinutost u Sjedinjenim Državama glede prirode i stope tog useljavanja, industrije i političke elite izgledaju dosljedne u njegovom nastavljanju. Uz to, problem kojim sa sada Britanci bave maknut je iz ruku vlada i škola. Nitko ne bira multikulturalizam, ili prirodu asimilacije ili neasimilacije useljenika. O pitanju su odlučile gole brojke. Američko se društvo prilagođava useljenicima više no što se useljenici prilagođavaju Sjedinjenim Državama. . Tijekom velikih valova američkih useljavanja u 19. stoljeću, pretpostavljalo se da će se useljenici nastojati prilagoditi normama pretežito bijelog protestanskog društva. A to su, većinom, i učinili. Napredak i miješani brakovi izbrisali su useljenička geta. Danas nije jasno hoće li to biti ishod. Napredak možda neće okončati kulturalna i jezična geta. A u školama dobronamjerni multikulturalizma može useljeničkoj djeci pružiti najgore od oba svijeta: površnu verziju kulture njihovih roditelja i neodgovarajuću verziju američke civilizacije, prepuštajući ih uglavnom milosti zavodljive, moćne i nasilne popularne kulture Sjedinjenih Država. Taj proces u Sjedinjenim Državama izgleda nepovratan. Rezultat implicira stalnu evoluciju američkog društva dalje od njegovih zapadnoeuropskih korijena", piše William Pfaff.